654. Da "Egipat" ovde označava prirodnog čoveka, odvojenog od duhovnog (a odatle ističu obmane koje proizlaze iz zla ljubavi prema sebi, tj. iz ponosa niskog mudrovanja) treba sada objasniti. Jer, kada je prirodni čovek odvojen od svog duhovnog parnjaka, što je uglavnom posledica ljubavi prema sebi, tada iz zala te ljubavi prolaze neistine, a svaka neistina je od zla, zato što je neistina štititi zlo. Zlo volje uzima oblik razumevanja pomoću ideja iz misli. Ove ideje nazivaju se obmanama. A kako neistine koje proizlaze iz zla ljubavi prema sebi, sadrže ponos, jer čovek tada razmišlja iz onoga što je njegovo vlastito [proprioum], onda "Egipat" ovde takođe označava ponos niskog mudrovanja.

[2] Međutim, kao što "Egipat" označava prirodnog čoveka u oba smisla, to jest, i kada je povezan s duhovnim čovekom ali i suprotno - kada je odvojen od njega, dakle - i u dobrom smislu i u lošem smislu, onda vidimo da različite stvari, koje pripadaju prirodnom čoveku, a koje uopšteno govore o spoznajama i znanjima, označava "Egipat". Jer istine i neistine prirodnog čoveka nazivaju se spoznaje i znanja; ali kad istine steknu život, koji je ostvaren životom vere, koja je ljubav, one tada pripadaju njegovom duhovnom čoveku. Oni se svojim osećajima i ugodnostima ne pojavljuju u čovekovom manifestnom smislu i pogledu, kao što su spoznaje i znanja prirodnog čoveka, iz razloga što, dok čovek živi na svetu, on prirodno razmišlja i prirodno govori, a ovo čovek razumno oseća i percipira nekom vrstom uvida koji pripada njegovom razumevanju. Ali, njegova duhovna misao, koja je povezana s naklonosti prema istini ili neistini, nije vidljiva, sve dok čovek nije odbacio prirodno telo i obukao se u duhovno telo, što se odvija nakon njegove smrti, ili odlaska iz ovoga sveta i njegovog ulaska u duhovni svet; onda on duhovno razmišlja i govori duhovno, a ne više prirodno kao pre. To se odvija sa svakim čovekom, bilo da isključivo prirodan, ili je još, pored toga, i duhovan; pa čak i sa samo prirodnim čovekom nakon smrti, misli su duhovne, ali nekvalitetne i bez razumijevanja istine ili naklonosti ka dobru; jer se sastoji od korespondentnih ideja, koje se čine materijalnim, a ipak nisu materijalne. Ali, ako Bog dozvoli da bude tako, na drugom mestu će se više reći o duhovnim mislima i govora koji otud dolazi - kod ljudi u duhovnom svetu, koji su isključivo prirodni.

[3] "Egipat" označava u Reči prirodnog čoveka u oba smisla, dobrom i lošem, dakle sve ono što odgovara prirodnom čoveku, jer se u Egiptu kultivisalo znanje [scientiae], posebno poznavanje korespondencija i reprezentacija, u vreme kada su crkve bile reprezentativne. Ali, zato što su sami sebi stvorili slike prema korespondencijama, i zbog toga što su se, kad su te slike, od unutarnjih, postale posve spoljašnje, počeli njima klanjati na svetim obredima i time ih načinitli svojim idolima, pa su predstavnike stvari duhovnih i nebeskih pretvorili u stvari idolopokloničke i takođe u čarobne stvari, stoga je u Reči "Egipat" znanje označeno u lošem smislu, što je suprotno ranijem smislu, a to je lažno znanje [scientificum] prirodnog čoveka, a isto tako - ono što je idolatrijsko i magijsko.

[4] Da je to značenje "Egipta", može se videti iz vrlo mnogo odlomaka u Reči; ali, pre nego što nastavimo s potvrđivanjem ovoga, treba znati da u svakom čoveku postoji - unutarnje koje vidi iz nebeskog svetla, a to se zove unutarnji duhovni čovek ili unutarnji duhovni um, kao i spoljašnje, koje vidi svetlo sveta, a zove se - spoljašnji prirodni čovek ili spoljašnji prirodni um. U svakom čoveku crkve unutarnje se mora povezati s spoljašnjim, ili unutarnje-duhovni čovek sa spoljašnjim prirodnim čovekom; a, kad su oni povezani, duhovni čovek, s obzirom da je u svetlu neba, ima vlast nad prirodnim čovekom, koji je u svetlu sveta i vlada njime, kao što gospodar vlada slugom, i uči ga, kao što učitelj uči učenika. Na osnovu ovog spoja, čovek biva čovekom crkve, i anđelom. Ali, kad prirodni čovek nije povezan s duhovnim i nije njemu podređen, kao što je to posebno slučaj kada je duhovni čovek zatvoren (a zatvoren je u onima, koji negiraju Božanske stvari Reči i Crkve, te onda ne vide ništa od nebeskog svetla), tada je prirodni čovek slep za duhovne stvari, a svojom racionaliziranjem izopačuje sve istine crkve, a, svojim idejama, pretvara ih (u sebi) u neistine. Ovaj predmet, to jest povezanost duhovnog čoveka s prirodnim, i odvajanje prirodnog čoveka od duhovnog, razmatra se na mnogim mestima u Reči, naročito tamo, gde se razmatra Egipat, jer "Egipat" označava prirodnog čoveka i to - i onda, kada je povezan s duhovnim čovekom i kada je odvojen od njega. A na mestu koje se bavi prirodnim čovekom, koji je odvojen od duhovnog, razmatra se osuda i odbacivanje Egipta.

[5] Zato što "Egipat" označava u širem smislu prirodnog čoveka, on takođe označava istovremeno istinsko znanje [scientificum] i lažno znanje, jer se istine i neistine, koje su u prirodnom čoveku, nazivaju znanja [scientifica]. A budući da su i istinita i lažna znanja označena »Egiptom«, takođe je njime označena i vera, budući da je vera istine istovremeno i istina vere; Zbog toga, vera povezana s milosrđem biva označena kao "Egipat" u dobrom smislu, a vera odvojena od ljubavi se takođe označava "Egiptom" - u lošem smislu; jer je vera povezana s ljubavlju onda, kada je duhovni čovek povezan s prirodnim, a tada "Egipat" označava istinsko znanje; ali je, u slučaju kad je prirodni čovek odvojen od duhovnog, vera odvojena od ljubavi, a tada "Egipat" označava lažno znanje. Jer kada je prirodni čovek odvojen od duhovnog, čovek nije u posedu istine, a ako ipak izvlači istine iz Reči ili iz doktrine crkve, krivotvoriće ih idejama koje dolaze iz njegovih vlastitih misli; stoga, u takvom čoveku crkve, svaka istina postaje neistina.

[6] Toliko o značenju "Egipta" u Reči. Na prvom mestu, iz Reči će se pokazati da "Egipat" označava prirodnog čoveka povezanog s duhovnim, ili znanje oživljeno influksom duhovne svetlosti, ili, što je slično, veru povezanu s milosrđem, koja je jedina istinska vera. Potom će se pokazati da "Egipat", u suprotnom smislu, označava prirodnog čoveka, koji se odvaja od duhovnosti ili znanja koje nije oživljeno nikakvim influksom iz duhovnog života, ili, slično, veru odvojenu od milosrđa, koja sama po sebi nije vera. Da "Egipat" označava prirodnog čoveka povezanog s duhovnim, a takođe i znanje oživljeno influksom duhovne svetlosti koja je u sebi istinsko znanje ili - istinu prirodnog čoveka i, što je slično, veru povezanu s milosrđem, koja je vera sama po sebi, može se videti iz odlomaka koji slede.

[7] U Isaiji: U to će vrijeme biti pet gradova u zemlji Misirskoj koji će govoriti jezikom Hananskim i zaklinjati se Gospodom nad vojskama; jedan će se zvati grad Aheres. U to će vrijeme biti oltar Gospodnji usred zemlje Misirske, i spomenik Gospodnji na međi njezinoj; I biće znak i svjedočanstvo Gospodu nad vojskama, u zemlji Misirskoj. Kad stanu vikati ka Gospodu na nasilnike, on će im poslati spasitelja i kneza i izbaviće ih. I biće poznat Gospod Misircima, i poznaće Misirci Gospoda u to vrijeme, i služiće mu žrtvama i darima, i zavjetovaće zavjete Gospodu, i izvršivaće. Tako će Gospod udariti Misir, i udariv iscijeliće, jer će se obratiti ka Gospodu, umoliće mu se, i iscijeliće ih. U to će vrijeme biti put iz Misira u Asirsku, i Asirac će ići u Misir i Misirac u Asirsku, i služiće Gospodu Misirci s Asircima. U to će vrijeme Izrailj biti treći s Misircima i Asircima, i biće blagoslov posred zemlje. Jer će ih blagosloviti Gospod nad vojskama govoreći: da je blagosloven moj narod Misirski i Asirski, djelo ruku mojih, i našljedstvo moje, Izrailj. (Isa. 19:18-25). Ovde "Egipat" označava prirodnog čoveka povezanog s duhovnim, a isto tako i narode i ljude koji behu izvan crkve; a, ljudi, budući prirodni (jer nisu bili u istinama), čuvši Jevanđelje, priznali su Gospoda, a kad su potom bili upućeni u istine doktrine, dobili su i veru. Dolazak Gospodnji je označen sa "U to će vrijeme, " što je ovde pet puta pomenuto. "U to će vrijeme biti pet gradova u zemlji Misirskoj koji će govoriti jezikom Hananskim" označava da će u njima postojati mnoge doktrine, koje su u skladu s istinama nauka same crkve, gde "pet" označava mnogo, "gradovi" - doktrine, "zemlja Misirska" - crkvu takvih naroda, a "jezik Hananski" - istine doktrine crkve; izraz "jedan će se zvati grad Aheres" označava doktrinu dobra milosrđa u svakome, dok izraz "grad" označava doktrinu, a "Aheres, " što na hebrejskom znači "sunce i njegovi zraci", označava dobro ljubavi i vere otuda.

[8] "U to će vrijeme biti oltar Gospodnji usred zemlje Misirske, i spomenik Gospodnji na međi njezinoj" označava bogopoštovanje Gospoda u to vreme, od dobara ljubavi i od istine vere otuda, u svim stvarima prirodnog čoveka; "oltar Gospodnji" označava obožavanje dobra milosrđa, "stup" obožavanja istina vere, "usred zemlje Misirske" posvuda i u svim stvarima prirodnog čoveka, a "granice" istinsko znanje.

[9] "Kad stanu vikati ka Gospodu na nasilnike, on će im poslati spasitelja i kneza i izbaviće ih" označava njihovu bol zbog nedostatka duhovne istine i duhovnog dobra od nje, dolaska Gospoda od koga će ih primiti; "vikati" označava tugu, "nasilje" označava nedostatak duhovne istine i duhovnog dobra od nje, a "Spasitelj i knez" Gospod, koji se zove "Spasitelj" od dobra ljubavi i "Knez" od istina vere; "I biće poznat Gospod Misircima, i poznaće Misirci Gospoda u to vrijeme" označava priznavanje Gospoda i Njegovog Božanskog; "i ponudiće žrtvu paljenicu" označava obožavanje Gospoda prema Njegovim propisima iz Reči, dakle iz istine doktrine i dobra ljubavi; "Tako će Gospod udariti Misir, i udariv iscijeliće, jer će se obratiti ka Gospodu, umoliće mu se, i iscijeliće ih" označava iskušenja i time obraćenje i izlečenje od neistina pomoću istina.

[10] "U to će vrijeme biti put iz Misira u Asirsku, i Asirac će ići u Misir i Misirac u Asirsku, i služiće Gospodu Misirci s Asircima" znači da će se racionalno otvoriti istinskom znanju, tako da čovek može sagledati znanja koja pripadaju prirodnom čoveku razumno, a time i inteligentno, "Egipat" znači znanje prirodnog čoveka, a "Asirija" racionalnost; Izraz "U to će vrijeme Izrailj biti treći s Misircima i Asircima, i biće blagoslov posred zemlje" označava influks u oba čoveka iz duhovnog svetla; "Izrael" je duhovni čovek koji poseduje svetlost neba, "Egipat", prirodni čovjek koji ima svetlost sveta, a "Asirija"- racionalni čovek koji je između ta dva, i koji prima svetlost od duhovnog i prenosi ga na prirodno, prosvetljujući ga; "Jer će ih blagosloviti Gospod nad vojskama" označava influks od Gospoda; "da je blagosloven moj narod Misirski" označava prosvetljenog prirodnog čoveka; "Asirski, djelo ruku mojih" označava racionalnog čoveka, koji je racionalan ne od sebe nego od Gospoda; "i našljedstvo moje, Izrailj" označava duhovnog čoveka, koji se naziva "našljedstvo", jer je sve duhovno od Gospoda, a Njegovo Božansko proističe otuda, odakle je i nebo i crkva. Ko bi mogao razumeti ta proročanstva bez poznavanja njihobog duhovnog značenja?

[11] U Miheju: U to će vrijeme dolaziti k tebi od Asirske do tvrdijeh gradova, i od tvrdijeh gradova do rijeke, i od mora do mora, i od gore do gore. (Mih. 7:12). Ovde se govori o uspostavljanju Crkve od Gospoda sa paganima, a ove reči opisuju proširenje te crkve s jednog kraja do drugog. Jedan kraj zemlje Hanan bio je reka Eufrat, a druga - reka Egipta. Proširenje istine s jednog kraja na drugi označava se sa "od mora do mora", a proširenje dobra s jednog kraja na drugi - "od gore do gore".

[12] Da se zemlja Hananska, koja označava crkvu, proširila od reke Egipta do Eufrata, reke Asirije, pominje se u Mojsiju: Taj dan učini Gospod zavjet s Avramom govoreći: sjemenu tvojemu dadoh zemlju ovu od vode Misirske do velike vode, vode Efrata, (Pos. 15:18). A Solomun vladaše svijem carstvima od rijeke do zemlje Filistejske i do međe Misirske, i donošahu dare i služahu Solomunu svega vijeka njegova. (1 Knj. car. 4:21). Jer crkva, koja je sama po sebi duhovna, ima svoje granice u prirodnom čoveku, to jest u njegovim racionalnim i saznajnim sposobnostima, jer je racionalno - unutrašnji prirodni čovek, zato što je to njegovo razumevanje; u njemu je i spoznajni kapacitet; a racionalno se rađa pomoću ovih znanja, jer u njima čovek vidi svoje zaključke kao u ogledalu i ona ga posledično potvrđuju, iako, ipak, od potiču duhovnog; bez duhovnog, čovek nema razuma, niti ima pravi kapacitet za spoznaju, već umesto racionalnosti, on ima sposobnost razmišljanja, a umesto istinskog kapaciteta za spoznaju - lažno znanje; tako da to dvoje čine granice duhovne crkve, što označava "zemlja Hananska".

