9146. Ili žito koje još stoji, ili njiva. Da ovo označava istinu i dobro vere u njihovom začeću, vidi se iz značenja žita koje još stoji, što je istina vere(o kojoj niže); i iz značenja njive, što je crkva u pogledu dobra, stoga dobro crkve (vidi br. 9139): da žito koje stoji označava istinu vere je zato što razne vrste žita, kao pšenica i ječam, kao i hleb od ovih označavaju dobra crkve (br. 3941, 7602). Dobra crkve su dobra ljubavi prema bližnjemu i ljubavi ka Gospodu. Ova su dobra biće i duša vere, jer zbog njih vera je vera i zbog njih ona živi. Žito koje stoji označava istinu vere u začetku zato što se još nije savilo u klasove, niti unelo u ambare; pa stoga zato što stoji, ili još uvek raste, označava istinu vere u njenom začetku.

[2] Slično nešto je označeno i usevom koji stoji kod Osije: Postavljaju careve, ali ne od mene, od srebra svojega i od zlata svojega grade sebi likove, da se istrijebe. Jer siju vjetar, pa će žeti oluju; stabljike ne će imati, klica ne će dati brašna (Osija (: 4, 7). Ovde se govori o istinama i dobrima vere crkve, koja se rasipaju kao prazne i lažne stvari. Da se govori o ovim stvarima, vidi se iz nizova; ali što se o njima kaže, vidi se samo iz unutrašnjeg smisla; jer se u ovome smislu carem označava istina vere u crkvi u kompleksu (br. 1672, 2015, 2069, 3009, 3670, 6148); kneževima se izražavaju početne (primarne) istine (br. 1482, 2089, 5044); a iz ovoga je jasno šta je označeno sa oni (Izrailjci) postavljaju careve, ali ne od mene, onipostavljaju kneževe, ali ne od mene; jer Izrailj označava crkvu (br. 4286, 5658, 6112, 6917, 8932), zlatom se oznažava dobro, a u obrnutom smislu zlo (br. 113, 1551, 1552, 8932); likovima (idolima) se označava bogoštovanje od obmana i zala (br. 8941); i iz ovoga je jasno šta je označeno njihovim srebrom i njihovim zlatom od kojeg rade likove. Vjetrom koje siju označavaju se bezvredne stvari, a olujom kojužanjuoznačavaju se nemiri koji iz toga proističu u crkvi; stabljike koje neće imati označavaju istine vere u začetku; klice koje ne će dati brašna (jela) označava se jalovost; strancima koji će ih pojesti označavaju se obmane koje će ih uništiti.

1259. Dalje, što se tiče naroda koji označavaju ono što je dobro a što zlo u bogoštovanju, slučaj je ovakav. U pradrevna vremena, kao što je rečeno, ljudi su živeli podeljeni na narode, porodice, I domaćinstva, kako bi crkva na zemlji pretstavljala Gospodovo carstvo, gde se svi dele u društva, a ova društva u veća, a ova opet u najveća. A sve prema razlikama u ljubavi i veri, u opštem i u pojedinačnom, o čemu pogledaj br. 684, 685. Tako se i ovi (narodi) na sličan način dele na domaćinstva, porodice, i narode. Pa otuda dolazi da u Reči ‘kuće, porodice, i narodi’ označavaju dobra ljubavi i veru koja iz ove potiče; ali pravi se oštra razlika između ‘nacije’(plemena) i ‘naroda’. ‘Narod’ označava dobro ili zlo, a ‘nacija’ istinu ili obmanu; i to tako neprestano, nikad se ne menjajući, kao što se može videti iz sledećih odlomaka.

Kod Isaije: I u to će vrijeme korijen Jesejev, koji će biti zastava narodima, raspitivati nacije (plemena), i počivalište njegovo biće slavno. I tada će Gospod ponovo podignuti ruku svoju da zadobije ostatak naroda svojega, što ostade od Asirske i od Egipta i od Fetrosa i od Etiopske i od Elama i od Senara i od Emata i od ostrva morskih. I podignuće zastavu narodima I prognane Izrailjeve I rasijane Judine sabraće s četiri kraja zemaljska.

