¹ Zmija bijaše lukavija od sve zvjeradi što je stvori Jahve, Bog. Ona reče ženi: "Zar vam je Bog rekao da ne smijete jesti ni s jednog drveta u vrtu?"

² Žena odgovori zmiji: "Plodove sa stabala u vrtu smijemo jesti.

³ Samo za plod stabla što je nasred vrta rekao je Bog: 'Da ga niste jeli! I ne dirajte u nj, da ne umrete!'"

⁴ Nato će zmija ženi: "Ne, nećete umrijeti!

⁵ Nego, zna Bog: onog dana kad budete s njega jeli, otvorit će vam se oči, i vi ćete biti kao bogovi koji razlučuju dobro i zlo."

⁶ Vidje žena da je stablo dobro za jelo, za oči zamamljivo, a za mudrost poželjno: ubere ploda njegova i pojede. Dade i svom mužu, koji bijaše s njom, pa je i on jeo.

⁷ Tada se obadvoma otvore oči i upoznaju da su goli. Spletu smokova lišća i naprave sebi pregače.

⁸ Uto čuju korak Jahve, Boga, koji je šetao vrtom za dnevnog povjetarca. I sakriju se - čovjek i njegova žena - pred Jahvom, Bogom, među stabla u vrtu.

⁹ Jahve, Bog, zovne čovjeka: "Gdje si?" - reče mu.

¹⁰ On odgovori: "Čuo sam tvoj korak po vrtu; pobojah se jer sam go, pa se sakrih."

¹¹ Nato mu reče: "Tko ti kaza da si go? Ti si, dakle, jeo sa stabla s kojega sam ti zabranio jesti?"

¹² Čovjek odgovori: "Žena koju si stavio uza me - ona mi je dala sa stabla pa sam jeo."

¹³ Jahve, Bog, reče ženi: "Što si to učinila?" "Zmija me prevarila pa sam jela", odgovori žena.

¹⁴ Nato Jahve, Bog, reče zmiji: "Kad si to učinila, prokleta bila među svim životinjama i svom zvjeradi divljom! Po trbuhu svome puzat ćeš i zemlju jesti sveg života svog!

¹⁵ Neprijateljstvo ja zamećem između tebe i žene, između roda tvojeg i roda njezina: on će ti glavu satirati, a ti ćeš mu vrebati petu."

¹⁶ A ženi reče: "Trudnoći tvojoj muke ću umnožit, u mukama djecu ćeš rađati. Žudnja će te mužu tjerati, a on će gospodariti nad tobom."

¹⁷ A čovjeku reče: "Jer si poslušao glas svoje žene te jeo sa stabla s kojega sam ti zabranio jesti rekavši: S njega da nisi jeo! - evo: Zemlja neka je zbog tebe prokleta: s trudom ćeš se od nje hraniti svega vijeka svog!

¹⁸ Rađat će ti trnjem i korovom, a hranit ćeš se poljskim raslinjem.

¹⁹ U znoju lica svoga kruh svoj ćeš jesti dokle se u zemlju ne vratiš: tÓa iz zemlje uzet si bio - prah si, u prah ćeš se i vratiti."

²⁰ Svojoj ženi čovjek nadjene ime Eva, jer je majka svima živima.

²¹ I načini Jahve, Bog, čovjeku i njegovoj ženi odjeću od krzna pa ih odjenu.

²² Zatim reče Bog: "Evo, čovjek postade kao jedan od nas - znajući dobro i zlo! Da ne bi sada pružio ruku, ubrao sa stabla života pa pojeo i živio navijeke!"

²³ Zato ga Jahve, Bog, istjera iz vrta edenskoga da obrađuje zemlju iz koje je i uzet.

²⁴ Istjera, dakle, čovjeka i nastani ga istočno od vrta edenskog, pa postavi kerubine i plameni mač koji se svjetlucao - da straže nad stazom koja vodi k stablu života.

¹ Dozivljem vam, braćo, u pamet evanđelje koje vam navijestih, koje primiste, u kome stojite,

² po kojem se spasavate, ako držite što sam vam navijestio; osim ako uzalud povjerovaste.

³ Doista, predadoh vam ponajprije što i primih: Krist umrije za grijehe naše po Pismima;

⁴ bi pokopan i uskrišen treći dan po Pismima;

⁵ ukaza se Kefi, zatim dvanaestorici.

⁶ Potom se ukaza braći, kojih bijaše više od pet stotina zajedno; većina ih još i sada živi, a neki usnuše.

⁷ Zatim se ukaza Jakovu, onda svim apostolima.

⁸ Najposlije, kao nedonoščetu, ukaza se i meni.

⁹ Da, ja sam najmanji među apostolima i nisam dostojan zvati se apostolom jer sam progonio Crkvu Božju.

¹⁰ Ali milošću Božjom jesam što jesam i njegova milost prema meni ne bijaše zaludna; štoviše, trudio sam se više nego svi oni - ali ne ja, nego milost Božja sa mnom.

¹¹ Ili dakle ja ili oni: tako propovijedamo, tako vjerujete.

¹² No ako se propovijeda da je Krist od mrtvih uskrsnuo, kako neki među vama govore da nema uskrsnuća mrtvih?

¹³ Ako nema uskrsnuća mrtvih, ni Krist nije uskrsnuo.

¹⁴ Ako pak Krist nije uskrsnuo, uzalud je doista propovijedanje naše, uzalud i vjera vaša.