[13] U Jezekilju: Sine čovječji, kaži Faraonu caru Misirskom i narodu njegovu: na što si nalik u veličini svojoj? Eto, Asirac bješe kedar na Livanu, lijepih grana i debela hlada i visoka rasta, kojemu vrhovi bijahu među gustijem granama. Voda ga odgoji, bezdana ga uzvisi; ona rijekama svojim tecijaše oko njegova stabla i puštaše potoke svoje k svijem drvetima poljskim. Zato rast njegov nadvisi sva drveta poljska, i umnožiše se grane njegove, i od mnoštva vode raširiše se odvode njegove kad ih puštaše. Na granama njegovijem vijahu gnijezda sve ptice nebeske, i pod granama njegovijem sve zvijeri poljske lezijahu se, i u hladu njegovu sjeđahu svi veliki narodi. I bijaše lijep veličinom svojom i dužinom grana svojih, jer mu korijen bijaše kod velike vode. Kedri u vrtu Božijem ne mogahu ga zakloniti, jele ne mogahu se izjednačiti s njegovijem granama, i javori ne bijahu kao ogranci njegovi; nijedno drvo u vrtu Božijem ne bješe na ljepotu tako kao on. Učinih ga lijepa mnoštvom grana da mu zaviđahu sva drveta Edemska što bijahu u vrtu Božijem. (Jezek. 31:2-9). To je stoga što "Faraonu caru Misirskom" označava razumevanje prirodnog čoveka, koje se rađa i oblikuje putem racionalno sagledanih istinskih spoznaja, koje se ovde nazivaju "Asur", što znači racionalno, a opisuje ga kedar i njegova visina, dužina i mnoštvo grana, a to je stoga, što izraz "kedar" označava u Reči racionalno. (A veći deo objašnjenja ovog odlomka može se videri gore, br. 650.) Budući da je racionalno takvo u odnosu na intelektualno, a prirodno je takvo u odnosu na istinske spoznaje, rečeno je da "Kedri u vrtu Božijem ne mogahu ga zakloniti, jele ne mogahu se izjednačiti s njegovijem granama, i javori ne bijahu kao ogranci njegovi; nijedno drvo u vrtu Božijem ne bješe na ljepotu tako kao on;" "u vrtu Božijem" označava inteligenciju koju čovek crkve ima kada u istinskim istinama, "kedar", njegovo racionalno, koji je duhovnog porekla, "jele", perceptivnu sposobnost prirodnog čoveka, "ljepota", naklonost istini i posledičnu inteligenciju; "I bijaše lijep veličinom svojom i dužinom grana svojih" označava obilje istinskih spoznaja racionalno percipiranih; "Učinih ga lijepa mnoštvom grana da mu zaviđahu sva drveta Edemska što bijahu u vrtu Božijem" označava percepciju istine iz nebeskog dobra, odakle je mudrost, "drveće" gde se nebeski čovjek razmatra označavajućim percepcijama i gde se duhovni čovjek razmatra spoznajama, a "Kedri u vrtu Božijem" označavaju mudrost koja je od dobra ljubavi. Da su faraon i Egipat ovde označeni i opisani pomoću "Asura", i "kedra" se može videti i iz poslednjeg stiha ovog poglavlja, gde se kaže, "Faraon i sav narod njegov. " Budući da se sva inteligencija i mudrost duhovnog čoveka zatvaraju u prirodni um, i tamo se prikazuju vidljivim, oni se u odlomku iznad citiranog faraona, egipatskog kralja, upoređuju s "kedrom u vrtu Božjem", jer "faraon "označava intelektualno koje je u prirodnom čoveku, rođeno i oblikovano putem pravih znanja; stoga je ono - zemlja Misirska koja se naziva "vrtom Božjim", slično kao u Mojsiju: Tada Lot podiže oči svoje i sagleda svu ravnicu Jordansku, kako cijelu natapaše rijeka, bješe kao vrt Gospodnji, kao zemlja Misirska, sve do Zagora, prije nego Gospod zatr Sodom i Gomor. (Pos. 13:10).

[14] Prirodnog čoveka, u pogledu njegovog razumevanja, kao što je u prethodnom tekstu opisano u Jezekilju, opisuje i Senaherib, glavni komandant asirskog kralja, ali pomoću blasfemija, kako sledi: Preko poslanika svojih ružio si Gospoda i rekao si: s mnoštvom kola svojih izidoh na visoke gore, na strane Livanske, i posjeći ću visoke kedre njegove i lijepe jele njegove, i ući ću u krajnji stan njegov, u šumu njegova Karmila. Ja sam kopao i pio vodu tuđu, i isušio sam stopama svojim sve potoke gradovima. (2 car. 19:23, 24). Ovde su označene slične stvari kao u gore navedenom odlomku, naime, racionalne stvari ljudi crkve formirane iz istinskih spoznaja i prosvetljeni od Božanskog duhovnog, a ipak je asirski kralj (koji ovdje označava izopačeno racionalno) želeo da ih uništi, jer je ratovao protiv Ezekije, judejskog kralja; zato što ih je psovao i pretio da će uništiti sve stvari crkve, od prve do poslednje, koje je crkva formirala sa čovekom u svom racionalnom i prirodnom (što potiče od duhovnog), te je noći stotinu osamdeset i pet hiljada ubijeno u logoru od strane anđela Jahvina (stih 35). Ovde izraz "s mnoštvom kola svojih" kralja Asirije označava obmane doktrine; "na visoke gore, na strane Livanske" na koje je hteo da se uzvisi, označava sva dobra i istine crkve koje je želeo uništiti; "visoke kedre njegove i lijepe jele njegove", koje je htio da poseče, označavaju racionalne i prirodne istine u odnosu na percepciju; "šumu njegova Karmila" označava znanja; "isušio sam stopama svojim sve potoke gradovima" označava znanje prirodnog čoveka koje je duhovnog porekla, koga bi hteo da uništi i ukloni, pomoću svog čulnog. Dakle, "stope" asirskog kralja, znače čovekovo čulno, kao i odgovarajuće razmišljanje proisteklo iz njega, a sastoji se od pukih obmana, dok "rijeke Misirske" znače inteligenciju prirodnog čoveka, proisteklu iz znanja, koja su duhovnog porekla, u slučaju kada se primjenjuju za potvrđivanje istina crkve, duhovnih.

[15] Svaki čovek, u kome treba uspostaviti crkvu, mora najpre biti upućen u znanje. Jer, ako se prirodni čovek ne upućuje pomoću znanja, koja su takođe i različita svetovna iskustva, on ne može postati racionalan; a ako ne postane racionalan, ne može postati ni duhovan, jer je razuman čovek povezan s jedne strane sa duhovnim, to jest sa nebom, a s druge strane sa prirodnim, odnosno sa svetom. Iz tog razloga, kao i zbog toga što je trebalo uspostaviti crkvu u sinovima Izraelovim, najpre bi trebalo da bude upućen prirodni čovek u njima, to jest treba da shvati istinu naučno i prirodno. Da bi to moglo biti predstavljeno i označeno, imao je da nastupi na scenu Avram, čiji je potomstvo bilo determinisano da predstavlja crkvu, na čijem je čelu trebalo da bude. Živeo je u Egiptu sa svojom ženom i boravio tamo neko vreme (Postanje 12,10 i dalje); a docnije: Jakov s njegovim sinovima, koji su tada zvali sinovi Izraelovi, po zapovesti odlaze u Egipat i nastanjuju se u Gosenu, koji je bio najbolja od egipatskih zemalja, i ostaju tamo dugo vremena. (Post. 46 i dalje) To je učinjeno zato što čovek mora biti upućen u istine naučno i prirodno, pre nego što biva duhovno upućen.

[16] Zato što svaki čovek, pomoću istina koje su naučno i prirodno shvaćene, za sebe stiče racionalno, kroz koje, potom, duhovno može da utiče i deluje; jer, kroz racionalno, koje pripada njegovom razumevanju, čovek prima svetlost neba, duhovnu svetlost. Kroz racionalno prosvetljenje, on duhovno istražuje spoznaje i znanja, selektujući ih prema stepenu sklada sa istinskim istinama i dobrima neba i crkve, te usvaja duhovna znanja, a odbacuje ona koja to nisu; na ovaj način čovek postavlja temelje crkve u sebi. Zato se o Avramu i Jakovu govori da su zbog gladi u zemlji Hananskoj sišli u Egipat da se tamo nastane; Rečeno je "jer glad bijaše vrlo velika, " jer " glad" označava nedostatak znanja o dobru i istini, zajedno sa željom za njima, a "boravak" u Reči označava podvrgavanje instrukcijama.

[17] Ovo razotkriva šta se pod tim rečima podrazumeva u Davidu: Iz Misira si prenio čokot, izagnao narode, i posadio ga. Okrčio si za nj, i on pusti žile, i zauze svu zemlju. Pustio je loze svoje do mora i ogranke svoje do rijeke. (Ps. 80:8, 9, 11). "čokot misirski (vino)" označava crkvu, koju su predstavljali sinovi Izraelovi; "izgnao narode" označava isterivanje zla iz prirodnog čoveka, a isterivanje se vrši pomoću istina; "posadio ga. Okrčio si za nj, i on pusti žile, i zauze svu zemlju" označava instrukcije prema redosledu, što će reći, prvo se prožima spoznajama i znanjima, a zatim bivstvuje, kao u pustinji, i iskušava se, a potom se dovodi u zemlju Hanansku, to jest u crkvu; ove su stvari označene prema njihovom odgovarajućem redosledu putem "i posadio ga. Okrčio si za nj, i on pusti žile, i zauze svu zemlju;" "Pustio je loze svoje do mora" označava povećanje inteligencije i širenja čak i do vrhunca dobra i istine crkve; a "Pustio je ogranke svoje do rijeke" označava racionalno. (Da "rijeka", naime, Eufrat označava racionalnost, vidi u prethodnom tekstu, br. 569.)

[18] U Osiji: Kad Izrailj bješe dijete, ljubljah ga, i iz Misira dozvah sina svojega. (Os. 11:1). "Izrael" u duhovnom smislu označava crkvu u najvišem Gospodnjem smislu, a to je da On sadrži sve nebesko pa samim tim i - sve crkveno. I, kao što su sinovi Izraelovi predstavljali Crkvu, po Božanskom redosledu ih je bilo potrebno najpre uputiti u stvari koje bi mogle služiti racionalnom, a time i duhovnom, te su stoga najpre boravili u Egiptu, a potom behu odvedeni u pustinju da bi se mogli podvrgnuti iskušenjima, ne bi li, pomoću njih, prirodni čovek mogao biti ponižen; U čoveku se ne rađa racionalno, sve dok prazne i lažne spoznaje [scientifica] ne budu uklonjene I na taj način prirodni čovek biva pročišćen, što je uglavnom rezultat iskušenja.

[19] Budući da "Izrael" u najvišem smislu znači - Gospod, u Reči stoji da je sam Gospod, kao dojenče, prenet u Egipat, u skladu sa ovim rečima u Mateju: A pošto oni otidu, a to anđeo Gospodnji javi se Josifu u snu i kaza mu: ustani, uzmi dijete i mater njegovu pa bježi u Misir, i budi onamo dok ti ne kažem; jer će Irod tražiti dijete da ga pogubi. I on ustavši uze dijete i mater njegovu noću i otide u Misir. I bi tamo do smrti Irodove: da se izvrši što je Gospod rekao preko proroka koji govori: iz Misira dozvah sina svojega. (Mat. 2:13-15). Ovo, opet, označava prvu pouku Gospodnju, jer je Gospod bio podučavan kao i svaki drugi čovek, ali, po svom Božanskom, sve je primio sve inteligentnije i mudrije od drugih. Odlazak u Egipat bio je samo predstavljanje pouke; jer kao što su svi predstavnici jevrejske i izraelske crkve gledali na Njega, On ih je takođe predstavio u sebi i posmatrao ih kao celinu, ispunivši tako sve stvari zakona. Budući da su predstavnici bili posljednje stvari nebeske i crkvene, a sve prethodne stvari, koje su stvari racionalne, duhovne i nebeske, ulaze u poslednje stvari i nalaze se u njima, tako je Gospod bio u poslednjim stvarima; i kao što je sva sila u poslednjem, tako se On u celokupnosti, od prve do poslednje stvari, podvrgao paklu, smanjio se do nivoa čoveka, da bi preuredio sve stvari na nebesima. Zato je čitav Gospodnji život na svetu bio reprezentativan, pa čak takođe i sve stvari vezane za jevanđelja, a koje se tiču Njegovog stradanje. Sve je to predstavljalo osobine crkve, koja tada beše u suprotnosti s Božanskim i svim dobrima i istinama neba i crkve.

[20] Ovo razotkriva šta se podrazumeva pod "Egiptom", gde se u sledećim odlomcima razmatra crkva koju će Gospod uspostaviti. U Isaiji: Ovako veli Gospod: trud Misirski i trgovina Etiopska i Savaca ljudi visoka rasta doći će k tebi i biti tvoja; za tobom će pristati, u okovima će ići, i tebi će se klanjati, tebi će se moliti govoreći: doista, Bog je u tebi, i nema drugoga Boga. (Isa. 45:14). Ovo se govori o Gospodu, kojim se celo ovo poglavlje bavi. "trud Misirski i trgovina Etiopska i Savaca" označava nasladu prirodne ljubavi od sticanja znanja od istine i dobra; sama znanja označavaju "Savaoci", koji se zovu "ljudi visokog rasta", jer "rast" (dužina) označava dobro i njegov kvalitet, "širina" istinu i njen kvalitet; da će takva osoba doći u crkvu i priznati i klanjati se Gospodu označava se sa"doći će k tebi i biti tvoja; za tobom će pristati, u okovima će ići, i tebi će se klanjati;" da će prirodni čovek u njima služiti duhovnom, a time i Gospodu, označava "u okovima će ići", jer za njih se kaže "da su u okovima", u kojima se obuzdavaju neurednosti prirodnog čoveka; da će priznati da samo Gospod jeste Bog, označava se sa "i tebi će se klanjati, tebi će se moliti govoreći: doista, Bog je u tebi, i nema drugoga Boga."

[21] U Davidu: Doći će vlastela iz Misira, Etiopija će pružiti ruke svoje k Bogu. Carstva zemaljska, pojte Bogu, popijevajte Gospodu, (Ps. 68:31, 32). "Doći će vlastela iz Misira" označava pagane koji su u ljubavi spoznavanja istina, a "Etiopija (ili: Hus, Zemlja Huska)" označava one, koji upijaju istine iz uživanja prirodnog čoveka; da "Etiopija" ima ovo značenje može se videti iz drugih odlomaka u Reči gde se spominje Etiopija (kao što je u Pos 2:13, Sof 3:5, 9, 10, Dan 11:43); da će narodi primiti istine i dobra od neba i crkve od Gospoda, označeno je izrazom "Carstva zemaljska, pojte Bogu, popijevajte Gospodu."

[22] U Osiji: Sa strahom će dotrčati iz Misira kao ptica, i kao golub iz zemlje Asirske; i naseliću ih u kućama njihovijem, govori Gospod. (Os. 11:11). Ovde se, takođe, govori o Gospodu koji će uspostaviti crkvu s paganima; govori se "kao ptica Misirska", jer "ptica" označava proističuće misli iz istinskih spoznaja; i kaže se "kao golub iz zemlje Asirije", jer "golub" označava racionalno dobro iz duhovnog dobra, "Asirija" označava racionalnost po sebi; "naseliću ih u kućama njihovijem" označava unutrašnjosti uma, koje su sačinjene od istine od dobra, a time i one koji su bezbedni od zaraze neistina zla.

[23] U Isaiji: U to će vrijeme Gospod ovijati od obale rijeke do potoka Misirskoga, a vi, sinovi Izrailjevi, sabraćete se jedan po jedan. I tada će se zatrubiti u veliku trubu, i koji se bjehu izgubili u zemlji Asirskoj i koji bijahu zagnani u zemlju Misirsku, doći će i klanjaće se Gospodu na svetoj gori u Jerusalimu. (Isa. 27:12, 13). "U to će vrijeme" označava Gospodnji dolazak; "ovijati od obale rijeke do potoka Misirskoga", označava svu racionalnu istinu i istinsko znanje, koji će služiti duhovnom; rečeno je "zrno žita", jer to je ono što žito sadrži, a označava istinu i dobro koji služe duhovnom čoveku za ishranu. Da ih Gospod zove u crkvu označava "I tada će se zatrubiti u veliku trubu;" da će oni prići crkvi, oni - koji bi inače bili izgubljeni razmišljanjima iz znanja koja se primenjuju kako bi potvrdila neistine - označava " koji se bjehu izgubili u zemlji Asirskoj i koji bijahu zagnani u ¹ zemlju Misirsku;" da će se klanjati Gospodu i da će iz njih nastati Crkva označeno je izrazom "doći će i klanjaće se Gospodu na svetoj gori u Jerusalimu, " "sveta gora" označava crkvu u odnosu na dobro života, a "Jerusalim" crkvu u odnosu na istinu doktrine. Ovo se govori o Izraelcima koji su bili zarobljeni u Asiriji i Egiptu; a izraz "sinovi Izraelovi", ovde i drugde, označava pagane, koji bi trebalo da sačine crkvu, a "njihovo ropstvo" u Asiriji i Egiptu označava duhovno zatočeništvo u kome je čovek usled obmana religije.

[24] U Zahariji: I dovešću ih natrag iz zemlje Misirske, i sabraću ih iz Asirske, i dovešću ih u zemlju Galadsku i na Livan; i neće im biti dosta mjesta. I od tjeskobe će prijeći preko mora, i razbiće vale u moru, i sve će dubine rijeci presahnuti, i oboriće se ponos Asirski i palica će se Misirska uzeti. (Zah. 10:10, 11). To takođe razmatra obnovu crkve od strane Gospoda. "I dovešću ih natrag iz zemlje Misirske, i sabraću ih iz Asirske" ima slično značenje kao što je gore u Isaiji, gde je dato objašnjenje; "zemlju Galadsku i na Livan" označava dobra i istine crkve u prirodnom čoveku; "I od tjeskobe će prijeći preko mora, i razbiće vale u moru, i sve će dubine rijeci presahnuti, i oboriće se ponos Asirski i palica će se Misirska uzeti" označava da zla i neistine prirodnog čoveka, kao i zaključci iz znanja [scientifica] koji ih potvrdjuju, moraju biti raspršeni; "I od tjeskobe će prijeći preko mora" označavaju iskušenja, "talasi" neistine i zla, "ponos Asirski" označava razmišljanja iz ponosa samozvaravanja, a "palica Misirska" potvrđivanje znanja.

