Библия

 

Ezekijel 14

Учиться

   

1 Uto k meni dođoše neki od starješina Izraelovih i sjedoše preda me.

2 I dođe mi riječ Jahvina:

3 "Sine čovječji! Ti ljudi nose kumire u srcu i upiru oči u ono što ih na grijeh potiče. Pa zar da trpim da u mene traže savjeta?

4 Zato im reci: Ovako govori Jahve Gospod: 'Tko god iz doma Izraelova nosi u srcu kumire i upire oči u ono što ga na grijeh potiče, a dolazi k proroku, ja, Jahve, odgovorit ću mu prema mnoštvu njegovih kumira,

5 da uhvatim za srce dom Izraelov koji se zbog idola svojih odmetnu od mene.'

6 Zato reci domu Izraelovu: Ovako govori Jahve Gospod: 'Obratite se, odvratite se od kumira svojih! Odvratite lice od gnusoba svojih!

7 Jer tko se god iz doma Izraelova i od došljaka koji se nastaniše u Izraelu odmetne od mene i u srcu nosi kumire i upire oči u ono što ga potiče na grijeh, pa unatoč tome dođe k proroku da preko njega u mene traži savjeta, njemu ću ja, Jahve, sam odgovoriti;

8 okrenut ću se protiv njega i učinit ću od njega poslovičan primjer: iskorijenit ću ga iz svojega naroda! I znat ćete da sam ja Jahve.

9 Ako li se prorok dadne zavesti i progovori, bilo bi to kao da sam ja, Jahve, zaveo toga proroka: ruku ću podići na njega i iskorijenit ću ga iz svojega naroda izraelskoga.

10 Obojica će podjednako snositi grijeh svoj: grijeh prorokov jednak je grijehu onoga koji je u njega tražio savjeta.

11 I tako se dom Izraelov više neće odmetati od mene i neće se više kaljati svojim opačinama: on će biti narod moj, a ja ću biti njegov Bog' - riječ je Jahve Gospoda."

12 I dođe mi riječ Jahvina:

13 "Sine čovječji, zgriješi li koja zemlja protiv mene nevjerom i ja podignem ruku na nju te joj uništim i posljednju pričuvu kruha i pustim na nju glad da zatrem u njoj sve ljude i stoku;

14 preostanu li u njoj samo tri čovjeka - Noa, Daniel i Job - ti će se svojom pravednošću spasiti - riječ je Jahve Gospoda.

15 Također, ako na tu zemlju pustim divlje zvijeri da joj djecu unište a nju pretvore u pustinju, kojom se zbog zvijeri više nitko neće usuditi proći;

16 preostanu li u njoj samo ta tri čovjeka, života mi moga - riječ je Jahve Gospoda - oni neće spasiti ni sinova ni kćeri nego samo sebe, a zemlja će njihova postati prava pustinja.

17 Ili, ako ja trgnem mač na tu zemlju govoreći: 'Maču, prođi ovom zemljom!' da istrijebim u njoj sve ljude i stoku,

18 a u njoj se nađu samo ona tri čovjeka, života mi moga - riječ je Jahve Gospoda - oni neće spasiti ni sinova ni kćeri nego samo sebe.

19 Ili, ako ja pošaljem na tu zemlju kugu te izlijem na nju gnjev i pokolj da zatrem u njoj sve ljude i stoku,

20 a u njoj preostanu samo ona tri čovjeka, Noa, Daniel i Job, života mi moga - riječ je Jahve Gospoda - oni neće spasiti ni sinova ni kćeri nego samo sebe svojom pravednošću."

21 Ovako govori Jahve Gospod: "Ipak, ako na Jeruzalem pustim sva svoja četiri ljuta biča - mač, glad, divlju zvjerad i kugu - da zatrem u njemu sve ljude i stoku,

22 u njemu će ipak preživjeti Ostatak koji će spasiti sinove i kćeri. I evo, oni će doći k vama da vidite njihovo vladanje i njihova djela i da se utješite, jer ćete upoznati: što god poduzeh protiv Jeruzalema, ne učinih bez razloga.

23 Da, kad vidite njihovo vladanje i njihova djela, utješit ćete se, jer ćete upoznati da ne učinih bez razloga što god poduzeh protiv Jeruzalema - riječ je Jahve Gospoda."

   

Из произведений Сведенборга

 

The Inner Meaning of the Prophets and Psalms # 139

  
/ 418  
  

139. Internal Meaning of Ezekiel, Chapter 16

The successive states of the Jewish church. (2)

1-2 There was nothing in it but falsity and evil. (2)

3-6 It was forsaken by the Lord from the beginning, because it was without anything of the church. (2)

7-12 After a time truths and goods of every kind and species were given to it through the Word, and thus evils and falsities were removed. (2)

13-14 Thus it could have been in intelligence. (2)

15-20 It falsified all things of the Word. (2)

21-22 It extinguished truths and goods, and became as in the beginning. (2)

23-25 It turned truths into falsities (2)

26-28 by knowledges [scientifica] of the natural man, by traditions, and by reasonings from them, (2)

29-30 finally profaning [truths]. (2)

31 It exalted itself above all men. (2)

32-34 It obtruded its falsities on others. (2)

35-42 They will utterly perish by the falsities by which the truths of the Word have been destroyed. (3)

43-45 Thus they will be as in the beginning. (3)

46-52 The like has come to pass with the Israelitish church, but in a less degree. (3, 17)

53-55 Nevertheless the church in general shall be restored. (11)

56-58 It is everywhere better than in the Jewish church. (11)

59-63 A new church is to be instituted among others. (11)

  
/ 418  
  

Thanks to the Swedenborg Foundation for the permission to use this translation.