Ovde ‘narodi’ označavaju istine, a ‘nacije’ dobra crkve; među njima popstoji jasna razlika. Predmet o kome se govori je Gospodovo carstvo i crkva, a u univerzalnom smislu, to je svaki preporođeni čovek. Značenje imena gore je označeno; ‘Izrailj’ označava duhovne stvari crkve, a ‘Juda’ njene nebeske stvari.

Opet: I narodi će doći k vidjelu tvojemu I kraljevi ka svjetlosti koja će te obasjati. I tada ćeš vidjeti I obradovaćeš se, i srce će ti se udiviti I raširiti, jer će se k tebi okrenuti mnoštvo naroda (plural). I sila naroda (plural) doći će k tebi. (Izaija 60:3, 5). Ovde se razmatra Gospodovo carstvo, I crkva kod nacija. ‘Nacije’ ovde označavaju dobra; ‘kraljevi’ koji pripadaju narodima, istine.

Kod Sofonije:

Ostatak naroda mojega oplijeniće ih, i koji ostanu od nacije moje naslijediće ih. (Sofonija 2:9. (prim. prev. Daničićev prevod ne razlikuje ‘narod’ od ‘nacije’).

Kod Zaharije:

Tako će doći mnogi narodi I silne nacije da traže Gospoda nad vojskama u Jerusalimu i da se mole Jehovi. (Zaharija 8:22. ‘Jerusalim’ označava Gospodov arstvo, i crkvu; ‘narodi’ su oni koji su u istinama vere; ‘nacije’ su oni koji su u dobru ljubavi ka bližnjemu; stoga se oni pominju odvojeno.

Kod Davida: Ti me izbavljaš od bune narodne (bune naroda), postavljaš me da sam glava tuđim nacijama (plemenima); narod kojega ne poznavah, služi mi. (Ps. 18:43). Ovde isto tako ‘narod’ označava one koji su u istinama; a ‘nacije’ (plemena) one koji su u dobru; obe se pominju zato što sačinjavaju čoveka crkve.

Opet: Da se vesele I raduju nacije (plemena); jer sudiš narodima pravo, I nacijama (plemenima) na zemlji upravljaš. (Psalam 67:4, 5). Ovde ‘narodi’ jasno označavaju one koji su u istinama vere; a ‘nacije’ (plemena) one koji su u dobru ljubavi ka bližnjem.

Kod Mojsija: Opomeni se negdašnjih dana, pogledajte godine svakoga vijeka; pitaj oca svojega I on će ti javiti, starije svoje ikazaće ti. Kad Višnji razdade našljedstvo narodima, kad razdijeli sinove Adamove (čovekove), postavi međe nacijama (plemenima) po broju sinova Izrailjevih. (Ponovljeni Zakon 32:7, 8). Ovo se kaže za Pradrevnu Crkvu, I za Drevne Crkve, koje su ‘negdašnji dani, I ‘godine svakoga vijeka’, a u kojima su bili oni koji su bili u dobru ljubavi ka bližnjemu, a koji su se nazival ‘nacijama’ (plemenima), kojima se daje nasledstvo, i oni koji su u izvedenih istinama vere a koji su se zvali ‘sinovi Adamovi’ (sinovi čovekovi), a posle ‘narodi’. To je bilo stoga što se dobra crkve označavaju sa ‘nacije’ (plemena), a njene istine ‘narodima’, što je rečeno za Isava i Jakova, dok su još bili u utrobi, Dva su plemena (nacije) u utrobi tvojoj, I dva će naroda izaći iz tebe (Postanje 25:23). Iz ovih odlomaka može se videti šta je crkva naroda (pliural) u pravom smislu. Pradrevna Crkva bila je istinska crkva nacija (plemena), a to je bila kasnije i Drevna Crkva. Oni koji su u ljubavi ka bližnjem, nazivaju se ‘nacije’ (plemena), a oni koji su u veri, ‘narodima’, pa se stoga sveštenstvo Gospodovo odnosi na nacije (plemena), jer su to nebeske stvari, koje su dobra, I Njegovo carstvo nad narodima, jer su to duhovne stvari, koje su istine. Ovo je bilo pretstavljeno i u Jevrejskoj Crkvi, gde su, pre nego su imali careve, bili plemena, a kad su dobili careve, postal su narod.