[25] U Jezekilju: Jer ovako veli Gospod Gospod: poslije četrdeset godina skupiću Misirce iz naroda u koje budu rasijani. I povratiću roblje Misirsko, i dovešću ih opet u zemlju Patros, na postojbinu njihovu, i ondje će biti malo carstvo. Malo će biti mimo ostala carstva, niti će se više uzdignuti nad narode, jer ću ih smanjiti da ne vladaju narodima. I neće više biti domu Izrailjevu uzdanica da napominje bezakonje kad bi gledali za njima; i poznaće da sam ja Gospod Gospod. (Jezek. 29:13-16). "Egipat" ovde označava crkvu u onima, koji su u moralnom životu iz prirodnog svetla, a iskušenja koja takvi moraju podneti da prirodni čovek ne bi nadvladao duhovnog označena su sa "četrdeset godina"; znanja kojima su potvrdili neistine označava "Egipat" koji je Jehova "poslije četrdeset godina skupiću Misirce iz naroda u koje budu rasijani;" njihovo prosvjetljenje znanjima istine označava "dovešću ih opet u zemlju Patros, " koja se zove "postojbinu njihovu", od znanja koje će takvi sticati za sebe, jer "promet" označava sticanje i komuniciranje znanja; da znanja [scientifica] prirodnog čoveka ne budu prenaduvana, pa da u njihovoj euforiji ne čine zlo istini i dobrima crkve i vladaju nad njima, označava se sa "Malo će biti mimo ostala carstva, niti će se više uzdignuti nad narode, jer ću ih smanjiti da ne vladaju narodima;" prvi "narodi" iz citata označavaju istine Crkve, a potonji "narodi" iz ovog citata - njena dobra.

[26] U : I ko god ostane od svijeh naroda koji dođu na Jerusalim, svak će dolaziti od godine do godine da se pokloni caru Gospodu nad vojskama i da praznuje praznik sjenica. I ako koji od plemena zemaljskih ne bi došli u Jerusalim da se poklone caru Gospodu nad vojskama, na njih neće biti dažda; I ako se pleme Misirsko ne bi podiglo i došlo, na koje ne daždi, biće isto zlo kojim će Gospod udariti narode koji ne bi dolazili da praznuju praznik sjenica. (Zah. 14:16-18). Ovde se takođe bavimo dolaskom Gospodnjim i o Njegovim osnivanjem Crkve "caru Gospodu nad vojskama" kome treba da se klanjaju, označava Gospoda; "praznik sjenica" označava usađivanje dobra pomoću istina; da oni, koji ne dolaze u Njegovu crkvu, ne primaju influks istine i dobra od Gospoda je označeno sa "ne bi došli u Jerusalim da se poklone caru Gospodu nad vojskama, na njih neće biti dažda"; da će oni, koji su u prirodnom svetlu pomoću golih znanja [scientifica] i u kojima se dobro ne može usaditi pomoću istina, biti u zlu i neistinitosti svake vrste, označava se sa "I ako se pleme Misirsko ne bi podiglo i došlo, na koje ne daždi, biće isto zlo kojim će Gospod udariti narode."

[27] Kod Isaije: Jer sam ja Gospod, Bog tvoj, svetac Izrailjev, spasitelj tvoj; dadoh u otkup za te Misir, Etiopsku i Sevu mjesto tebe. Otkako si mi postao drag, proslavio si se i ja te ljubih; i dadoh ljude za te i narode za dušu tvoju. (Isa. 43:3, 4). Ovde se opet govori o Gospodu, i otkupljenju onih, koji ga priznaju i od ljubavi primaju istine od Njega; otkupljenje se podrazumeva pod izrazima "otkup" i "mjesto tebe", kao i "za dušu tvoju"; prirodna naklonost prema spoznaji istina, koje nastaju iz duhovne naklonosti, označava se izrazima "Egipat", "Etiopski" i "Sevski"; "čovjek" označava inteligenciju onih koji priznaju Gospoda a dobijaju je usled pomenutih naklonosti, a "narod" - crkvu sastavljenu od njih.

[28] Budući da je "Egipat" označavao prirodnog čoveka, a sva inteligencija duhovnog čoveka ima granicu i temelj u prirodnom čoveku, kao i u njegovim spoznajama i znanju, tako da, bez svega toga, čovek nije inteligentan i mudar, a ni racionalan. To stoga, jer duhovni čovek mora delovati ujedinjen sa prirodnim čovekom, kao uzrok s posledicom, a oni deluju "kao jedan" po korespondencijama; to je razlog zašto je, u antičko doba, kada je i u Egiptu postojala reprezentativna crkva, rečeno: Ali će Gospod podignuti protivnike Resinove na nj, i skupiće neprijatelje njegove, (Isa. 19:11); takođe se Egipat zvao kamen temeljac plemena (stih 13), jer "plemena" označavaju sve istine i dobra crkve u celini, a "kamen temeljac" označava njihov temelj.

[29] Zato se, takođe, govori o Solomonu, pomoću koga je Gospod bio zastupljen u odnosu prema Svom nebeskom kraljevstvu i Svom duhovnom kraljevstvu, Jer mudrost Solomunova bijaše veća od mudrosti svijeh istočnijeh naroda i od sve mudrosti Misirske. (1 Car. 4:30), "sinovi Istoka", su označavali sve one, koji su u to vreme bili u spoznaji [cognitiones] istine i dobra, a time su bili i mudri, a "Misirci" – sve, koji su naučeni znanjima [scientiae] o korespondencijama, te su stoga inteligentni. Zato su znanja [scientiae] Egipćana nazvana "blago u zlatu i u srebru" i "zaklade". U Danilu: I posegnuće rukom svojom na zemljama, a Zemlja Misirska neće ćutati. I posegnuće rukom svojom na zemlje, i zemlja Misirska neće umaknuti. I osvojiće blago u zlatu i u srebru i sve zaklade Misirske; i Livijani i Etiopljani ići će za njim. (Dan 11:42, 43).

[30] Iz tog razloga je sinovima Izraelovih, kad su izišli iz Egipta, zapoveđeno: I učiniše sinovi Izrailjevi po zapovijesti Mojsijevoj, i zaiskaše u Misiraca nakita srebrnijeh i nakita zlatnijeh i haljina. I Gospod učini, te narod nađe ljubav u Misiraca, te im dadoše; tako oplijeniše Misirce. (Izl. 12:35, 36). Izrazi "Nakita srebrnijeh i nakita zlatnijeh" i "haljine" označavaju znanja i spoznaje o istini i dobru koje su bile oduzete od Egipta, jer su ih Egipćani primenjivali da potvrde zla i neistine, i pretvorili ih u idolopokloničke i magijske; posledično, kad su Egipćani postali lišeni spoznaja, i time postali ništa drugo do - prirodni, nedugo zatim su se utopili u Crveno more (Yam Suph). Ovo je predstavljalo mnoštvo onih koji zloupotrebljavaju znanja [scientiae] kako bi potvrdili zla i neistine; jer, nakon smrti, oni bivaju lišeni svake spoznaje [cognitio] o istini i dobru, a, kada im je sve to već oduzeto, bacaju se u pakao, a to se označava utapanjem Egipćana u Crveno More.

[31] Budući da Egipat označava znanje [scientia], od koga čovek dobija inteligenciju, na mestu gde se razmatra Tir, rečeno je: Tanko platno Misirsko izmetano razapinjao si da su ti jedra; porfirom i skerletom s ostrva Eliskih pokrivao si se. (Jezek. 27:7). "Tir" označava poznavanje spoznaja, a "Tanko platno Misirsko izmetano" označava znanje [scientificum] od duhovne istine, "izmetano" označava znanje, a "Tanko platno" duhovnu istinu; "jedro" i "pokrivanje" označavaju manifestaciju, jer duhovne istine se razotkrivaju pomoću znanja [scientiae], jer se kroz njih pojavljuju kao uvid i percepcija prirodnog čoveka.

[32] Budući da sva znanja koja su služila duhovnom čoveku za potvrđivanje istina potiču od Gospoda, sledi da je njihova primena - potvrda istine i dobra neba i crkve: Josif je odveden u Egipat, a tamo je načinjen vladarom cele zemlje (Post. 41). Jer "Josif" u najvišem smislu znači Gospoda u odnosu na Božansku duhovnost, a odatle i istinu doktrine, koja se temelji na znanju [scientifica] prirodnog čoveka (kao što je gore navedeno, br. 448); i kao što prirodni čovek mora biti podređen duhovnom, da bi mogao biti koristan u potvrđivanju i izvršavanju odluka duhovnog čoveka, zato je Josif, da bi ova vladavina mogla da se u Reči predstavi, načinjen vladarom Egipta, a pod njegovim rukovodstvom je Egipat imao mnogo useva ili kukuruza, tako da su se sve susedne zemlje odatle snabdevale, čak i sama zemlja Hananska.

[33] Budući da je Solomon predstavljao Gospoda u odnosu na nebesko i duhovno kraljevstvo, kao što su svi koji su oba ova kraljevstva u inteligenciji i mudrosti kroz spoznaje istine i dobra i znanja [cognitiones] koje ih potvrđuju, dakle: A Solomun se oprijatelji s faraonom carem Misirskim, i oženi se kćerju faraonovom, i dovede je u grad Davidov dokle ne dovrši svoj dom i dom Gospodnji i zid oko Jerusalima. (1 Car. 3:1); I u njegovoj kući gdje življaše bijaše drugi trijem iza onoga trijema, posao bijaše isti. Načini dom i kćeri Faraonovoj, kojom se oženi Solomun, kao taj trijem. (1 Car. 7:8);

Ovim je takođe predstavljeno da znanje [scientia], na kome se temelji sva inteligencija i mudrost, označava "Egipat" u dobrom smislu. Kao što svaki crkveni čovek ima u sebi duhovno, racionalno i prirodno, tako je Solomon sagradio tri kuće: kuću Božju ili hram, koja predstavlja duhovno, kuću Libanske šume, koja predstavlja racionalno (jer "kedar" i odatle "Livan" označava racionalno), i kuću faraonove kćeri, koja predstavlja prirodno. Ove arkane nisu očigledne u istorijskom smislu i značenju Reči, ali ipak leže skrivene u svom duhovnom smislu.

[34] Do sada je objašnjeno značenje "Egipta" u dobrom smislu; sada sledi da će takođe biti objašnjeno značenje "Egipta" u zlom ili suprotnom smislu. U tom smislu "Egipat" označava prirodnog čoveka odcepljenog od duhovnog ili istinskog znanja [verum scientificum], odvojenog od duhovnog dobra, što je u sebi obmana; ili, što je isto, vera odvojena od ljubavi, koja sama po sebi nije vera. Jer čovek se rađa prirodno i prvo pribavlja znanja od svog učitelja i roditelja, kao i putem čitanja knjiga, a istovremeno i iz svog života na svetu; a ako čovek ne postane duhovan, tj. nanovo se ne rodi, nauka [scientifica] koju je stekao primenjuje se da opravdava apetite i naslade prirodnog čoveka, rečju, njegove ljubavi, koji su u suprotnosti s Božanskim poretkom; a taj prirodni čovek je ono što označava "Egipat" u suprotnom smislu, kao što se može videti iz narednih odlomaka.

[35] U Jezekilju: Zato ovako veli Gospod Gospod: što je visok narastao, i digao vrh svoj među guste grane, i srce se njegovo ponijelo visinom njegovom, Zato ga dadoh u ruku najsilnijemu među narodima da čini s njim što hoće, odvrgoh ga za bezbožnost njegovu. I tuđinci, najljući između naroda, posjekoše ga i ostaviše ga; grane mu popadaše po gorama i po svijem dolinama, i ogranci mu se izlomiše po svijem potocima na zemlji; i svi narodi zemaljski otidoše iz hlada njegova i ostaviše ga. Na izvaljenom panju njegovu stanuju sve ptice nebeske, i na granama su njegovijem sve zvijeri poljske, Da se ne ponosi visinom svojom nijedno drvo kraj vode i ne diže vrha svojega među guste grane, i od svijeh što se natapaju da se nijedno ne uzda u se radi svoje veličine; jer su svi predani na smrt, bačeni u najdonji kraj zemlje među sinove ljudske s onima koji slaze u jamu. Ovako veli Gospod Gospod: u koji dan side u grob, učinih žalost, pokrih bezdanu njega radi, i ustavih rijeke njezine, i velika voda stade, i rascvijelih za njim Livan, i sva drveta poljska povenuše za njim. Praskom padanja njegova ustresoh narode, kad ga svalih u grob s onima koji slaze u jamu; i utješiše se na najdonjoj strani zemlje sva drveta Edemska, što je najbolje i najljepše na Livanu, sva što se natapahu. I oni sidoše s njim u grob k onima što su pobijeni mačem, i mišica njegova, i koji sjeđahu u hladu njegovu među narodima. Na koje si među drvetima Edemskim nalik slavom i veličinom? Ali ćeš biti oboren s drvetima Edemskim u najdonji kraj zemlje, među neobrezanima ćeš ležati s onima koji su pobijeni mačem. To je Faraon i sav narod njegov, govori Gospod Gospod. (Jezek. 31:10-18). "Faraon" ima slično značenje kao "Egipat", to jest, prirodni čovek u odnosu na znanje [scientia] i inteligenciju od njega. Ponos niskog mudrovanja od znanja se označava sa "što je visok narastao, i digao vrh svoj među guste grane, i srce se njegovo ponijelo visinom njegovom;" "guste grane" označavaju znanja prirodnog čoveka. Ta znanja su primenjena kako bi opravdala pohlepe zla a lažnost je označena pomođu izraza "Zato ga dadoh u ruku najsilnijemu među narodima, " gde "najsilnijemu među narodima" označava lažljivost zla. Da će ga uništiti neistine zla je označeno sa "I tuđinci, najljući između naroda, posjekoše ga i ostaviše ga."

[36] Da su sva istinita znanja i racionalne istine raspršene zlima i neistinama je označeno sa "grane mu popadaše po gorama i po svijem dolinama;" da su sve istine crkve odagnane označava "i svi narodi zemaljski otidoše iz hlada njegova i ostaviše ga;" da su misli i naklonosti ka neistinama zauzeli njihovo mesto označava "Na izvaljenom panju njegovu stanuju sve ptice nebeske, i na granama su njegovijem sve zvijeri poljske;" da su sve stvari postale proklete i infernalne označava "jer su svi predani na smrt, bačeni u najdonji kraj zemlje među sinove ljudske s onima koji slaze u jamu, " "sinovi ljudski" označavaju one, koji su u niskom mudrovanju, a "jama" znači mesto gde su oni, koji su u neistinama doktrine; sprečava ulazak ikakvog istinskog znanja ili racionalnih istina što označava "pokrih bezdanu njega radi, i ustavih rijeke njezine;" takođe su duhovne istine označene sa "i velika voda stade, ;" da neće imati racionalnosti označeno je izrazom "i rascvijelih za njim Livan."

[37] Da neće imati saznanja o istini, koja se odnosi na crkvu, označava "i sva drveta poljska povenuše za njim;" da više neće imati razumevanja istine niti bilo kakvu percepciju znanja o dobru, zbog ponosa niskog mudrovanja, označava se sa "Na koje si među drvetima Edemskim nalik slavom i veličinom?" jer je znanje dobra potpuno izopačeno primenom zla, što je označeno pomoću izraza "i utješiše se na najdonjoj strani zemlje sva drveta Edemska, " gde izraz "drveta Edemska" znači znanja dobra iz Reč, koju je prirodni čovek izopačio i krivotvorio; da će biti u paklu oni, koji su, po veri odvojenoj od života ljubavi, ugasili u sebi svu istinu, označava se sa "u najdonji kraj zemlje, među neobrezanima ćeš ležati s onima koji su pobijeni mačem, " "pobijeni mačem" što označava u Reči one, koji su sami ugasili istine putem neistina. Da su sve ove stvari rečene o prirodnom čoveku, koji je lišen svetlosti duhovnog čoveka, označeno je izrazom "Faraon i sav narod njegov, " "Faraon" znači prirodnog čoveka, a "sav narod njegov" sva znanja otuda.

