La Biblia

 

Postanak 9

Estudio

   

1 I Bog blagoslovi Noja i sinove njegove, i reče im; rađajte se i množite se i napunite zemlju;

2 I sve zveri zemaljske i sve ptice nebeske i sve što ide po zemlji i sve ribe morske neka vas se boje i straše; sve je predano u vaše ruke.

3 Šta se god miče i živi, neka vam bude za jelo, sve vam to dadoh kao zelenu travu.

4 Ali ne jedite mesa s dušom njegovom, a to mu je krv.

5 Jer ću i vašu krv, duše vaše, iskati; od svake ću je zveri iskati; iz ruke samog čoveka, iz ruke svakog brata njegovog iskaću dušu čovečiju.

6 Ko prolije krv čovečiju, njegovu će krv proliti čovek; jer je Bog po svom obličju stvorio čoveka.

7 Rađajte se dakle i množite se; narodite se veoma na zemlji i namnožite se na njoj.

8 I reče Bog Noju i sinovima njegovim s njim, govoreći:

9 A ja evo postavljam zavet svoj s vama i s vašim semenom nakon vas,

10 I sa svim životinjama, što su s vama od ptica, od stoke i od svih zveri zemaljskih što su s vama, sa svačim što je izašlo iz kovčega, i sa svim zverima zemaljskim.

11 Postavljam zavet svoj s vama, te odsele neće nijedno telo poginuti od potopa, niti će više biti potopa da zatre zemlju.

12 I reče Bog: Evo znak zaveta koji postavljam između sebe i vas i svake žive tvari, koja je s vama do veka:

13 Metnuo sam dugu svoju u oblake, da bude znak zaveta između mene i zemlje.

14 Pa kad oblake navučem na zemlju, videće se duga u oblacima,

15 I opomenuću se zaveta svog koji je između mene i vas i svake duše žive u svakom telu, i neće više biti od vode potopa da zatre svako telo.

16 Duga će biti u oblacima, pa ću je pogledati, i opomenuću se večnog zaveta između Boga i svake duše žive u svakom telu koje je na zemlji.

17 I reče Bog Noju: To je znak zaveta koji sam učinio između sebe i svakog tela na zemlji.

18 A behu sinovi Nojevi koji izađoše iz kovčega: Sim i Ham i Jafet; a Ham je otac Hanancima.

19 To su tri sina Nojeva, i od njih se naseli sva zemlja.

20 A Noje poče raditi zemlju, i posadi vinograd.

21 I napiv se vina opi se, i otkri se nasred šatora svog.

22 A Ham, otac Hanancima, vide golotinju oca svog, i kaza obojici braće svoje na polju.

23 A Sim i Jafet uzeše haljinu, i ogrnuše je obojica na ramena svoja, i idući natraške pokriše njom golotinju oca svog, licem natrag okrenuvši se da ne vide golotinje oca svog.

24 A kad se Noje probudi od vina, dozna šta mu je učinio mlađi sin,

25 I reče: Proklet da je Hanan, i da bude sluga slugama braće svoje!

26 I još reče: Blagosloven da je Gospod Bog Simov, i Hanan da mu bude sluga!

27 Bog da raširi Jafeta da živi u šatorima Simovim, a Hanan da im bude sluga!

28 I požive Noje posle potopa trista pedeset godina.

29 A svega požive Noje devet stotina pedeset godina; i umre.

   

Comentario

 

Крв

  
Blood of Christ tryptich, by att. to Jean Bellegambe and his workshop

Унутрашње значење „крви“ помало је зезнуто, јер Сведенборг даје два значења која се чине сасвим различита.

У већини случајева, Шведскаборг повезује крв са Божанском истином - Господово схватање природе човечанства и његовог односа са Господом. Али у неким случајевима, нарочито када се говори о првој половини Постања, Списи везују крв за стање бриге или љубав према ближњем.

За то се не нуди апсолутно објашњење, али вреди напоменути да крв има бројне облике у телу - понекад носи хранљиве састојке и кисеоник, понекад отпадне производе, а понекад хранљиве материје и угљен-диоксид. Дакле, није неразумно да крв има различита значења у различитим контекстима.

Такође је могуће да је разлика у томе што се у првој половини Постања углавном ради о томе што се назива Древна црква. Друга велика црква на земљи, Древна црква била је усредсређена на истину од Господа, што ју је довело у стање љубави према ближњем. Може бити да у представљању Божанске истине каква је била позната Древној Цркви, крв такође представља израз истине као стање бриге за друге.

