⁴ U te dane i u to vreme, govori Gospod, doći će sinovi Izrailjevi i sinovi Judini zajedno, ići će plačući i tražiće Gospoda Boga svog.

¹ Kad Izrailj beše dete, ljubih ga, i iz Misira dozvah sina svog.

² Koliko ih zvaše, toliko oni odlaziše od njih; prinosiše žrtve Valima, kadiše likovima.

³ Ja učih Jefrema hoditi držeći ga za ruke, ali ne poznaše da sam ih ja lečio.

⁴ Vukoh ih uzicama čovečijim, užima ljubavnim; i bih im kao oni koji im skidaju jaram s čeljusti, i davah im hranu.

⁵ Neće se vratiti u zemlju misirsku, nego će mu Asirac biti car, jer se ne hteše obratiti.

⁶ I mač će stajati u gradovima njegovim, i potrće prevornice njegove i proždreti za namere njihove.

⁷ Narod je moj prionuo za otpad od mene; zovu ga ka Višnjem, ali se nijedan ne podiže.

⁸ Kako da te dam, Jefreme? Da te predam, Izrailju? Kako da učinim od tebe kao od Adame? Da te obratim da budeš kao Sevojim? Ustreptalo je srce moje u meni, uskolebala se utroba moja od žalosti.

⁹ Neću izvršiti ljutog gneva svog, neću opet zatrti Jefrema; jer sam ja Bog a ne čovek, Svetac usred tebe; neću doći na grad.

¹⁰ Ići će oni za Gospodom; On će rikati kao lav; kad rikne, sa strahom će dotrčati sinovi s mora;

¹¹ Sa strahom će dotrčati iz Misira kao ptica, i kao golub iz zemlje asirske; i naseliću ih u kućama njihovim, govori Gospod.

² Now they sin more and more, and have made themselves molten images of their silver, even idols according to their own understanding, all of them the work of the craftsmen. They say of them, 'They offer human sacrifice and kiss the calves.'