[38] Na istom mestu: Opet mi dođe riječ Gospodnja govoreći: Sine čovječji, prorokuj i reci: ovako veli Gospod Gospod: ridajte: jaoh dana! Jer je blizu dan, blizu je dan Gospodnji, oblačan dan, vrijeme narodima. I mač će doći na Misir, i strah će biti u Etiopskoj, kad stanu padati pobijeni u Misiru, kad se zarobi mnoštvo njegovo i raskopaju se temelji njegovi. Etiopljani i Puteji i Ludeji i sva mješavina i Huveji i sinovi zemalja među kojima je vjera, pašće s njima od mača. Ovako veli Gospod: pašće koji podupiru Misir, i ponos sile njegove oboriće se, od kule Sinske pašće u njemu, govori Gospod Gospod. I biće pusti među pustijem zemljama, i gradovi će njegovi biti među pustijem gradovima. I poznaće da sam ja Gospod kad zapalim oganj u Misiru i svi se pomoćnici njegovi satru. U onaj će dan izaći poslanici od mene na lađama da uplaše Etiopsku bezbrižnu, i biće među njima strah velik kao dana Misirskoga; jer evo, ide. Ovako veli Gospod Gospod: pogubiću mnoštvo Misirsko rukom Navuhodonosora cara Vavilonskoga. On i narod njegov s njim, najljući između naroda, biće dovedeni da zatru zemlju, i izvući će mačeve svoje na Misir i napuniće zemlju pobijenijeh. I isušiću rijeke, i predaću zemlju u ruke zlijem ljudima; i opustiću zemlju i što je u njoj rukom tuđinskom. Ja Gospod govorih. Ovako veli Gospod Gospod: i gadne ću bogove potrti, i istrijebiću likove u Nofu i neće više biti kneza iz zemlje Misirske, i pustiću strah u zemlju Misirsku. I opustošiću Patros, i upaliću Soan, i izvršiću sud na Novu. I izliću gnjev svoj na Sin, grad Misirski, i istrijebiću ljudstvo u Novu. Kad zapalim oganj u Misiru, ljuto će se uzmučiti Sin, i Nov će se raspasti, i Nof će biti u tjeskobi svaki dan. Mladići Avinski i Pi-vesetski pašće od mača, a djevojke će otići u ropstvo. I u Tafnisu će pomrknuti dan kad polomim ondje prijevornice Misirske i nestane u njemu ponosa sile njegove; oblak će ga pokriti; a kćeri će njegove otići u ropstvo. I izvršiću sudove na Misiru, i oni će poznati da sam ja Gospod. Opet jedanaeste godine, prvoga mjeseca, sedmoga dana, dođe mi riječ Gospodnja govoreći: Sine čovječji, slomih mišicu Faraonu caru Misirskom, i eto neće se zaviti da se liječi, neće se metnuti zavoj niti će se zaviti da bi se okrijepila i mogla držati mač. Zato ovako veli Gospod Gospod: evo me na Faraona cara Misirskoga, i slomiću mu mišice, i zdravu i slomljenu, i izbiću mu mač iz ruke. I rasijaću Misirce po narodima, i razasuću ih po zemljama. I ukrijepiću mišicu caru Vavilonskom, i daću mu u ruku svoj mač, i polomiću mišice Faraonu, i ječaće pred njim kao što ječi čovjek ranjen na smrt. Da, ukrijepiću mišice caru Vavilonskom, a Faraonu će mišice klonuti, i poznaće se da sam ja Gospod, kad dam mač svoj u ruku caru Vavilonskom da njim zamahne na zemlju Misirsku. I rasijaću Misirce među narode i razasuću ih po zemljama, i poznaće da sam ja Gospod. (Jezek. 30:1 do kraja). Ovo je kratak sadržaj ovog poglavlja; to je lament nad razaranjem Crkve od strane neistina koje favorizuju zla prirodnog čoveka; jer sva zla i sve neistine od njih, koje izopačuju i uništavaju istine i dobra crkve, proizlaze iz prirodnog čoveka odvojenog od duhovnog. Žaljenje nad ovom devastacijom je označeno sa "jaoh dana! Jer je blizu dan, blizu je dan Gospodnji, oblačan dan, vrijeme narodima, " "oblačan dan", što znači stanje crkve iz istina koje nisu shvaćene, a time i iz neistina; "vrijeme narodima" stanje crkve iz zla; da će lažljivost uništiti celokupnog prirodnog čoveka i sve stvari u njemu primenom zla, označava se sa "I mač će doći na Misir, i strah će biti u Etiopskoj, kad stanu padati pobijeni u Misiru, kad se zarobi mnoštvo njegovo i raskopaju se temelji njegovi."

[39] Da neće biti potvrda i potkrepljenja istine znanjima prirodnog čoveka, označava se sa "pašće koji podupiru Misir, i ponos sile njegove oboriće se, " da će obmane uništiti razumevanje istine, označeno je izrazom "od kule Sinske pašće u njemu, govori Gospod Gospod"; da će sve stvari iz crkve i sve stvari iz doktrine Crkve propasti znači "I biće pusti među pustijem zemljama, i gradovi će njegovi biti među pustijem gradovima. ;" neurednosti iz prirodnog čoveka označene su "požarom" koje će Jahve postaviti u Egiptu; da više neće biti nikakvih potvrda istine od strane prirodnog čoveka označava izraz "svi njeni pomagači će se slomiti;" da će se neurednosti ljubavi prema sebi i neistinitosti od njih pustošiti je označeno sa "pogubiću mnoštvo Misirsko rukom Navuhodonosora cara Vavilonskoga"

[40] Da će tako će crkvu uništiti neistine zla, koje će činiti nasilje dobrima milosrđa i istinama vere, označava "On i narod njegov s njim, najljući između naroda, biće dovedeni da zatru zemlju, i izvući će mačeve svoje na Misir i napuniće zemlju pobijenijeh;" da se istina ne razume, označeno je izrazom "I isušiću rijeke;" jer u crkvi umesto dobra postoji zlo, a umesto listine su obmane, što označava "I isušiću rijeke, i predaću zemlju u ruke zlijem ljudima; i opustiću zemlju i što je u njoj rukom tuđinskom. Ja Gospod govorih"; da neće biti nikakve istine kao vodilje, a time ni istine o životu od Gospoda, označeno je izrazom "više biti kneza iz zemlje Misirske"; da će samo zla od ljubavi prema sebi obuzimati prirodnog čoveka, označava se pomoću izraza "Kad zapalim oganj u Misiru, ljuto će se uzmučiti Sin, i Nov će se raspasti, i Nof će biti u tjeskobi svaki dan. I rasijaću Misirce među narode"; da će sve stvari iz crkve biti raspršene označava izraz "razasuću ih po zemljama."

[41] U Isaiji: Tovar će biti na stoci južnoj: u zemlju gdje je nevolja i muka, gdje su lavovi i lavići, guje i zmajevi ognjeni krilati, odnijeće blago svoje magarcima na ramenima i bogatstvo svoje kamilama na grbama, k narodu koji neće pomoći. Jer će Misirci uzalud i naprazno pomagati; zato vičem o tom: jačina im je da sjede s mirom. (Isa. 30:6, 7). "Stoka južna" označava neurednosti koje su od prirodnog čoveka i gase svetlo koje čovek crkve treba da poseduje iz Reči; "u zemlju gdje je nevolja i muka" označava crkvu u kojoj neće biti nikakvog dobra ljubavi niti istine vere; " lavovi i lavići" koji su pred njima, označavaju snagu laži koja uništava istinu i dobro crkve; "guje i zmajevi ognjeni krilati" označavaju čulno lukavo i suptilno razmišljanje; "odnijeće blago svoje magarcima na ramenima i bogatstvo svoje kamilama na grbama" označava znanje čulnog i prirodnog čoveka, iz koga se izvlače svi zaključci, dok izrazi "bogatstvo" i "blago", znače znanja [cognitiones] istine i dobra iz Reči, ali ovde lažne spoznaje [scientifica] jer potiču iz niskog mudrovanja; "magarci" znače stvari čulnog čoveka a "kamile" stvari prirodnog čoveka; "Egipat", koji je ispraznost i praznina, označava i čulno i prirodno, za koje se smatra da je bez dobra i bez istina u sebi.

[42] U istom: Teško onima koji idu u Misir za pomoć, koji se oslanjaju na konje, i uzdaju se u kola što ih je mnogo, i u konjike što ih je veliko mnoštvo, a ne gledaju na sveca Izrailjeva i ne traže Gospoda. A Misirci su ljudi a ne Bog, i konji su njihovi tijelo a ne duh; i zato će Gospod mahnuti rukom svojom, te će pasti pomagač, pašće i onaj kome pomaže, i svi će zajedno poginuti. (Isa. 31:1, 3). Ovo opisuje stanje onih, koji žele biti mudri u nebeskim stvarima i crkvi, ali samo od sebe, dakle od niskog mudrovanja, a ne od Gospoda; i kao takvi, oni su samo prirodni, i na taj način krivotvore sve: usled grešaka čula i od pogrešno primenjenih znanja, izopačuju i iskrivljuju istine i dobra crkve, i stoga se o njima govori "Teško onima koji idu u Misir za pomoć, koji se oslanjaju na konje, i uzdaju se u kola što ih je mnogo, i u konjike što ih je veliko mnoštvo, a ne gledaju na sveca Izrailjeva i ne traže Gospoda;" izmišljene stvari iz zabluda čula označavaju "konji Egipta" na kojima ostaju; lažnosti doktrine potvrđene velikim brojem znanja se označavaju sa "uzdaju se u kola što ih je mnogo;", a razmišljanja koja otuda dolaze, putem kojih oni napadaju istine označavaju "konjanici" u koje veruju, jer su vrlo moćni; da prirodni čovek nema razumevanja božanskih stvari od sebe, označava izraz "Misirci su ljudi, a ne Bog"; da je njegova inteligencija od onoga što je njegovo vlastito, u čemu nema života, označava "i konji su njihovi tijelo a ne duh", "konji Misirski" znači izmišljene stvari koje su same po sebi mrtve jer su lažne; "tijelo" znači ono što je čovekovo a "duh" - život od Gospoda. 654. h.

[43] U Jeremiji: Za Misirce, za vojsku Faraona Nehaona cara Misirskoga, koja bijaše na reci Efratu kod Harkemisa, i razbi je Navuhodonosor car Vavilonski četvrte godine Joakima sina Josijina cara Judina. Ko je to što se diže kao potok, i vode mu se kolebaju kao rijeke? Misir se diže kao potok i njegove se vode kolebaju kao rijeke; i veli: idem, pokriću zemlju, zatrću grad i one koji žive u njemu. Izlazite, konji, bjesnite, kola; i neka izađu junaci, Husi i Fudi, koji nose štitove, i Ludeji, koji nose i natežu luk. Jer je ovaj dan Gospodu Gospodu nad vojskama dan osvete, da se osveti neprijateljima svojim; mač će ih proždrijeti i nasitiće se i opiće se krvlju njihovom; jer će biti žrtva Gospoda Gospoda nad vojskama u zemlji sjevernoj na rijeci Efratu. Izidi u Galad i uzmi balsama, djevojko kćeri Misirska; zaludu su ti mnogi lijekovi, nećeš se izliječiti. (Jer. 46:2, 7-11, a takođe 14-26). Iz ovih pojedinosti jasno je, kada se posmatra u duhovnom smislu, da "Egipat" ovde označava prirodnog čoveka sa svojim znanjem [scientifica] kada je odvojen od duhovnog, što je posledica ponosa niskog mudrovanja, koji uništava istine i dobra crkve razmišljanjima iz znanja [scientifica]. Jer "vojsku Faraona Nehaona cara Misirskoga, koja bijaše na reci Efratu" označava znanja [scientifica] lažno primijenjena i razmišljanja od njih; "i razbi je Navuhodonosor car Vavilonski" označava njihovo uništenje ponosom niskog mudrovanja; "Ko je to što se diže kao potok, i vode mu se kolebaju kao rijeke?" označava samopouzdanje i njegove neistine koje nastoje uništiti istine crkve; "Misir se diže kao potok i njegove se vode kolebaju kao rijeke" označava prirodnog čoveka koji razmišlja od sebe, ili od onoga što je njegovo vlastito [proprium], protiv istina crkve; "i veli: idem, pokriću zemlju, zatrću grad i one koji žive u njemu. ," označava trud i želju da uništi crkvu i istine i dobra njene doktrine; " Izlazite, konji, bjesnite, kola; i neka izađu junaci, Husi i Fudi, koji nose štitove, i Ludeji, koji nose i natežu luk," označava stvari koje su izmišljene iz zabluda i neistina doktrine, te potvrđene znanjima [scientifica], koja ih čini da sami sebe shvataju snažnima.

[44] "Mač će ih proždrijeti i nasitiće se i opiće se krvlju njihovom," označava celokupno uništenje prirodnog čoveka obmanama i krivotvorenjem istine; "Izidi u Galad i uzmi balsama, djevojko kćeri Misirska," označava istine o smislu slova Reči i obrazloženje i zaštitu koji dolaze od Reči; jer "Galad" označava razmišljanje iz bukvalnog smisla Reči kojim se potvrdjuju obmane, jer Galad nije bio daleko od Eufrata, od koga potiču vosak, balzam i mirna, i postao je nasledstvo sinova Manase i pola plemena Gada (Pos. 31:21; 37:25; Broj. 32:29; Is. Nav. 13:25). Odatle "Galad" označava, pored drugih stvari, razmišljanja proizašla iz bukvalnog smisla Reči; izraz "balzam" označava primenu radi krivotvorenja, a potom i potvrde neistine, a "kćeri Misirska" - naklonost obmanam koja pripada takvoj crkvi. Izraz "Zaludu su ti mnogi lijekovi, nećeš se izliječiti," označava da takve stvari, bez obzira koliko ih bilo u izobilju, ne nude nikakvu pomoć, budući da su same istine krivotvorene.

[45] U Mojsiju: I Misirci tjerajući ih pođoše za njima posred mora, svi konji Faraonovi, kola i konjici njegovi. A u stražu jutrenju pogleda Gospod na vojsku Misirsku iz stupa od ognja i oblaka, i smete vojsku Misirsku. I pozbaca točkove kolima njihovijem, te ih jedva vucijahu. Tada rekoše Misirci: bježimo od Izrailja, jer se Gospod bije za njih s Misircima. A vrativši se voda potopi kola i konjike sa svom vojskom Faraonovom, što ih god bješe pošlo za njima u more, i ne osta od njih nijedan. Jer uđoše konji Faraonovi s kolima njegovijem i s konjicima njegovijem u more, i Gospod povrati na njih vodu morsku; a sinovi Izrailjevi prijeđoše suhim posred mora. I otpijevaše im Marija: pjevajte Gospodu, jer se slavno proslavi; konja i konjika vrže u more. (Izl. 14:23-25, 28; 15:19, 21). "Konji faraona" označavaju fantazmagorične stvari, budući da su to obmane, koje su poznate po izopačenju razumevanja, a primenjene su za potvrdu neistina; "njegova kola" označavaju doktrine obmana, a "konjanici" - razmišljanja od njih; "točak kola" označava sposobnost razmišljanja. (A to je objašnjeno u "Nebeskim tajnama", br. 8208-8219, 8332-8335, 8343.)

[46] Zbog tog značenja "konja Misirskih" putem Mojsija je zapoveđeno da: Samo onoga postavi sebi za cara, kojega izabere Gospod Bog tvoj; između braće svoje postavi cara sebi; a nemoj postaviti nad sobom čovjeka tuđina, koji nije brat tvoj. Ali da ne drži mnogo konja, i da ne vraća naroda u Misir da bi imao mnogo konja, jer vam je Gospod kazao: ne vraćajte se više ovijem putem. I da nema mnogo žena, da se ne bi otpadilo srce njegovo, ni srebra ni zlata da nema vrlo mnogo. (Pon. Zak. 17:15-17). Šta označavaju ova uputstva kralju, ne može shvatiti niko, ko ne zna šta u duhovnom smislu znače izrazi "kralj", "sinovi Izraelovi", "Misir i njegovi konji", a takođe i "žene" i "srebro i zlato". "Kralj" označava istinu od dobra; "Misir" je prirodni čovek; "njegovi konji" - znanja; "žene" - naklonosti istini i dobru; a "srebro i zlato", istine i dobra crkve, a, u suprotnom smislu, njene neistine i zla; i, kako "kralj" označava istinu od dobra, a "sinovi Izraelovi" crkvu od onih koji su u istinama od dobra, rečeno je da "Samo onoga postavi sebi za cara, kojega izabere Gospod Bog tvoj; između braće svoje postavi cara sebi; a nemoj postaviti nad sobom čovjeka tuđina, koji nije brat tvoj", gde "čovjek tuđin, koji nije brat tvoj" označavaju religijski princip koji se ne slaže sa voljom Gospodnjom, kao i obmanu, u kojoj nema dobrog.

