La Biblia

 

Osija 12

Estudio

   

1 Opkolio me je Jefrem lažju i dom Izrailjev prevarom; ali Juda još vlada s Bogom i veran je sa svetima.

2 Jefrem se hrani vetrom, i ide za ustokom; svaki dan množi laž i pogibao; i hvataju veru s Asircem i nose ulje u Misir.

3 I s Judom ima Gospod parbu i pohodiće Jakova prema putevima njegovim, platiće mu po delima njegovim.

4 U utrobi uhvati za petu brata svog, i u sili svojoj bori se s Bogom;

5 Bori se s anđelom, i nadjača; plaka, i moli Mu se; nađe Ga u Vetilju, i onde govori s nama.

6 Ali je Gospod Bog nad vojskama, Gospod mu je spomen.

7 Ti dakle obrati se k Bogu svom, čuvaj milost i pravdu, i uzdaj se vazda u Boga svog.

8 Trgovac je Jefrem, u ruci su mu merila lažna, milo mu je da čini krivo.

9 I govori Jefrem: Baš se obogatih, stekoh blago, ni u kome trudu mom neće mi naći nepravde koja bi bila greh.

10 A ja sam Gospod Bog tvoj od zemlje misirske, još ću ti dati da sediš u šatorima kao o praznicima.

11 I govoriću preko proroka, i umnožiću utvare, i davaću priču preko proroka.

12 Doista je Galad bezakonje, postaše sama taština; u Galgalu prinose junce na žrtvu, i oltari su im kao gomile kamenja po brazdama na njivi mojoj.

13 I Jakov pobeže u zemlju sirsku, i Izrailj služi za ženu, i za ženu čuva ovce.

14 I prorokom izvede Gospod Izrailja iz Misira, i prorokom čuva ga.

15 Jefrem Ga ljuto razgnevi; zato će ostaviti na njemu krv njegovu, i vratiće mu sramotu njegovu Gospod njegov.

   

De obras de Swedenborg

 

True Christian Religion #21

Estudiar este pasaje

  
/ 853  
  

21. (iii) THE DIVINE BEING IS BEING (ESSE) IN ITSELF, AND AT THE SAME TIME COMING-INTO-BEING (EXISTERE) IN ITSELF.

Jehovah God is Being in itself, because He is I am, the very, sole and prime source, from eternity to eternity, of everything in existence, which allows it to exist. In this and no other sense He is the Beginning and the End, the First and the Last, Alpha and Omega. One cannot say that His Being is from itself, because 'out of itself' presupposes what is earlier and thus time; but time is inconsistent with the Infinite, which is said to be 'from eternity'. It also presupposes another God, who is God in Himself, and thus God originating from God; in other words, that God formed Himself, so that He could not be uncreated or infinite, because in this case He would have distinguished Himself either from Himself or from another.

It follows from the fact that God is Being in itself that He is Love in itself, Wisdom in itself and Life in itself, and that it is He who is the source of everything, who is the point of reference of everything, if it is to exist. It is clear from the Lord's words in John (John 5:26) that God is Life in itself and thus God; and in Isaiah:

I, Jehovah, make all things, I alone spread out the heavens and stretch out the earth by Myself, Isaiah 44:24.

and that He is the only God and there is no God beside Him (Isaiah 45:14-15, 21-22; Hosea 13:4).

[2] The reason why God is not only Being in itself, but also Coming-into-Being in itself is that unless Being comes into being it does not exist; and likewise Coming-into-Being can only arise from Being. Therefore the one supposes the other. In the same way form cannot exist without substance; nothing can be predicated of substance unless it has form, and what is devoid of qualities is in itself nothing. The terms Being (Esse) and Coming-into-Being (Existere) are used here, not Essence and Existence, because a distinction should be made between Being and Essence, and therefore between Coming-into-Being and Existence, similar to that between prior and posterior, and what is prior is more universal than what is posterior. Infinity and eternity are applicable to the Divine Being, but the Divine Love and the Divine Wisdom and through them both omnipotence and omnipresence are applicable to the Divine Essence and Existence. These subjects will be discussed in their proper place.

  
/ 853  
  

Thanks to the Swedenborg Society for the permission to use this translation.

La Biblia

 

Jeremija 5

Estudio

   

1 Prođite po ulicama jerusalimskim, i vidite sada i razberite i potražite po ulicama njegovim, hoćete li naći čoveka, ima li ko da čini što je pravo i da traži istinu, pa ću oprostiti.

