A Bíblia

 

Izlazak 21

Estude

   

1 A ovo su zakoni koje ćeš im postaviti:

2 Ako kupiš roba Jevrejina, šest godina neka ti služi, a sedme nek otide slobodan bez otkupa.

3 Ako bude došao inokosan, neka i otide inokosan; ako li bude imao ženu, neka ide i žena s njim.

4 Ako ga gospodar njegov oženi, i žena mu rodi sinove ili kćeri, žena s decom svojom neka bude gospodaru njegovom, a on neka otide sam.

5 Ako li rob reče tvrdo: Ljubim gospodara svog, ženu svoju i decu svoju, neću da idem da budem slobodan,

6 Onda neka ga dovede gospodar njegov pred sudije i postavi na vratima ili kod dovratka, i onde neka mu gospodar probuši uho šilom, pa neka mu robuje doveka.

7 Ako ko proda kćer svoju da bude robinja, da ne odlazi kao robovi što odlaze.

8 Ako ne bude po volji gospodaru svom, i on je ne uzme za ženu, neka je pusti na otkupe; ali da nema vlasti prodati je u tuđ narod učinivši joj neveru.

9 Ako li je zaruči sinu svom, da joj učini po pravu koje imaju kćeri.

10 Ako li uzme drugu, da joj ne umali hrane ni odela ni zajednice.

11 Ako joj ovo troje ne učini, onda nek otide bez otkupa.

12 Ko udari čoveka, te umre, da se pogubi.

13 Ako li ne bude hteo, nego mu ga Bog dade u ruke, odrediću ti mesto kuda može pobeći.

14 Ako bi ko namerno ustao na bližnjeg svog da ga ubije iz prevare, odvuci ga i od oltara mog da se pogubi.

15 Ko udari oca svog ili mater svoju, da se pogubi.

16 Ko ukrade čoveka i proda ili se nađe u njegovim rukama, da se pogubi.

17 Ko opsuje oca svog ili mater svoju, da se pogubi.

18 Kad se svade ljudi, pa jedan udari drugog kamenom ili pesnicom, ali onaj ne umre nego padne u postelju,

19 Ako se pridigne i izađe o štapu, da ne bude kriv onaj koji je udario, samo dangubu da mu naknadi i svu vidarinu da plati.

20 Ko udari roba svog ili robinju štapom tako da mu umre pod rukom, da je kriv;

21 Ali ako preživi dan ili dva, da nije kriv, jer je njegov novac.

22 Kad se svade ljudi, pa koji od njih udari trudnu ženu tako da izađe iz nje dete, ali se ne dogodi smrt, da plati globu koliko muž ženin reče, a da plati preko sudija;

23 Ako li se dogodi smrt, tada ćeš uzeti život za život,

24 Oko za Oko, zub za zub, ruku za ruku, nogu za nogu,

25 Užeg za užeg, ranu za ranu, modricu za modricu.

26 Ako ko udari po oku roba svog ili robinju svoju, te mu pokvari oko, da ga otpusti slobodnog za oko njegovo.

27 I ako izbije zub robu svom ili robinji svojoj, da ga pusti slobodnog za zub njegov.

28 Ako vo ubode čoveka ili ženu, te umre, da se vo zaspe kamenjem i da se ne jede meso od njega, a gospodar od vola da nije kriv.

29 Ali ako je vo pre bio bodač i gospodar njegov znao za to pa ga nije čuvao, te ubije čoveka ili ženu, vo da se zaspe kamenjem, i gospodar njegov da se pogubi.

30 Ako mu se odredi da se otkupi, neka da otkup za život svoj, koliko mu se odredi.

31 Ako ubode sina ili kćer, da mu bude po istom zakonu.

32 Ako li roba ubode vo ili robinju, da da gospodaru njihovom trideset sikala srebra i vo da se zaspe kamenjem.

33 Ako ko otkrije jamu ili iskopa jamu a ne pokrije, pa upadne vo ili magarac,

34 Da naknadi gospodar od jame i plati novcem gospodaru njihovom, a što je uginulo da je njegovo.

35 Ako vo jednog ubode vola drugom, te pogine, onda da prodadu vola živog i novce da podele, tako i ubijenog vola da podele.

36 Ako li se znalo da je vo pre bio bodač pa ga nije čuvao gospodar njegov, da da vola za vola, a ubijeni neka bude njemu.