[47] Kako "Egipat" označava prirodnog čoveka, a "konji" lažne spoznaje, koje su izmišljotine, stoga se kaže: "Ali da ne drži mnogo konja, i da ne vraća naroda u Misir da bi imao mnogo konja. " Kako "žene" označavaju privrženost istini i dobru, koja je prerasla u naklonost zlu i neistini, u slučaju kada jedan muškarac ima nekoliko žena, te se kaže: "I da nema mnogo žena, da se ne bi otpadilo srce njegovo. " I kao što "srebro i zlato" označavaju istine i dobra crkve, ali ovde su neistine i zla, kada se razmatraju kao da su samo od prirodnog čoveka, te se kaže: "ni srebra ni zlata da nema vrlo mnogo. " Ali da bi se približile suštini, te reči propisuju da istina neće vladati nad dobrim, kao što je slučaj kada prirodni čovek vlada nad duhovnim; da to ne sme da se čini označeno je izrazom "ne vraćajte se više ovijem putem. I da nema mnogo žena, da se ne bi otpadilo srce njegovo, ni srebra ni zlata da nema vrlo mnogo", jer "žena i muž" označavaju naklonost dobru, koja odgovara privrženosti istini, a čija korespondencija egzistira u braku muškarca s jednom ženom, ali ne i sa mnogima. Druge stvari su slično propisane kraljevim zakonom (1. Sam 8:10-18). Usled toga što je Solomon samom sebi nabavio ne samo konje iz Egipta, nego i mnoštvo žena, zatrpao se srebrom i zlatom, postao idolopoklonik, a nakon njegove smrti kraljevstvo je bilo podeljeno.

[48] U Isaiji: Breme Misiru. Gle, Gospod sjedeći na oblaku laku doći će u Misir; i zatrešće se od njega idoli Misirski, i srce će se rastopiti u Misircima. I razdražiću Misirce jedne na druge, te će vojevati brat na brata i prijatelj na prijatelja, grad na grad, carstvo na carstvo. I nestaće duha Misiru, i namjeru njegovu razbiću; tada će pitati svoje idole i opsjenare i vrače i gatare. I predaću Misirce u ruke žestokim gospodarima, i ljut će car vladati njima, veli Gospod, Gospod nad vojskama. I nestaće vode iz mora, i rijeka će presahnuti i zasušiti se. I rijeke će oteći, opašće i presahnuti potoci Misirski, trska i sita posušiće se. Trava kraj potoka, na ušću potoka, i svi usjevi kraj potoka posahnuće i nestaće ih i propašće. I tužiće ribari i sjetovaće svi koji bacaju udicu, i koji razapinju mrežu po vodama zabrinuće se. I stidjeće se koji rade od tankoga lana, i koji tkaju tanko bijelo platno. I nasipi će mu se razvaliti, i koji zagrađuju ribnjake, svi će biti žalosna srca. Doista, knezovi su Soanski bezumni, i savjet mudrijeh savjetnika Faraonovijeh lud je. Kako možete govoriti Faraonu: ja sam sin mudrijeh, sin starijeh careva? Gdje su? gdje su mudraci tvoji? Neka ti kažu ako znadu što je naumio za Misir Gospod nad vojskama. Poludješe knezovi Saonski; prevariše se knezovi Nofski; prelastiše Misir glave plemena njegovijeh. Gospod je izlio među njih duh prijevaran, te učiniše da posrće Misir u svijem poslovima kao što posrće pijan čovjek bljujući. I neće biti djela u Misiru što bi učinila glava ili rep, grana ili sita. Tada će biti Misirci kao žene; bojaće se i drktati od ruke Gospoda nad vojskama kad zamahne na njih. I zemlja će Judina biti strah Misiru; ko je se god opomene, prepašće se radi namjere Gospoda nad vojskama što je naumio suprot njemu. (Isa. 19:1-17). Iz svega ovoga, takođe, razmatrano u duhovnom smislu, može se videti da "Egipat" označava prirodnog, čoveka odvojenog od svog duhovnog; a čovek se svodi na prirodno onda, kada u svom životu gleda na sebe i na svet, a ne na Gospoda; odatle je u ponosu samoobmane, što je uobičajeno s učenima, i to podstiče racionalno u njima i zatvara duhovni um. Zna se da prirodni čovek označava "Egipat", nisko mudrovanje sopstvenom inteligencijom je označeno "njegovom rekom", a neistine - "vodama Misirskim". Sada ću sukcesivno objasniti rezime poglavlja koje je ovde navedeno. "Gospod sjedeći na oblaku laku doći će u Misir," označava posetu prirodnom čoveku od strane Božanske istine, duhovno-prirodne, jer poseta je ispitivanje kvaliteta čovjeka, a pregled se odvija putem Božanske istine; "laki oblak" označava Božansku istinu, duhovno-prirodnu, iz koje postaje očigledno kakav je kvalitet čoveka u odnosu na njegovo prirodno; "i zatrešće se od njega idoli Misirski, i srce će se rastopiti u Misircima," označava zbirku i mnoštvo neistina u prirodnom čoveku iz kojih potiče njegovo bogopoštovanje i njegov strah od posete.

[49] "I predaću Misirce u ruke žestokim gospodarima, i ljut će car vladati njima, veli Gospod, Gospod nad vojskama," označava da će zlo neistina i neistine zla vladati u njemu, "žestoki gospodar" znači zlo obmana a "ljuti car" - obmane zla; "I nestaće vode iz mora, i rijeka će presahnuti i zasušiti se", označava da u prirodnom čoveku neće biti nikakvih istina, niti bilo kakve inteligencije otuda; "I rijeke će oteći, opašće i presahnuti potoci Misirski", označava da će se istine pretvoriti u neistine, a, kako će inteligencija, posledično, biti lišena istina koje dolaze iz svetla duhovnog čoveka, postaće mrtva; " trska i sita posušiće se," označava da će sva percepcija istine i dobra iz buklvalnog smisla Reči, koju bi čulni čovek inače imao, nestati; "I tužiće ribari i sjetovaće svi koji bacaju udicu, i koji razapinju mrežu po vodama zabrinuće se, " znači da će oni, koji poučavaju i upućuju, raditi uzalud da reformišu prirodnog čoveka istinama iz Reči, "ribari" i "koji razapinju mrežu po vodama", označavaju one koji uče i poučavaju prirodne ljude iz Reči, posebno o bukvalnom smislu; "riba" označava spoznaje iz nje, a "tužiće ribari i sjetovaće" označava rad.

[50] "I stidjeće se koji rade od tankoga lana, i koji tkaju tanko bijelo platno," označava one, koji na prirodan način podučavaju duhovne istine, "od tanokga lana", znači duhovnu istinu, "platno" prirodne istine iz duhovnog porekla, a "raditi" i "tkati" platno znaći podučavati; "Kako možete govoriti Faraonu: ja sam sin mudrijeh, sin starijeh careva? Gdje su? gdje su mudraci tvoji?" označava da su mudrost i inteligencija prirodnog čoveka, koje dolaze iz duhovnog, u stanju propadanja, jer je prirodni čovek oblikovan da prima inteligenciju i mudrost od duhovnog čoveka i to se odvija kad oboje delaju kao jedan, kao uzrok i posledica; "Poludješe knezovi Saonski; prevariše se knezovi Nofski," označava da su istine mudrosti i inteligencije iz duhovnog svetla u prirodnom čoveku pretvorene u neistine ludila; Saon i Noav su bili u zemlji Egipat i označili prosvetljenje prirodnog čoveka od duhovnog svetla; "Poludješe knezovi Saonski; prevariše se knezovi Nofski; prelastiše Misir glave plemena njegovijeh" označava da je prirodni čovek izopačen, a u njemu, ipak, sve istine i dobra crkve imaju svoje utemeljenje; "I neće biti djela u Misiru što bi učinila glava ili rep, grana ili sita" označava da oni više nemaju nikakvu inteligenciju ili znanje istine, stoga nema nikakve istine niti duhovne niti prirodne.

[51] U Jezekilju: Sine čovječji, okreni lice svoje prema Faraonu caru Misirskom, i prorokuj protiv njega i protiv svega Misira. Govori i reci: ovako veli Gospod Gospod: evo me na te, Faraone care Misirski, zmaju veliki što ležiš usred rijeka svojih, koji reče: moja je rijeka; ja sam je načinio sebi. Zato ću ti metnuti u čeljusti udicu, i učiniću da se ribe u rijekama tvojim nahvataju na krljušti tvoje; i izvući ću te iz rijeka tvojih i sve ribe iz rijeka tvojih nahvatane na krljušti tvoje. I ostaviću u pustinji tebe i sve ribe iz tvojih rijeka, i pašćeš na zemlju i nećeš se pokupiti ni sabrati, zvijerima zemaljskim i pticama nebeskim daću te da te jedu. I svi će stanovnici Misirski poznati da sam ja Gospod; jer su štap od trske domu Izrailjevu. Kad te uhvatiše u ruku, ti se slomi i rasiječe im sve rame; a kad se nasloniše na te, ti se prebi i probode im sva bedra. Zato ovako veli Gospod Gospod: evo, ja ću pustiti na te mač, i istrijebiću iz tebe ljude i stoku. I zemlja će se Misirska opustošiti i biti pusta, i poznaće se da sam ja Gospod, jer reče: moja je rijeka, i ja sam je načinio. Zato evo me na tebe i na rijeke tvoje, i obratiću zemlju Misirsku u pustoš i samu pustinju, od kule Sinske do međe Etiopske. Neće prelaziti preko nje nogom svojom čovjek, niti će živinče nogom svojom prelaziti preko nje, i neće se živjeti u njoj četrdeset godina. I učiniću od zemlje Misirske pustoš među zemljama opustošenim, i gradovi će njezini među pustijem gradovima biti pustoš četrdeset godina, i rasijaću Misirce među narode i razasuću ih po zemljama. (Jezek. 29:2-12). Ovo je, takođe, opis prirodnog čoveka, lišenog svake istine i dobra, usled taštine od znanja i posledičnog niskog mudrovanja. Jer "faraon, kralj Misirski", označava znanje prirodnog čoveka i nisko mudrovanje iz njega, a kaže se "evo me na te, Faraone care Misirski, zmaju veliki što ležiš usred rijeka svojih, " gde "zmaj veliki" označava znanje prirodnog čoveka uopšte, a ovde - lažno znanje, a "rijeka" označava samozavaravanje; "koji reče: moja je rijeka; ja sam je načinio sebi," označava inteligenciju od sebe, a ne od Gospoda; pa reči uključuju taštinu niskog mudrovanja; "Zato ću ti metnuti u čeljusti udicu" označava pričanje laži, za koje će biti kažnjen; "učiniću da se ribe u rijekama tvojim nahvataju na krljušti tvoje" označava lažne spoznaje najniže vrste, koje potiču od lažljivosti čula, "riba" znači znanja, a "krljušt" - zablude čula, koja su znanja najniže vrste.

[52] "I ostaviću u pustinji tebe i sve ribe iz tvojih rijeka, " znači biti lišen istina i svih znanja od kojih je inteligencija; "I ostaviću u pustinji tebe i sve ribe iz tvojih rijeka, i pašćeš na zemlju i nećeš se pokupiti ni sabrati," označava religiozno načelo bez koherentnosti, koji se ne može ponovno uspostaviti; "zvijerima zemaljskim i pticama nebeskim daću te da te jedu" označava progutanost od naklonosti i misli koje dolaze od obmana; "I svi će stanovnici Misirski poznati da sam ja Gospod" označava da se može znati i verovati da su sva istina i dobro, čak i u prirodnom čoveku, od Gospoda; "jer su štap od trske domu Izrailjevu" označava pouzdanje u znanja čulnog čoveka, koje su obmane u ljudima iz crkve (da "štapovi od trske" označavaju takvo pouzdanje, vidi u prethodnom tekstu, br. 627); "Kad te uhvatiše u ruku, ti se slomi i rasiječe im sve rame" označava da je vera u njima uništila svu snagu istine; "a kad se nasloniše na te, ti se prebi i probode im sva bedra," označava da se kroz poverenje u njih devastira sposobnost primanja dobra ljubavi.

[53] "evo, ja ću pustiti na te mač, i istrijebiću iz tebe ljude i stoku," označava da će obmane uništiti celokupno razumevanje istine i ljubavi prema dobru u prirodnom čoveku; "I zemlja će se Misirska opustošiti i biti pusta" označava da posledično prirodni čovek ostaje bez ikakve istine i dobra; "jer reče: moja je rijeka, i ja sam je načinio" označava da je to usled taštine niskog mudrovanja; "Zato evo me na tebe i na rijeke tvoje, i obratiću zemlju Misirsku u pustoš i samu pustinju, od kule Sinske do međe Etiopske" označava uništenje crkve od prvih do poslednjih stvari u prirodnom čoveku; " i neće se živjeti u njoj četrdeset godina" označava doktrine iz pukih neistina, sve dok istina potupuno ne nestane, "četrdeset godina" označava celo razdoblje uništavanja Crkve, kao i sve vreme trajanja iskušenja.

[54] U Drugoj knjizi careva: Gle, uzdaš se u Misir, u štap od trske slomljene, na koji ako se ko nasloni, ući će mu u ruku i probošće je; taki je Faraon car Misirski svima koji se uzdaju u nj. (2 Car. 18:21). Izrazi "Štap od trske" i "osloniti se" imaju slično značenje kao i u prethodnom tekstu. Zato se Egipat u Davidu naziva: Ukroti zvijer u ritu, kod volova s teocima naroda, da bi popadali pred tobom sa šipkama srebra; raspi narode koji žele bojeve. (Ps. 68:30). "Zvijer u ritu" označava naklonost ili neurednost želja obmana od zla iz znanja [scientifica] čulnog čoveka, koja su pogrešna; to se zove "zajednica jakih", jer snažno uveravaju; a, zato što oni raspršuju istine crkve, rečeno je "koji rasipa narode."

[55] U Osiji: I Jefrem je kao golub, lud, bezuman; zovu Misir, idu u Asirsku. Teško njima, jer zađoše od mene; pogibao će im biti, jer me iznevjeriše; ja ih iskupih, a oni govoriše na me laž. Vraćaju se, ali ne k višnjemu, postaše kao luk lažljiv; knezovi će njihovi popadati od mača s obijesti jezika svojega; to će im biti potsmijeh u zemlji Misirskoj. (Os. 7:11, 13, 16). Ovo razmatra ponos Izraela, kojim je označena taština umišljenosti u onim stvarima, koje pripadaju crkvi. Da "Egipat" označava prirodnog čoveka i njegovo znanje, sagledava se iz činjenice da "Jefrem", kojim se ovo proročanstvo mnogo bavi, označava razumevanje crkve i njene istine doktrine u prirodnom (da je ovo značenje "Jefrema" vidi u prethodnom tekstu, br. 440); so "Jefrem je kao golub, lud, bezuman" označava da sada neće biti razumevanja, jer nema istine i naklonosti ka istini i dobru; "zovu Misir, idu u Asirsku" označava njihovo poverenje u znanje prirodnog čoveka, kao i razmišljanje proisteklo iz njega, koje obmanjuje; "Teško njima, jer zađoše od mene," označava averziju od istina koje su iz Reči; "pogibao će im biti, jer me iznevjeriše" označava gubitak sve istine zbog njihovog pada; "knezovi će njihovi popadati od mača" označava da će vodeće istine biti uništene neistinama; "s obijesti jezika svojega; to će im biti potsmijeh u zemlji Misirskoj" označava vređanje doktrine od strane prirodnog čoveka i prezir prema njoj.

[56] U istom: Ne raduj se, Izrailju, veseleći se kao narodi, što se kurvaš otstupivši od Boga svojega, miluješ platu kurvarsku po svijem gumnima žitnijem. Oni neće nastavati u zemlji Gospodnjoj; nego će se vratiti Jefrem u Misir, i oni će jesti nečistotu u Asirskoj. (Jer gle, otići će pustošenja radi; Misir će ih pribrati, Memfis će ih pogrepsti; zaklade njihove od srebra naslijediće kopriva, trnje će im biti u šatorima. (Os. 9:1, 3, 6). Celo ovo poglavlje razmatra devastiranje razumevanja Reči, što ovde označava "Jefrem". Izraz "Izrailju, veseleći se kao narodi, što se kurvaš otstupivši od Boga svojega" označava istinu Reči krivotvorenu; "Oni neće nastavati u zemlji Gospodnjoj" označava da neće imati život u dobru, kao na nebu; "nego će se vratiti Jefrem u Misir" označava uništeno razumevanje istine, odakle postaju prirodni; "i oni će jesti nečistotu u Asirskoj" označava racionalno rojenje s neistinama zla; "Jer gle, otići će pustošenja radi," označava okretanje od Gospoda kroz krivotvorenje istine; "Misir će ih pribrati," označava da su postali isključivo prirodni; "Memfis će ih pogrepsti" označava duhovnu smrt primenom istina iz bukvalnog smisla Reči u neistinama zla; "zaklade njihove od srebra" označava saznanje istine; "naslijediće kopriva" označava da će ih zlo iskvariti; "trnje će im biti u šatorima" označava lažnost zla u bogopoštovanju.