(Referencias: Apokalipsi Otkrivenoj 379, 730; Nebeske tajne 374 [1-2], 1001, 1005, 4770, 5120 [5], 7317, 7326, 9127, 9300 [2], 9410 [5-6])

De obras de Swedenborg

 

Nebeske Tajne #374

Estudiar este pasaje

  
/ 10837  
  

374. Da krv viče znači kako je izvršeno nasilje nad milosrđem, jasno je iz mnogih odlomaka u Reči, gde glas označava nešto što optužuje, osobito mržnju; jer ko god mrzi svoga brata, ubija ga u srcu; kao što Gospod uči:

Čuli ste kako je kazano starima: Ne ubij, jer ko ubije, biće kriv sudu. A ja vam kažem da će svako koji se gnjevi na brata svojega ni za šta, biti kriv sudu; a ako li ko reče bratu svojemu raka, biće kriv skupštini; a ko reče budalo, biće kriv paklu ognjenom. (Mateja 5:21, 22)

Tim rečima se misli na stepene mržnje. Mržnja je suprotna ljubavi prema bližnjem i ubija na svaki mogući način, ako ne rukom, a ono u duhu, i samo je obuzdavaju spoljašnje stege da to ne uradi rukom. Stoga je svaka mržnja krv, kao kod Jeremije:

Zašto govoriš da je dobar tvoj put tražeći da ljubiš? Pa si i nevaljale žene naučio svojim putovima. I jošte na skutovima tvojim nalazi se krv siromaha pravijeh; ne nalazim kopajući, nego je na svima njima. (Jeremija 2:33, 34)

I kako je mržnja označena sa krv, tako je i svaka druga nepravda, jer je mržnja izvor svih nepravdi. Tako kod Ozije:

Zaklinju se krivo i lažu, i ubijaju i kradu, i čine preljubu, zastraniše i jedna krv stiže drugu. Zato će tužiti zemlja, i što god živi na njoj prenemoći će, i zvijeri poljske i ptice nebeske; i ribe će morske pomrijeti. (Osija 4:2, 3)

A kod Jezekilja, govoreći o nemanju milosrđa:

A ti, sine čovječji, hoćeš li suditi gradu krvničkom? I hoćeš li mu pokazati sve gadove njegove? Reci, ovako veli Jehova Bog: Ide vrijeme gradu koji prolijeva krv u sebi i gradi gadne bogove sebi da se skrvni. Skrvnio si s krvlju koju si prolio, i oskrvnio si se o gadne bogove svoje koje si načinio; i učinio si te se približiše dani tvoji, i došao si do godina svojih; zato ću učiniti od tebe rug među narodima i podsmijeh po svijem zemljama. Gle, knezovi Izrailjevi u tebi dadoše se da prolijevaju krv svaki svom silom svojom. U tebi su opadači da prolijevaju krv i na gorama jedu u tebi, grdila čine usred tebe. (Jezekilj 22:2-4? 22:6? 22:9)

I kod istoga:

Načini verige, jer je zemlja puna krvnoga suda i grad je pun nasilja. (Jezekilj 7:23).

A kod Jeremije:

Ali bi za grijehe proroka njegovijeh i za bezakonja svećenika njegovijeh, koji proljevaju krv pravedničku usred njega. Lutahu kao slijepci po ulicama kaljajući se krvlju, koje ne mogahu da se dotiču haljinama svojim. (Plač, 4:13, 14)

Kod Isaije:

Kada Jehova opere nečistotu kćeri sionskih i iz Jerusalima očisti krv njegovu duhom koji sudi i sažiže.

I opet:

Jer su ruke vaše oskrvnjene krvlju i prsti vaši bezakonjem; usne vaše govore laž i jezik vaš izriče opačinu. (Izaija 59:3).

Kod Jezekilja, govoreći o gadostima Jerusalima, koje se nazivaju krvlju:

I idući mimo tebe i videći te gdje se valjaš u krvi svojoj, rekoh ti: Da si živa u krvi svojoj! I uza sve gadove svoje i kurvarstva svoja nijesi se opominjala dana mladosti svoje kada si bila gola i naga, i valjala se u krvi svojoj. (Jezekilj 16:6? 16:22)

Surovost i mržnja poslednjeg vremena isto tako se opisuju krvlju u Otkrivenju 16:3, 4. Krv se pominje u množini, jer sve nepravedne i odvratne stvari izbijaju iz mržnje, isto kao što sve dobre i svete stvari izbijaju iz ljubavi. Stoga bi onaj ko gaji mržnju prema svom bližnjem, njega i ubio kada bi mogao, i zaista ga i ubija na svaki mogući način; to znači činiti mu nasilje, što je ovde ispravno označeno sa krv viče.

  
/ 10837