   

Das Obras de Swedenborg

 

Nebeske Tajne # 4171

Estudar Esta Passagem

  
/ 10837  
  

4171. Stih 39. Što bi zvijerje zaklalo nijesam ti donosio. Da ovo označava da je zlo, koje se dogodilo nije bilo njegovom krivicom, da je bilo stoga bilo kod toga dobra, vidi se iz značenja zaklano (rastrgnuto), što označava smrt koja je nekome naneta, a što nije bilo Njegovom krivicom. Zla kod čoveka imaju mnoga porekla. Prvo poreklo je nasleđe sve od dedova i pradedova do oca, i od oca, u kome su zla sakupljena, sve do svoga vlastitoga. Drugo poreklo je stvarno zlo, to jest, koje se stekne zlim životom. On ovo zlo prima delimično nasleđem, kao iz okeana zla, pa ga onda prevodi u delo; a tome dodaje mnoge stvari od sebe. Iz toga se stavra proprium koji čovek stiče za sebe. Ali ovo zlo prevedeo u delo zlo, koje čovek usvaja, i ono ima razna porekla – u glavnom dva: jedno, da prima zlo od drugih ne preko svoje pogreške; a drugo, da ga prima sa svojim pristankom, stoga svojom vlastitom greškom. Ono koje čovek prima od drugih bez svoje pokreške (krivice), to je ono što je u Reči označeno sa zaklano; a ono što primi sa SEKCIJA 2 pristankom, to jest svojom pogreškom, označeno je u Reči sa leš (trup), Otuda je u Drevnoj Crkvi, a isto tako i u Jevrejskoj, bilo zabranjeno jesti ono što je umrlo (crklo) samo od sebe, ili leš, a istio tako i ono što je zaklano (rastrgnuto); o čemu čitamo kod Mojsija: A ko bi jeo meso od životinje koja crkne ili koju raskine zvjerka, bio domorodac ili došljak, neka opere haljine svoje i okupa se u vodi, i biće nečist do večera, a poslije biće čist. Ako li ih ne opere, nosiće bezakonje svoje (Levitska

17:1, 16).

Kod istoga: Crknuto (mrcinoga) i ono što raskine zvjerka neka ne jede. Da se njime ne osrkrvni. Ja sam Jehova (Levitska 22:8). Ono što je raskinuto označava zlo koje je od obmane koja je potekla od zla, koje je zvjerka (divlja zver) u šumi, koja raskida; jer u Reči pakleni duhovi se upoređuju sa zverima.

Kod istoga: Bićete mi sveti ljudi; i mesa u polju rastrgnuta ne jedite, bacite ga psima (Izlazak 22:31).

Kod Jezikilja: Prorok reče Jehovi: o Gospode, gle, duša moja se nije oskrvnula, jer od djetinjstva svojega nijesam jeo mrcinoga (crknutoga) ni što bi zvjerka rastrgla, niti je ušlo u usta moja nečisto Jezekilj 4:14).

Kod istoga: Svećenici da ne jedu mrcinoga ni što zvjerka raskine, bilo ptica ili što od stoke Jezekilj 44:31.

Ovo se odnosi na Gospodovo carstvo, da je tamo nova zemlja. Iz ovih se odlomaka može videti šta se u SEKCIJA 3 unutrašnjem smislu označava sa onim što je raskinito; ali da bi ovo bilo još jasnije, uzmimo jedan primer. Ako čovek, koji vodi dobar život, i koji čini drugima dobro, dopusti da bude ubeđen od nekog zlog čoveka, da dobar život ne doprinosi spasenju, iz razloga da je svako rođen u grehu; pa da stoga niko ne može hteti dobro od sebe, pa da ga dakle ne može ni činiti; i da je zboga toga spasenje moguće kroz veru (samu); i da se stoga čovek može spasti preko vere bez dobrog života, čak i da primi veru na samrtnoj postelji – ako ovakva osoba dozvoli da je neko ubedi u ovo, i tada postane nemarna u pogledu (dobrog) života, čak na njega gleda sa prezrenjem, za njega se kaže da je bio raskinut (rastrgnut); jer raskinuto se odnosi na dobro u koje se uvuče obmana (laž), pa stoga dobro SEKCIJA 4 nije više živo. Uzmimo još kao primer bračnu vezu, koju neki u početku smatraju svetom, ali kasnije jedan od bračnih supružnika dopusti da ga neko ubedi da je to samo radi reda u svetu i radi vaspitanja dece, i radi nasleđa (da se tako misli o brku); i dalje, da je bračna spona samo stvar ugovora, koji se može raskinuti ili u kome druga strana može da popusti (u odnosu na preljubu?), pod uslovom da postoji sporazum; posledica je ovoga da ta osoba posle ovoga nema više ideju da je brak nešto nebesko; i smatrajući da pohota ne škodi, tada se događa ono što se naziva raskinuto; a tako i u SEKCIJA 5 drugim slučajevima. To je zlo koje raskida, i to kroz umovanja od spoljašnjih stvari, gde ne mogu da se uvedu unutrašnje stvari, sve zbog zloga života, a što se može videti iz sledećih odlomaka.

Kod Jeremije:-

Za to će ih pobiti lav iz šume, vuk će ih večernji potrti, ris će vrebati kod gradova njihovijeh; ko god izide iz njih biće rasrgnut, jer je mnogo grijeha njihovijeh i silni su odmeti njihovi Jeremija 5:5, 6). I kod Amosa: Edomu neću oprostiti, jer goni i brata svojega mačem potrvši u sebi sve žaljenje, i gnjeg njegov razdire jednako, i srdnju drži svoju u vijek Amos 1:11.

  
/ 10837