[57] U istom: Neće se vratiti u zemlju Misirsku, nego će mu ² Asirac biti car, jer se ne htješe obratiti. (Os. 11:5). "Neće se vratiti u zemlju Misirsku" označava da, od trenutka kada je čovek crkve postao duhovan, on ne sme nanovo postati prirodan; izraz "će mu Asirac biti car" označava da će tada vladati zaključci izvedeni iz neistina. Čovek crkve od duhovnog postaje prirodan onda, kada razdvaja veru od ljubavi, tj. veruje Reči, ali ne živi u skladu s zapovestima; isto tako i kad prisvaja inteligenciju sebi, a ne pripisuje je Gospodu; od toga je taština usled koje čovek postaje prirodan. Jer čovek je najpre prirodan, posle toga postaje racionalan, i na kraju - duhovan. Kada je čovek prirodan, on je u Egiptu, kada postaje racionalan, on je u Asiriji, a kad postaje duhovan, nalazi se u zemlji Hananskoj, tako je i u crkvi.

[58] U istom: Opkolio me je Jefrem lažju i dom Izrailjev prijevarom; ali Juda još vlada s Bogom i vjeran je sa svetima. (Os. 12:1). "Jefrem" označava crkvu u kojoj je uništeno razumevanje istine; "hraniti se vjetrom" znači upijati neistinu; "za vjetrom istočnim trči" [prevod "Jerusalimska Biblija" - prim. M. V. ] označava sušu i raspršivanje istine; da izraz "nose ulje u Misir" označava da je dobro ljubavi izopačeno znanjima [scientifica] prirodnog čoveka. (A videti i dalje objašnjenje gore navedenog, br. 419.)

[59] U Isaiji: Teško sinovima odmetnicima, govori Gospod, koji sastavlaju namjere koje nijesu od mene, zaklanjaju se za zaklon koji nije od moga duha, da domeću grijeh na grijeh; Koji slaze u Misir ne pitajući šta ću ja reći, da se ukrijepe silom Faraonovom i da se zaklone pod sjenom Misirskim. Jer će vam sila Faraonova biti na sramotu, i zaklon pod sjenom Misirskim na porugu. (Isa. 30:1-3). Izraz "Teško sinovima odmetnicima" označava žaljenje nad prokletstvom onih koji se obrću; "koji sastavlaju namjere koje nijesu od mene" označava misli i zaključke koji se tiču nebeskih stvari a dolaze iz sebe, a ne od Gospoda; a "zaklanjaju se za zaklon koji nije od moga duha," označava obožavanje koje dolazi od paklene neistine, a ne od Božanske istine; "Koji slaze u Misir ne pitajući šta ću ja reći," označava samostalnost [proprium] prirodnog čoveka, a ne istine iz Reči; "da se zaklone pod sjenom Misirskim" označava poverenje i veru u stvari koje je predložio prirodni čovek, koji nema nebesko svetlo. "Jer će vam sila Faraonova biti na sramotu, i zaklon pod sjenom Misirskim na porugu, " znači nesposobnost odolevanja zlu od niskog mudrovanja, kao i od znanja [scientia] prirodnog čoveka. "Sramota i poruga" označava stanje takvih, kad imaju lošu reputaciju zbog zala.

[60] U Jeremiji: Nijesi li to sam sebi učinio ostaviv Gospoda Boga svojega kad te vođaše putem? A sada što će ti put Misirski da piješ vode Siorske? što li će ti put Asirski da piješ vode iz rijeke? Zašto trčkaš tako mijenjajući svoj put? Posramićeš se od Misirca kako si se posramio od Asirca. (Jer. 2:17, 18, 36). To, takođe, razmatra čoveka crkve, koji zbog neistine doktrine i zlog života iz nje, postaje spoljašnji i samo prirodni. "Nijesi li to sam sebi učinio ostaviv Gospoda Boga svojega kad te vođaše putem" označava okretanje od bivanja preporođenim od strane Gospoda pomoću istina koje nas vode; "A sada što će ti put Misirski da piješ vode Siorske?" označava pouku isključivo od prirodnog čoveka, iz koga dolaze samo neistine; "što li će ti put Asirski da piješ vode iz rijeke?" označava razmišljanja od prirodnog čoveka odakle su neistine vere; " Zašto trčkaš tako mijenjajući svoj put?" označava snažno suprotstavljanje sopstvenoj reformaciji do duhovnosti; "Posramićeš se od Misirca kako si se posramio od Asirca" označava perverzno i grešno stanje vođeno prirodnim čovekom i razmišljanjima otuda, jer to vodi neistinama i zlima iz vlastitosti [proprium].

[61] U Plaču Jeremijinom: Našljedstvo naše privali se tuđincima, domovi naši inostrancima. Svoju vodu pijemo za novce, svoja drva kupujemo. Pružamo ruku k Misircima i Asircima, da se nasitimo hljeba. Robovi nam gospodare, nema nikoga da izbavi iz ruku njihovijeh. (Pl. Jer. 5:2, 4, 6, 8). "Našljedstvo naše privali se tuđincima" označava istine crkve pretvorene u neistine; "Našljedstvo naše privali se tuđincima" označava dobra crkve koja su se pretvorila u zla; "Svoju vodu pijemo za novce" označava poučavanje koje dolazi od nas samih, koja je izvor samih besmislica; izraz "svoja drva kupujemo" označava pouku koja dolazi samo od nas samih, a ona je izvor čistog zla. Budući da se čovek slobodno podučava i reformiše od strane Gospoda, to jest "kupujte bez novaca i bez plate" (Isa. 55:1), stoga piti "za novce" i nabaviti drvo i dobiti grejanje "kupovinom", znači samo od nas samih; a biti poučavan od samog sebe znači biti poučavan od prirodnog čoveka i njegovog znanja [scientifica] i zaključcima koji odatle proizilaze, što se opisuje pomoću izraza "Pružamo ruku k Misircima i Asircima, da se nasitimo hljeba", gde izraz "Egipat (Misir)" označava prirodnog čoveka, koji je izvor neistina, a "Asirija" prirodnog čoveka koji razmišlja iz neistina, odakle su zla; i, kako su stvari koje pripadaju prirodnom čovjeku ujedno i one, kojima on služi, a, budući da je prirodni čovek stvoren da služi duhovnom, u slučaju da prirodna pravila vladaju nad duhovnim, sluge imaju vlast, a to je ono što se podrazumeva pod izrazom "Robovi nam gospodare, nema nikoga da izbavi iz ruku njihovijeh".

[62] U Jeremiji: Ako li rečete: nećemo da ostanemo u toj zemlji, ne slušajući glasa Gospoda Boga svojega Govoreći: ne, nego idemo u zemlju Misirsku, da ne vidimo rata i glasa trubnoga ne čujemo i ne budemo gladni hljeba, i ondje ćemo se naseliti, Onda čujte riječ Gospodnju, koji ste ostali od Jude; ovako veli Gospod nad vojskama Bog Izrailjev: ako vi okrenete lice svoje da idete u Misir i otidete da se naselite ondje, Ondje će vas u zemlji Misirskoj stignuti mač kojega se bojite, i glad, radi koje se brinete, goniće vas ondje u Misiru i ondje ćete pomrijeti. I svi ljudi koji su okrenuli lice svoje da idu u Misir da se ondje nasele, izginuće od mača i od gladi i od pomora, i ni jedan ih neće ostati niti će koji uteći od zla koje ću pustiti na njih. Jer ovako veli Gospod nad vojskama Bog Izrailjev: kao što se gnjev moj i jarost moja izli na stanovnike Jerusalimske, tako će se izliti gnjev moj na vas, ako otidete u Misir, i bićete uklin i čudo i kletva i rug, i nećete više vidjeti ovoga mjesta. (Jer. 42:13-18) Često čitamo, kako u istorijskim, tako i u proročkim delovima Reči, da je izraelski narod goreo od želje da se vrati u Egipat i da mu je to zabranjeno i da mu je zaprećeno zlom i kaznama ako to učine; ali razlog za to do sada nije bio poznat nikome. Objašnjenje je u tome, da Izraelci treba da predstavljaju crkvu - od ranog uspona, pa sve do pada i kraja; a crkva je najpre formirana u čoveku znanjima i spoznajama u prirodnom čoveku. Jer se prirodni čovek kultiviše najpre znanjem; jer je svaki čovek rođen kao prirodan, stoga se najpre mora kultivisati prirodno, kako bi konačno moglo poslužiti kao temelj za čovekovu inteligenciju i mudrost. Nakon toga, pomoću znanja i spoznaja, koji se ugrađuju u prirodnog čoveka, formira se intelektualac, da bi čovek mogao postati racionalan. Ali, kako bi čovek mogao da se uzdigne od racionalnog do duhovnog, on mora izdržati iskušenja. To stoga, jer se njima racionalno toliko ponizi, da se ono više ne može okretati ka prirodnim stvarima kao što je npr. naklonost požudi, koje vode uništavanju racionalnog samog. Konačno, kad je čovek na taj način postalo racionalan, onda on postaje potom i duhovan, jer je racionalno - posrednik između duhovnog i prirodnog, i, na taj način, duhovno utiče u u racionalno, a kroz njega i u prirodno.

[63] Jednom rečju, čovek mora prvo obogatiti sećanje znanjima [scientiae], nakon čega će njegovo razumevanje, a konačno i volja morati da se kultiviše. Sećanje pripada prirodnom čoveku, razumevanje racionalnom, a volja - duhovnom. To je način čovekovog reformisanja i regeneracije. Zato su sinovi Izraelovi najpre dovedeni u Egipat, nakon čega su u odvedeni u pustinju, da bi prolazili iskušenja i konačno stigli u zemlju Hanansku, jer, kao što je rečeno, oni bi trebalo da predstavljaju crkvu od prvog pojavljivanja do samog kraja. Njihovo postojanje i boravak u Egiptu predstavljali su uputstvo prirodnom čoveku; njihova lutanja četrdeset godina u pustinji predstavljahu iskušenja kojima se formira racionalni čovek; a zemlja Hananska, u koju su konačno dovedeni, predstavljala je crkvu koja je sama po sebi duhovna.

[64] Ali, oni koji nisu bili spremni da budu reformisani i obnovljeni, zaustavljahu se u prvoj fazi, i ostaju prirodni; i zato su sinovi Izraelovi, koji nisu bili jake volje, često bivali ophrvani željom da se vrate u Egipat (ova želja se često pominje u knjizi Izlaska); jer su bili prirodni i nisu bili sposobni postati duhovni, a ipak je trebalo da predstavljaju one stvari koje pripadaju duhovnoj crkvi; zbog toga su odvedeni u Egipat, a potom u pustinju, a napokon u zemlju Hanansku, što je predstavljalo uspon, napredak i konačno utemeljenje crkve u čoveku. Ovo objašnjava zašto su sinovi Izraelovi dobili tako snažnu zabranu da se vrate u Egipat; jer bi povratkom u Egipat od duhovnih ljudi postali prirodni, a kad duhovni čovek postane prirodan, on više ne vidi nikakve istine i ne opaža ikakvo dobro, već pada u neistine i zla svake vrste.

[65] No, vratimo se objašnjenju gore navedenih reči. " Ako li rečete: nećemo da ostanemo u toj zemlji, ne slušajući glasa Gospoda Boga svojega Govoreći: ne, nego idemo u zemlju Misirsku," označava averziju prema duhovnom stanju, u kojoj su oni koji su od crkve, i čežnju za prirodnim stanjem i za stvarima koje se odnose na prirodnog čoveka; "da ne vidimo rata i glasa trubnoga ne čujemo i ne budemo gladni hljeba, " znači da neće biti zaraženosti od neistine i zala, bez ikakvih iskušenja, "rata" koja označava zarazu i borbu za neistine i zla, i "ne budemo gladni hljeba", što označava da se ne želi dobro, a to je stanje onih, koji su u neistinama i zlima, a time i onih, koji su samo prirodni; takvi nisu zaraženi zlom i neistinama, jer su u posve njima i ne znaju ništa o istinama i dobrima; " nećemo da ostanemo" označava prirodni život.

[66] "Ako vi okrenete lice svoje da idete u Misir i otidete da se naselite ondje," označava mogućnost da, u skladu sa svojom ljubavlju, traže prirodni život; "Ondje će vas u zemlji Misirskoj stignuti mač kojega se bojite" označava obmane koje uništavaju istinu, "i glad, radi koje se brinete, goniće vas ondje u Misiru" označava nedostatak znanja dobra i istine; "i ondje ćete pomrijeti" označava posledičnu pustoš crkve i prokletstvo; "I svi ljudi koji su okrenuli lice svoje da idu u Misir da se ondje nasele, izginuće od mača i od gladi i od pomora, i ni jedan ih neće ostati niti će koji uteći od zla koje ću pustiti na njih," označava isto kao i pre, gde "pomor" označava razaranje svih dobara i istine; "i ni jedan ih neće ostati niti će koji uteći od zla koje ću pustiti na njih" označava da ništa od istine i dobra neće preživeti; " bićete uklin i čudo i kletva i rug," označava sve stvari koje pripadaju prokletstvu; "i nećete više vidjeti ovoga mjesta" znači da ništa od crkve više neće biti u njima.

[67] U Jezekilju: Sine čovječji, bijahu dvije žene, kćeri jedne matere. One se kurvahu u Misiru, u mladosti svojoj kurvahu se, ondje im pipaše grudi, i ondje im zgnječiše dojke djevojačke. A imena im bijahu, starijoj Ola a sestri joj Oliva; one postaše moje, i rodiše sinove i kćeri. Imena im bijahu Ola Samariji, a Oliva Jerusalimu. I Ola kad bijaše moja kurvaše se, i upaljivaše se za svojim milosnicima, Asircima susjedima, Koji nošahu porfiru, i bijahu knezovi i vlastelji, sve lijepi mladići, vitezovi, koji jahahu na konjma. I udari u kurvanje s njima, koji svi bijahu najljepši između sinova Asirskih, i za kojima se god upaljivaše, skvrnjaše se o sve gadne bogove njihove. A ni s Misircima ne okani se kurvanja svojega, jer spavahu s njom od mladosti njezine i oni joj gnječiše djevojačke dojke i s njom se kurvaše. Zato je dadoh u ruke milosnicima njezinijem, u ruke Asircima, za kojima se upaljivaše. Oni otkriše golotinju njezinu, uzeše joj sinove i kćeri, a nju mačem ubiše; i ona izađe na glas među ženama kad sudove izvršiše na njoj. A sestra njezina Oliva videći to upaljivaše se još gore nego ona, i kurvarstvo njezino bijaše gore od kurvarstva sestre joj. Upaljivaše se za Asircima, knezovima i vlasteljima, susjedima, krasno odjevenijem, vitezima koji jahahu na konjma i svi bijahu lijepi mladići. I vidjeh gdje se oskvrni, i gdje obje idu jednijem putem. I ova se još više kurvaše; jer kad bi vidjela ljude napisane na zidu, likove Haldejske napisane crvenilom, Opasane pojasima po bedrima, sa šarenijem kapama na glavi, koji svi bijahu na oči kao vojvode nalik na sinove Vavilonske iz zemlje Haldejske, svoje postojbine, Upaljivaše se za njima čim ih viđaše očima svojima, i slaše poslanike k njima u Haldejsku. I Vavilonjani dolažahu k njoj na postelju ljubavnu, i skvrnjahu je kurvarstvom svojim, i pošto bi se oskvrnila s njima, odvraćaše se duša njezina od njih. I kad otkri kurvarstva svoja i otkri golotinju svoju, odvrati se duša moja od nje kao što se odvrati duša moja od sestre njezine. Jer umnoži kurvarstva svoja opominjući se dana mladosti svoje kad se kurvaše u zemlji Misirskoj, I upaljivaše se za svojim milosnicima, u kojih je tijelo kao u magarca, i tečenje kao u konja. I tako si se vratila na nevaljalstvo mladosti svoje kad ti pipahu grudi u Misiru radi djevojačkih dojaka tvojih. Zato, Olivo, ovako veli Gospod Gospod: evo, ja ću podignuti milosnike tvoje na te, one od kojih se odvratila duša tvoja, i dovešću ih na te otsvuda, Vavilonjane i sve Haldejce, Fekođane i Sojane i Kojane, sve Asirce s njima, lijepe mladiće, knezove i vlastelje sve, vitezove i ljude čuvene, koji svi jašu na konjma. I doći će na te s kolima i s kolicima i s točkovima i s mnoštvom naroda, i opkoliće te sa štitovima i štitićima i šljemovima; i njima ću dati sud da ti sude svojim sudom. I staviću revnost svoju tebi nasuprot, te će raditi s tobom gnjevno, nos i uši odsjeći će ti, i što te ostane pašće od mača, i uzeće sinove tvoje i kćeri tvoje, i što te ostane proždrijeće oganj. I svući će s tebe haljine, i uzeće krasni nakit tvoj. Tako ću učiniti kraj grdilu tvojemu i tvojemu kurvanju u zemlji Misirskoj, te nećeš podignuti očiju svojih k njima i nećeš se više sjećati Misiraca. Jer ovako veli Gospod Gospod: evo, ja ću te dati u ruke onima na koje mrziš, u ruke onima od kojih se odvratila duša tvoja. I oni će raditi s tobom neprijateljski, i uzeće svu muku tvoju, i ostaviće te golu nagu, te će se otkriti golotinja kurvarstva tvoga, i grdilo tvoje i kurvarstvo tvoje. To ću ti učiniti što si se kurvala za narodima, što si se oskvrnila o njihove gadne bogove. Putem sestre svoje išla si, zato ću dati čašu njezinu tebi u ruku. Ovako veli Gospod Gospod: čašu sestre svoje ispićeš duboku i široku, bićeš potsmijeh i rug, jer čaša mnogo bere. Napunićeš se pijanstva i žalosti čašom pustošenja i zatiranja, čašom sestre svoje Samarije. (Jezek. 23:2-33, i dalje, do kraja). Da razjasnim da "Egipat" označava prirodnog čoveka, a ovde – prirodnog a odvojenog od duhovnog, a "Asirac" pak – racionalnog. Sada promišljam o stvarima koje pripadaju prirodnom čoveku, i daću sažetak objašnjenja svega gore navedenog. "Bijahu dvije žene, kćeri jedne matere. One se kurvahu u Misiru," označava krivotvorenje istine i dobra, a kako su Jakovovi sinovi samo prirodni ljudi, oni su upijali "idolatriju Egipćana, " ("skvrnjaše se o sve gadne bogove njihove"), što znači da su krivotvorili sve istine crkve; "Imena im bijahu Ola Samariji, a Oliva Jerusalimu," označava i duhovnu i nebesku crkvu koju su predstavljali Jakovljevi potomci, Izraelci koji su bili u Samariji predstavljahu duhovnu crkvu, a Jevreji u Jerusalimu nebesku crkvu, obe su od iste majke, koja je Božanska istina.