¹⁵ Zatekli bismo se i kao lažni svjedoci Božji što posvjedočismo protiv Boga: da je uskrisio Krista, kojega nije uskrisio, ako doista mrtvi ne uskršavaju.

¹⁶ Jer ako mrtvi ne uskršavaju, ni Krist nije uskrsnuo.

¹⁷ A ako Krist nije uskrsnuo, uzaludna je vjera vaša, još ste u grijesima.

¹⁸ Onda i oni koji usnuše u Kristu, propadoše.

¹⁹ Ako se samo u ovom životu u Krista ufamo, najbjedniji smo od svih ljudi.

²⁰ Ali sada: Krist uskrsnu od mrtvih, prvina usnulih!

²¹ Doista po čovjeku smrt, po Čovjeku i uskrsnuće od mrtvih!

²² Jer kao što u Adamu svi umiru, tako će i u Kristu svi biti oživljeni.

²³ Ali svatko u svom redu: prvina Krist, a zatim koji su Kristovi, o njegovu Dolasku;

²⁴ potom - svršetak, kad preda kraljevstvo Bogu i Ocu, pošto obeskrijepi svako Vrhovništvo, svaku Vlast i Silu.

²⁵ Doista, on treba da kraljuje dok ne podloži sve neprijatelje pod noge svoje.

²⁶ Kao posljednji neprijatelj bit će obeskrijepljena Smrt

²⁷ jer sve podloži nogama njegovim. A kad veli: Sve je podloženo, jasno - sve osim Onoga koji mu je sve podložio.

²⁸ I kad mu sve bude podloženo, tada će se i on sam, Sin, podložiti Onomu koji je njemu sve podložio da Bog bude sve u svemu.

²⁹ Što onda čine oni koji se krste za mrtve? Ako mrtvi uopće ne uskršavaju, što se krste za njih?

³⁰ Što se onda i mi svaki čas izlažemo pogiblima?

³¹ Dan za danom umirem, tako mi slave vaše, braćo, koju imam u Kristu Isusu, Gospodinu našem!

³² Ako sam se po ljudsku borio sa zvijerima u Efezu, kakva mi korist? Ako mrtvi ne uskršavaju, jedimo i pijmo jer sutra nam je umrijeti.

³³ Ne varajte se: "Zli razgovori kvare dobre običaje."

³⁴ Otrijeznite se kako valja i ne griješite jer neki, na sramotu vam kažem, ne znaju za Boga.

³⁵ Ali reći će netko: Kako uskršavaju mrtvi? I s kakvim li će tijelom doći?

³⁶ Bezumniče! Što siješ, ne oživljuje ako ne umre.

³⁷ I što siješ, ne siješ tijelo buduće, već golo zrno, pšenice - recimo - ili čega drugoga.

³⁸ A Bog mu daje tijelo kakvo hoće, i to svakom sjemenu svoje tijelo.

³⁹ Nije svako tijelo isto tijelo; drugo je tijelo čovječje, drugo tijelo stoke, drugo tijelo ptičje, a drugo riblje.

⁴⁰ Ima tjelesa nebeskih i tjelesa zemaljskih, ali drugi je sjaj nebeskih, a drugi zemaljskih.

⁴¹ Drugi je sjaj sunca, drugi sjaj mjeseca i drugi sjaj zvijezda; jer zvijezda se od zvijezde razlikuje u sjaju.

⁴² Tako i uskrsnuće mrtvih: sije se u raspadljivosti, uskršava u neraspadljivosti;

⁴³ sije se u sramoti, uskršava u slavi; sije se u slabosti, uskršava u snazi;

⁴⁴ sije se tijelo naravno, uskršava tijelo duhovno. Ako ima tijelo naravno, ima i duhovno.

⁴⁵ Tako je i pisano: Prvi čovjek, Adam, postade živa duša, posljednji Adam - duh životvorni.

⁴⁶ Ali ne bi najprije duhovno, nego naravno pa onda duhovno.

⁴⁷ Prvi je čovjek od zemlje, zemljan; drugi čovjek - s neba.

⁴⁸ Kakav je zemljani takvi su i zemljani, a kakav je nebeski takvi su i nebeski.

⁴⁹ I kao što smo nosili sliku zemljanoga, nosit ćemo i sliku nebeskoga.

⁵⁰ A ovo, braćo, tvrdim: tijelo i krv ne mogu baštiniti kraljevstva Božjega i raspadljivost ne baštini neraspadljivosti.

⁵¹ Evo otajstvo vam kazujem: svi doduše nećemo usnuti, ali svi ćemo se izmijeniti.

⁵² Odjednom, u tren oka, na posljednju trublju - jer zatrubit će - i mrtvi će uskrsnuti neraspadljivi i mi ćemo se izmijeniti.

⁵³ Jer ovo raspadljivo treba da se obuče u neraspadljivost i ovo smrtno da se obuče u besmrtnost.

⁵⁴ A kad se ovo raspadljivo obuče u neraspadljivost i ovo smrtno obuče u besmrtnost, tada će se obistiniti riječ napisana: Pobjeda iskapi smrt.

⁵⁵ Gdje je, smrti, pobjeda tvoja? Gdje je, smrti, žalac tvoj?

⁵⁶ Žalac je smrti grijeh, snaga je grijeha Zakon.

⁵⁷ A hvala Bogu koji nam daje pobjedu po Gospodinu našem Isusu Kristu!

⁵⁸ Tako, braćo moja ljubljena, budite postojani, nepokolebljivi, i obilujte svagda u djelu Gospodnjem znajući da trud vaš nije neplodan u Gospodinu.