2 Ako i govore: Tako da je živ Gospod! Opet se krivo kunu.

3 Gospode! Ne gledaju li oči Tvoje na istinu! Biješ ih, ali ih ne boli; satireš ih, ali neće da prime nauke, tvrđe im je lice od kamena, neće da se obrate.

4 I ja rekoh: Siromasi su, ludo rade, jer ne znaju put Gospodnji, zakon Boga svog.

5 Idem k vlasteljima, i njima ću govoriti, jer oni znaju put Gospodnji, zakon Boga svog; ali i oni izlomiše jaram, pokidaše sveze.

6 Za to će ih pobiti lav iz šume, vuk će ih večernji potrti, ris će vrebati kod gradova njihovih, ko god iziđe iz njih biće rastrgnut, jer je mnogo greha njihovih i silni su odmeti njihovi.

7 Kako ću ti oprostiti to? Sinovi tvoji ostaviše mene, i kunu se onima koji nisu bogovi. Kako ih nasitih, stadoše činiti preljubu, i u kuću kurvinu stiču se gomilom.

8 Jutrom su kad ustaju kao tovni konji, svaki rže za ženom bližnjeg svog.

9 Za to li neću pohoditi? Veli Gospod, i duša moja neće li se osvetiti takvom narodu?

10 Izađite mu na zidove i razvalite, ali nemojte sasvim zatrti, skinite mu prevornice, jer nisu Gospodnje.

11 Jer me sasvim izneveri dom Izrailjev i dom Judin, veli Gospod.

12 Udariše u bah Gospodu i rekoše: Nije tako, neće nas zlo zadesiti, i nećemo videti mača ni gladi.

13 A ti proroci otići će u vetar, i reči nema u njima, njima će biti tako.

14 Zato ovako veli Gospod Gospod nad vojskama: Kad tako govorite, evo ja ću učiniti da reči moje u ustima tvojim budu kao oganj, a ovaj narod drva, te će ih spaliti.

15 Gle, ja ću dovesti na vas narod iz daleka, dome Izrailjev, veli Gospod, narod jak, narod star, narod kome jezika nećeš znati niti ćeš razumeti šta govori;

16 Kome je tul kao grob otvoren, svi su jaki.

17 I poješće letinu tvoju i hleb tvoj, što sinovi tvoji i kćeri tvoje hteše jesti, poješće ovce tvoje i goveda tvoja, poješće vinovu lozu tvoju i smokve tvoje, i mačem će zatrti tvrde gradove tvoje u koje se uzdaš.

18 Ali ni tada, veli Gospod, neću vas sasvim zatrti.

19 Jer kad kažete: Zašto nam čini Gospod Bog naš sve ovo? Tada im reci: Kako ostaviste mene i služiste tuđim bogovima u zemlji svojoj, tako ćete služiti tuđincima u zemlji koja nije vaša.

20 Javite ovo u domu Jakovljevom, i oglasite u Judi, govoreći:

21 Čujte ovo, ludi i bezumni narode, koji imate oči, a ne vidite, koji imate uši, a ne čujete.

22 Mene li se nećete bojati? Veli Gospod; od mene li nećete drhtati? Koji postavih pesak moru za među večnom naredbom, i neće preći preko nje; ako mu i ustaju vali, neće nadjačati, ako i buče, neće je preći.

23 Ali je u naroda ovog srce uporno i nepokorno; odstupiše i otidoše.

24 Niti rekoše u srcu svom: Bojmo se Gospoda Boga svog, koji nam daje dažd rani i pozni na vreme, i čuva nam nedelje određene za žetvu.

25 Bezakonja vaša odvraćaju to, i gresi vaši odbijaju dobro od vas.

26 Jer se nalaze u narodu mom bezbožnici, koji vrebaju kao ptičari kad se pritaje, meću zamke da hvataju ljude.

27 Kao krletka puna ptica tako su kuće njihove pune prevare; zato postaše veliki i obogatiše.

28 Ugojiše se, sjaju se, mimoilaze zlo, ne čine pravde ni siročetu, i opet im je dobro, i ne daju pravice ubogima.

29 Zato li neću pohoditi? Veli Gospod, i duša moja neće li se osvetiti takvom narodu?

30 Čudo i strahota biva u zemlji.

31 Proroci prorokuju lažno, i sveštenici gospoduju preko njih, i narodu je mom to milo. A šta ćete raditi na posledak?