[68] "I Ola kad bijaše moja kurvaše se" označava krivotvorenje Božanske istine koja je u Reči; "I Ola kad bijaše moja kurvaše se, i upaljivaše se za svojim milosnicima, Asircima susjedima" označava potvdu od mnogih mišljenja; "A ni s Misircima ne okani se kurvanja svojega, jer spavahu s njom od mladosti njezine," označava da su i dalje bili sledbenici idolatrije; "Zato je dadoh u ruke milosnicima njezinijem, u ruke Asircima, za kojima se upaljivaše," označava razmišljanja koja potvrđuju idolatriju; "Oni otkriše golotinju njezinu, uzeše joj sinove i kćeri, a nju mačem ubiše" označava lišavanje svake istine i dobra i posledičnog izumiranja crkve u njima, gde "golotinja" znači lišavanje, "sinovi i kćeri" istine i dobra, a "Ola" ² crkvu; "A sestra njezina Oliva videći to upaljivaše se još gore nego ona, i kurvarstvo njezino bijaše gore od kurvarstva sestre joj," označava razaranje nebeske crkve koju predstavlja jevrejska nacija u Jerusalimu, preciznije rečeno: "kurvarstvo njezino bijaše gore od kurvarstva sestre joj, " – što stoji od trenutka kada je izopačila i krivotvorila dobra Reči i otuda i dobra doktrine; jer je veći greh pokvariti ili izopačiti dobra Crkve, nego njene istine.

[69] "Upaljivaše se za Asircima" označava da je to učinjeno putem razmišljanja nasuprot istinama i dobrima; "I ova se još više kurvaše; jer kad bi vidjela ljude napisane na zidu, likove Haldejske napisane crvenilom" označava izmišljotine koje potiču iz obmana čula, i argumenata koji potiču od njih, a sve to pripada pripada čulnom čoveku, i sve su to falsifikati; "koji svi bijahu na oči kao vojvode nalik na sinove Vavilonske iz zemlje Haldejske, svoje postojbine" označava njihovu pojavnost kao da su najistaknutije istine, da imaju prednost nad ostalima; "I Vavilonjani dolažahu k njoj na postelju ljubavnu, i skvrnjahu je kurvarstvom svojim" označava povezanost s neistinama zla od ljubavi prema sebi; "Jer umnoži kurvarstva svoja opominjući se dana mladosti svoje kad se kurvaše u zemlji Misirskoj, I upaljivaše se za svojim milosnicima", označava potvrdu njihovih idolopoklonstava i neistina od zla, koja su potekla od prirodnog čoveka i time povećala svoje krivotvorine; "I upaljivaše se za svojim milosnicima, u kojih je tijelo kao u magarca, i tečenje kao u konja," označava neurednosti ljubavi prema ovim stvarima, jer potiče iz njihovog svojevoljnog individualizma i odatle iz njihovog intelektualnog ličnog karaktera, "tijelo kao u magarca" znači samovoljni individualizam a "tečenje kao u konja" - intelektualno vlastito što dolazi otuda, i što izopačuje sve stvari.

[70] "I tako si se vratila na nevaljalstvo mladosti svoje kad ti pipahu grudi u Misiru radi djevojačkih dojaka tvojih," označava ljubav prema obmanama, usađenu od najranijeg doba, kao i uživanje što potiče iz nje; "Zato, Olivo, ovako veli Gospod Gospod: evo, ja ću podignuti milosnike tvoje na te, one od kojih se odvratila duša tvoja, i dovešću ih na te otsvuda" označava uništavanje crkve usled zla od strane ljubavi prema sebi, i neistinitosti taštine umišljenosti, u kojoj postoji smrtna mržnja prema dobrima i istinama doktrine. "i uzeće sinove tvoje i kćeri tvoje" označava istine i dobra Crkve, koje će uništiti; "i što te ostane proždrijeće oganj" označava da će preostale stvari propasti kroz zemaljske ljubavi; "I svući će s tebe haljine, i uzeće krasni nakit tvoj" označava lišavanje svake inteligencije i znanja [scientia], koji su slava crkve; "Tako ću učiniti kraj grdilu tvojemu i tvojemu kurvanju u zemlji Misirskoj" označava da stoga istine više ne mogu biti krivotvorene; "te nećeš podignuti očiju svojih k njima i nećeš se više sjećati Misiraca" označava momenat kada više nema razumevanja istine ili znanja [scientia] istine; "Napunićeš se pijanstva i žalosti" označava ludilo u duhovnim stvarima i odbojnost prema njima; "čašom pustošenja i zatiranja, čašom sestre svoje Samarije" označava neistine zla koje potpuno uništavaju i uništavaju sva dobra i istine crkve.

[71] U istom: Kurvala si se sa sinovima Misirskim, susjedima svojim velika tijela, i umnožila si kurvarstvo svoje da bi me razgnjevila. Kurvala si se sa sinovima Asirskim, jer se ne mogaše nasititi; kurvala si se s njima, i opet se nijesi nasitila. I umnožila si kurvarstvo svoje u zemlji Hananskoj dori do Haldejske, i ni tako se nijesi nasitila. (Jezek. 16:26, 28, 29). Ovo se govori o gnusobama Jerusalima, što označava crkvu u odnosu na doktrinu; a "kurvarstvo" označava krivotvorenje istine doktrine i Reči; stoga "Kurvala si se sa sinovima Misirskim, susjedima svojim velika tijela," označava krivotvorenja prirodnog čoveka, u kojem su sve zla i neistine, "tijelo" označava ono što je čovekovo vlastito [proprium], koje ima sedište u prirodnom čoveku, a samo po sebi nije ništa osim zla i neistine od njega; "Kurvala si se sa sinovima Asirskim" označava krivotvorenje putem razmišljanja; "i opet se nijesi nasitila" neuredne želje obmana od zla bez ograničenja; "I umnožila si kurvarstvo svoje u zemlji Hananskoj dori do Haldejske, i ni tako se nijesi nasitila," označava krivotvorenja čullnog čoveka, u kome su isključivo zablude, zbog kojih čovek potpuno odbacuje i poriče istine, pa čak i bogohuli na njih; " u zemlji Hananskoj [trgovačkoj – prim M. V. ]" označava odakle su dobavljene sve neistine, a čulno je izvor svih zala i svih neistina otuda. Štaviše, čovek se rađa prvobitno kao čulan, nakon toga postaje prirodan, pa racionalan i dugoročno duhovan, a onaj koji krivotvoruje istine crkve postaje opet prirodan, a na kraju i čulan. "i ni tako se nijesi nasitila" označava ogromnu neurednu želju za uništavanjem istina crkve.

[72] U Joilu: Misir će opustjeti, i Edomska će biti pusta pustinja za nasilje učinjeno sinovima Judinijem, jer proliše krv pravu u zemlji njihovoj. (Joil 3:19). "Misir će opustjeti" označava da će prirodni čovjek biti bez istina, a time i samo u neistinama; "Edomska će biti pusta pustinja" označava da će prirodni čovek biti bez dobra i odatle u samom zlo; "za nasilje učinjeno sinovima Judinijem, jer proliše krv pravu u zemlji njihovoj" označava da su vršili nasilje nad istinama i dobrima Reči, koje su izopačili.

[73] Tako se to događalo u ratovima između sinova Izraelovih i Egipćana; takođe i u ratovima između sinova Izraelovih i Asiraca. Tako isto, između Asiraca i Egipćana, kao što je opisano u 2. Carevima 23:29 do kraja; 24:0; Isa. 10:3-5; a takođe i u Prvoj knjizi careva: A pete godine carovanja Rovoamova dođe Sisak car Misirski na Jerusalim. I uze blago iz doma Gospodnjega i blago iz doma careva, sve to uze; i uze sve štitove zlatne koje načini Solomun. (1 Car. 14:25, 26). Jer, u svim istorijskim delovima Reči, kao i u proročkim delovima, postoji duhovni smisao; jer sve istorijske pojave u Reči predstavljaju duhovne i nebeske stvari, koje pripadaju nebu i crkvi, a tamošnje reči imaju značenje; tako da rečenica "dođe Sisak car Misirski na Jerusalim. I uze blago iz doma Gospodnjega i blago iz doma careva, sve to uze" i ostalo, je predstavljala devastaciju Crkve u odnosu na spoznaje dobra i istine kroz pogrešno primenjena znanja [scientifica], koja su u prirodnom čoveku.

[74] Kakve su osobine prirodnog čoveka, u stanju u kome je podanik duhovnom, a kakve su pak, kada je odvojen od njega, u potpunosti je opisano u Izlasku, tačnije, u unutarnjem smislu teksta. Kakve su osobine prirodnog čoveka, kada je podanik duhovnom, i stoga povezan s njim, opisano je u priči o Josifu i sinovima Izraelovim, nazvanim na tom mestu povešću o Josifu i njegovim boravkom u zemlji Gesemskoj, koja je bila najbolja od svih zemalja egipatskih. Priča o Josifu opisuje vladavinu Gospoda nad prirodnim čovekom, jer "Josif" znači u duhovnom smislu Gospoda, a "Egipat" prirodnog čoveka, a "Izraelovi sinovi" duhovnog čoveka. No, nakon toga, kakve su osobine prirodnog čoveka, onda kada je odvojen od duhovnog, opisuje korespondencija faraona, koji čini da sinovi Izraela bolno služe; a njegovo naknadno uništenje u odnosu na sve istine i dobra Crkve, opisuju čuda učinjena u Egiptu, koja su mu nanela toliko mnogo nesreća; i njegovo konačno uništavanje opisuje utapanje faraona i svih njegovih zemljaka u Crvenom moru.

[75] Čuda, pomoću kojima je uništen prirodni čovek koji je odvojen od duhovnog, prikazana su u stihovima koji imaju duhovni smisao: Aronovo se osoblje pretvorilo u zmiju; vode u reci pretvorene su u krv, tako da je riba umrla, a reka se pretvorila u močvaru (Izl. 7); Iz reka i bara su uzgajane žabe na zemlji Egipatskoj; prašina na zemlji pretvorena je u vaške; rojevi štetnih letećih insekata bili su poslani u kuću faraona, njegovih slugu i u celu zemlju Egipatsku (Izl. 8); Pepeo iz peći je raspršio gnojne čireve na čoveka i na zveri; kiša od bolnog grada izmešanog s vatrom padala je na zemlju egipatsku (Izlazak 9); Skakavci su poslani na zemlju, koji su proždrali bilje i sve plodove drveća; a gusta tama je prekrila svu zemlju Egipatsku (Izlazak 10); Sve prvorođene bebe Egipta su umrle (Izl. 11); Konačno, kada su Izraelci zajmili od njih i time im plenili zlato, srebro i odeću, a koji označavaju znanje o dobru i istini (Izl 12:35, 36); Egipćani su se udavili u Crvenom Moru (koje označava pakao) (Izl. 14:28). Sve to opisuje kako je prirodni čovek uništen, što se odvija onda, kad on odbacuje od sebe sve istine i dobra Crkve, te upija obmane i zla, sve dok u potpunosti ne nestanu ikakve istine ili dobra crkve. (A sve što se tiče duhovnog značenja može se videti opširnije objašnjeno u Nebeskim tajnama, gde se razotkriva Izlus.) Iz ovoga se može videti šta je označeno sa: Zla i bolesti Egipta (Pon. Zak. 7:15; 28:60); Takođe i šta označava: Udaviti se u reci Egipatskoj (Amos 8:8; 9:5). Takođe je razlog zašto je Egipat nazvan: Zemlja ropska (Mihej 6:4); Isto tako, zemlja Hamova (Ps. 105:23); I gvozdena peć (Pon. Zak. 4:20; 1 Car. 8:51). Sve ovo se odnosi na Egipat, iz čega se očigledno čini da "Egipat" označava prirodnog čoveka u oba smisla.

Notas a pie de página:

2588. (Zbog) žene Avramove: da ovo označava da se duhovna istina može spojiti s nebeskim dobrom, vidi se iz reprezentacije Sare kao žene, koja označava duhovnu istinu spojenu s nebeskim dobrom, o čemu vidi br. 148, 1901, 2065, 2172, 2173, 2198, 2507; i iz reprezentacije Avrama, koji je nebesko dobro spojeno s duhovnom istinom, o kojoj vidi br. 2011, 2172, 2198, 2501; da li se naziva duhovna istina i nebesko dobro, ili Gospod, to je ista stvar, jer je Gospo ama istina i samo dobro, i sami brak istine i dobra, i dobra i istine. Kako stoje ove stavri, može se videti i iz objašnjenja, ali pošto je to jedan od predmeta koji su danas zamračeni, dozvoljeno je ilustrovati to koliko je god o moguće. Predmet o kome se ovde govori je nauk (doktrina) vere, o kojoj je Gospod razmišljao u Svom detinjstvu, naime, da li je dopušteno u nju ulazili pomoću racionalnih stvari, i na taj način oblikovati ideje o tome. Razlog da je On ovo mislio od Svoje ljubavi da čini dobro ljudskom rodu, a oni (ljuidi) su takvi da ne veruju ono što ne shvaćaju na racionalan način. Ali je opazio od Božanskog da ovo ne treba činiti, pa je stoga On sebi otkrio nauk od Božanskog, a u isto vreme je to učinio od svih svih stvari u svemiru, koje su tome potčinjene, a to su racionalne i prirodne stvari. Kako soji stvar sa stvarima nauka vere kod ljudi, bilo je gore pokazano (br. 2568), naime, da postoje dva načela od kojih oni misle, negativni i afirmativni (potvrđujući); i da oni koji misle od negativnog načela, da su to oni koji ništa ne veruju ako u to nisu ubeđeni preko racionalnih i znanstvenih stvari, i čulnih stvari; a oni koji misle od afirmativnog načela, su oni koji veruju da je istinito jer je to Gospod njima rekao u Reči, a to su oni koji imaju veru u Gospoda. Oni koji su u negativnom načelu u pogledu onoga da je nešto istinito pošto je napisano u Reči, oni kažu u svojim srcima da su voljni verovati kada se ubede pomoću racionalnih i znanstvenih stvari. Činjenica je, međutim, to da oni nikad ne veruju, ni kad se ubede preko osetila tela, kao vida, sluha, i dodira, jer uvek daju sveže razloge potivu ovakvih ubeđenja, na koji način na kraju ugase svu veru, i u isto vreme okrenu svetlo racionalnog u mrak, to jest u obmane. Ali oni koji su u afirmativnom načelu, to jest, koji veruju da je nešto istinio jer je Gospod tako rekao, oni stalno potvrđuju, a njihove ideje se prosvetljuju i jačaju od racionalnih i znanstvenih stvari, čak i od čula; jer čovek (koji je u afirmativnom) dobija svetlost samo preko racionlnih i znanstvenih stvari; to je slučaj sa svakim.

Kod ovih poslednjih nauk živi, i za njih se kaže da su isceljeni, i da rađaju: ali kod prethodnih, nauk umire, i za njih se kaže da im je materica zatvorena. Otuda se vidi šta je to ući u nauk vere preko racionalnih stvari, a šta je ući u racionalne stvari od nauka vere. No ove ćemo stvari ilustrovati primerima. To je iz nauka vere iz Reči, naime, da je prva i načelna stvar nauka ljubav ka Gospodu i milosrđe prema bližnjemu. Oni koji su afirmativu u pogledu ovog nauka, oni mogu da uđu kad od zažele u racionalne nanstvene stvari, pa čak i u čulne stvari, svak prema svome daru, svom znanju, i svome iskustvu; pored toga, što više ulaze (u racionalne stvari) , to su više ubeđeni, jer je sveopšta priroda puna potvrđivanja (stvarii pomoću kojih se nauk vere potvrđuje). Ali oni koji poriču ovu glavnu i načelnu stvar nauka, i žele da se prvo uvere pomoću doslovnih i racionalnih stvari da je nešto istinito, nikad ne dopuštaju da ih se ubedi, jer to oni odriču u srcu, i uvek uzimaju stav zasnovan na nekom drugom načelu, za koji misle da je suštinski. Na kraju, potvrđujući se u svom načelu, oni se zaslepe tako da ne mogu znati šta je ljubav ka Gospodu ili milosrđe prema bližnjem; i pošto se ubede u onome što je suprotno, oni se na kraju ubede da nema druge ljubavi u kojoj se može uživati osim ljubavi prema sebi i svetu; i oni se ubede u ovome toliko, ako ne u nauku a ono u životu, da prigrle paklenu ljubav umesto nebeske. Ali kod onih koji nisu ni u negativnom ni u afirmativnom načelu, nego sumnjaju dok ne poreknu ili ne potvrde, njihov slučaj je kao što je pomenuto gore (b. 2568), naime, da oni koji naginju zlom živiotu, upadaju u negativno načelo; a oni koji naginju dobrom životu, oni se vode prema afirmativnom načelu. Ovo jednog primera: jedna od prvih stvari nauka vere je da je sve dobro od Gospoda, a sve zlo od samog čoveka. Oni koji su u afirmativnom da je tako, mogu se utvrdii sa mnogo stvari kako racionalnih tako i iz reči-znanja, na primr, da nijedno dobro ne može da dolazi osim od dobra samog, to jest, od izvora dobra, tako od Gospoda, i da je počeak dobra samo iz toga izvora. I on to može sebi ilustovati svim onim stvarima koje su istinski dobre u njemu, u drugima, i u zajednici, kao i u stvorenom svemiru. Ali oni koji su u nagativnom, oni su utvrđuju u suprotnim stvarima pomoću svega o čemu misle, sve dok na kraju ne znaju šta je dobro, nego raspravljaju između sebe šta je najviše dobro, ne znajući šta je nebesko i duhovno dobro od Gospoda preko kojega oživljava niže dobro, i da je pravo zadovoljstvo samo ono koje proističe iz ovoga; neki misle da ako dobro ne dolazi od njih, a ne može da dođe niotkuda drugo. Opet, uzmite kao primer ovo: da oni koji su u ljubavi ka Gospodu i ka bližnjemu, da oni mogu primiti istine nauka, i mogu imati veru u Reč, ali ne oni koji koji su u ljubavi prema sebi i prema svetu ili, što je isto, da oni koji su u dobru, da oni mogu verovati, ali ne oni koji su u zlu. Oni koji su u afirmativnom, mogu se ubediti od razuma i znanja o bezbrojnim stvarima; od razuma, da primete, da se dobro i istina slažu, ali n stina i zlo, i da pošto su svi koji su u obmani, oni su i u zlu, a obmana dolazi od zla, i da ako u nekim slučajevima i ima nešto istine, to je samo na usnama, a ne u srcu; od znanja se mogu ubediti ako pomisle da , na primer, da istine razgone zla, i da zli odbacuju istine. Ali oni koji su u negativnom načelu, oni se ubede da svako, bilo kakvog da je karaktera, da i onaj koji uživa u osveti, u mržnji, i u prevari, da je u stanju da veruje kao i drugi, i oni se toliko ubede u ovo, da na kraju sasvim odbace dobro života iz nauka, i kada ovo urade, oni ne veruju ni u šta. Da bi se još bolje videlo da je ovako, uzmimo sledeći primer: Oni koji su u afirmaivnom da je Reč tako napisana da bi sadržavala unutrašnji smisao koji se ne pokazuje u slovu, mogu se potvrdii u ovome mnogim racionalnim stvarima, kao ovim: da preko Reči čovek ima vezu s nebom; da postoje saobraznosti prirodnih s duhovnim stvarima, i da se ove ne pokazuju kakve su zaista; da su ideje unutrašnje misli sasvim drugačije od materijalnih ideja, koje ulaze u izraze govora, da čovek, dok je još na svetu, može da bude u nebu preko Reči, koja je za oba sveta, jer je on rođen da bi živeo u oba; da se izvestan Božanski utiaj uliva u neka stvari razuma i osećanja, kada se Reč čita; da mora da je nešto napisano što je došlo iz neba, i da stoga Reč ne može biti u svom izvoru onakva kakva je u slovu; i da može biti sve samo zato što unutar nje ima nešto sveto. U ovo se mogu uveriti kad pomisle da su u stara vremena ljudi (poučavani) u pretstavama, i da su spisi Drevna Crkve bili takve prirode; isto tako, da su spisi mnogih Neznabožaca ovoga porekla; da se ovaj stil poštovao kao svet u crkvama, i među učenim Neznabošcima; knjige nekoliko pisaca se mogu pomenuti kao primeri (ovakvog pisanja). Ali kad oni koji su u negativnom i ne odriču sve ove stvari, oni ih ipak ne veruju, i ubede se da je Reč onakva kakva je u slovu, i da je po svem izgledu svetske prirode, ali da je i pored toga duhovna; ali gde je to duhovno sakriveno, za to oni ne mare, iako iz više razloga to dopuštaju; i to oni mogu da potvrde. Da bi ovo shvatili oni koji su jednostavni, uzmimo ovaj primer: Oni koji su u afirmativnom da vid nije od oka, nego od duha, koji pomoću oka, kao telesnog organa, vidi stvari koje su u svetu, taj se utvrđuje u ovome sa mnogo toga, kao na primer sledećim: da stvari koje se čuju u razgovoru, da one imaju vezu s izvesnim unutrašnjim vidom, i da se te stvari tamo prenose, što ne bi mogao biti slučaj da nema unutrašnjeg vida; isto tako, da se ono o čemu se misli, da se to vidi unutrašnjim vidom; da neke osobe t ide jasnije, a neka manje jasno; dalje, da stvari koje mi zamišljamo, da se one pokazuju umu u oblicima koji su slični predmetima vida; i dalje, da ako duh, koji je u telu, ne bi video ono što oko, kao organ tela, upija, to duh u drugom životu ne bi mogao da vidi, iako mora da ima bezbroj stvari koje telesno oko ne može da vidi; osim toga, mogli bi da razmišljaju o snovima, osobito snovima proroka, u kojima su stvari viđene jasno kao po danu, ali ne telesnim očima; na kraju, ako vole filosofske stvari, oni se mogu ubedii u gornju istinu ako pomsle da spoljašnje stvari ne mogu ući u unutrašnje, isto kao što ono što je složeno ne može ući u ono što je prosto; pa da stoga telesne stvari ne mogu da uđu u stvari duha, nego samo obratno; i uz mnoge druge razloge, sve dok se ne ubede da vid pripada duhu, a ne oku. Svi oni koji su u negativnom, sve ove stvari nazivaju ili prirodnim ili fantazijama; i kad im se kaže da duh poseduje i uživa savršeniji vid nego čovek u telu, oni ismevaju takvu ideju, i odbavuju je kao praznu priču, misleći da bi živeli u mraku kad bi bili lišeni očnog vida, iako je obratno istina, a to je da su tek onda u svetlosti (tek kad su u drugom životu). Iz ovih se primera može videti šta to znači ulaziti od istina u racionalne stvari i znanstvene stvari, a šta ulaziti od racionalnih i znanstvenih stvari u istine, naime, da je prethodno u skladu sa redom, a potonje protivno redu; i da kada se radi prema redu, čovek biva prosvetljen, ali kada se radi protivu reda, onda je zalsepljen. Otuda se vidi od kolike je važnosti da se istine znaju i veruju, jer se preko istina čovek prosvetljuje dok se preko obmana zaslepljkuje. Istinama se uz pomoć racionalnog otvara ogromno i skoro bezgranično polje. Dok se obmanama u upoređeunju skoro ništ ne otvara, iako že da izgleda drugačije; otuda to da anđeli uživaju tako veliku mudrost, jer su oni u istinama, jer istina je sama svetlost eba. Oni koji su se zaslepili tako što nisu verovali ništa što nisu mogli shvatiti čulima, sve dok na kraju nisu ništa verovali, oni su se u drevna vremna nazivali zmijama sa drveta poznanja, je su mnogo umovali od čulnih stvari i obmana koje iz njih potiču, koje obmane lako ulaze u čovekov razum i u čovekovo verovanje, i tako ga zavode, vidi br. 195, 196. U drugom životu oni se razlikuju od drugih duhova, da kad se govori o veri, oni umuju da li je tako, pa i kad im se pokaže hiljadu puta da je tako, oni pokazuju negaivnu sumnju protiveći se svemu što potvrđuje (istinu vere), i to bi oni činili do u večnost. Stoga su oni toliko zaslepljeni da nemaju ni zdravog razuma, to jest , ne mogu d hvate šta je dobro i istinito; pa ipak, svaki od njih misli da ima više mudrosi nego svi u svemiru, smatrajući da se mudrost sastoji u tome da se obara ono što je Božansko, i da se sve svodi na prirodu. Mnogi koji se smatraju mudrima na svetu, više su ovakvoga karaktera nego ostali; jer što se više onaj koji je u negativnom ističe znanjem i nekim darom, on je više bezuman od drugih; a onaj koji je u afirmativnom, što više se ističe znanjem i talentom, to postaje mudriji. Negovanje Racinalnog pomoću znanja nikome se neosporava, ali je zabranjeno otvrdnuti protivu istina vere, koje su istine Reči. O ovome se predmetu mnogo govori u Reči, gde se Asur (ili Asirija) i Egipat pominju; jer se Asurom označava umovanje, vidi br. 119. 1186; a Egiptom znanje (nauka), vidi br 1164, 1165, 1186, 1462. O onima koji pomoću znanstvenih i racionalnih stvari žele ući u stvari nauka vere i u Božanske stvari, i koji tako postaju bezumni, ovako o njima piše kod Isaije: I razdražiću Egipćane jedne na duge, te će vojevati brat na brata i prijatelj na prijatelja, grad na grad, carstvo na carstvo. I nestaće duha Egipta i namjeru njegovu razbiću, i tada će pitati svoje idole i opsjenare i vrače i gatare. I nestaće vode iz mora i rijeke će presahnuti, zasušiti se. Jehova je izlio među njih duh prijevarni, te učiniše da posrće Egipat u svijem poslovima kao što posrće pijan čovjek bljujući (Isaija 19:2, 3, 5-7, 14).

Opet: Teško onima koji odu u Egipat za pomoć, koji se oslanjaju na konje i uzdaju se u kola što ih je mnogo, i u konjike, a ne gledaju na sveca Izrailjeva i ne traže Jehovu. Ali je i on mudar, i navući će zlo, i ne će poreći svoje riječi, nego će ustati na dom nevaljalijeh i na one koji pomažu onima koji čine bzakonje (Isaija 31:1. 3).

Opet: I Asirac će pasti od mača ne čovječjega i mač ne čovječji poješće ga, i bježaće ispred mača, i mladići će njegovi plaćati danak Jezekilj 31:8. Slično kod Jeremije: Jer dva zla učini moj narod: ostaviše mene, izvor žive vode, i iskopaše sebi studence, studence isprovaljivane, koji ne mogu da drže vode. Je li Irael rob? Je li rob u kući rođen? Za što posta grabež? Nijesi li sam sebi učinio ostaviv Jehovu Boga svojega kada te vođaše putem? A sada što će ti put u Egipat da piješ vode Serske? Što će ti put Asirski da piješ vode iz rijeke? O rode, vidite riječ Jehovinu; bijah li pustinja Izraelu ili mračna zemlja? Za što govori moj narod: gospodari smo, ne ćemo više doći k sebi? Za što trčkaš tako mijenjajuću svoj put? Posramićeš se od Egipćanina kako si se posramio od Asirca Jeremija 2:13, 14, 17, 31, 36).

Opet: Onda čujte riječ Jehovinu, koji ste ostali od Jude; ovako veli Jehova Bog nad vojskama Izraelov: ako vi okrenete lice svoje da idete u Egipat i otidete da se naselite ondje, ondje će vas u zemlji Egipatskoj stignuti mač kojega se bojite, i glad radi koje se brinete, goniće vas ondje u Egiptu i ondje ćete pomrijeti. I svi ljudi koji su okrenuli lice svoje da idu u Egipat da se ondje nasele, izginuće od mača i od gladi i od pomora, i ni jedan ih neće ostati niti će koji uteći od zla koje ću pustiti na njih Jeremija 42:15-17 i sledeći stihovi).

Kod Jezikilja: I svi će stanovnici Egipatski poznati da sam ja Jehova, jer su štap od trske domu Izraelovu. Kad te uhvate u ruku, ti se slomi i rasječe im sve rane; i kad se nasloniše na te, ti se prebi i probode im sva bedra. Za to veli Jehova Bog: evo, pustiću na te mač, i istrijebiću iz tebe ljude i stoku. I zemlja će se Egipatska opustošiti i biti pusta, i poznaće se da sam ja Jehova, jer reče: moja je rijeka, i ja sam je načinio. Za to evo me na tebe i na rijeke tvoje, i obratiću zemlju Egipatsku u pustoš i samu pustinju, od kule Sijenske do međe Etiopske Jezekilj 29:6-9).

Kod Osije: I Efraim je kao golub, lud, bezuman: zovu Egipt, idu u Asirsku. Kad otidu, razapeću mrežu svoju na njih, kao ptice nebeske svući ću ih, i karaću ih Osija 7:11-13).

Opet: Opkolio me je Efraim lažju i dom Izrailjev prijevarom; ali Juda još vlada s Bogom i vjeran je sa svetima. Efraim se hrani vjetrom, i ide za ustokom; svaki dan množi laž i pogibao, i hvataju vjeru s Asircem i nose ulje u Egipat Osija 12:1, 2).

Opet: Izraele, što se kurvaš odstupivši od Boga svojega, miluješ platu kurvarsku po svijem gumnima žitnijem. Oni ne će nastavati u zemlji Jehovinoj; nego će se vratiti Efraim u Egipat, i oni će jesti nečistio u Asirskoj. Jer gle, otići će pusošnja radi; Egipat će ih pribrati, Memfis će ih pogrepsti; zaklade njihove od srebra naslijdiće kopriva, trnje će im biti u šatorima. Udaren bi Efrem; korjen im presahnu, ne će roditi roda, ubiću mili porod utrobe njihove. Odbaciće ih Bog jer ga ne slušaju, i skitaće se po narodima Osija 9:1, 3, 6, 16, 17).

Kod Isaije: teško Asiru, šibi gnjeva mojega, ako i jest palica u ruci njegovoj moja jarost. Ali on ne će tako misliti, i srce ne će njegovo tako suditi, nego mu je u srcu da zatre i istrijebi mnoge narode. Jer će reći: knezovi moji, nijesu li svi carevi?Ali kad svrši Jehova sve djelo svoje na gori Sionskoj i u Jerusalimu, tada ću obići plod ohologa srca cara Asirskoga, i slavu ponosniijeh očiju njegovijeh, jer reče: krjepošću ruke svoje učinih i mudrošću svojom, jer sam razuman; i premjestih međe narodima i blago njihovo zaplijenih i kao junak oborih stanovnike. Za to će Jehova nad vojskama da pošalje na pretile njegove mršu. I slavu će njegovu potpaliti da gori kao ogan (10:5, 7, 8, 12, 13, 16). U svim ovim odlomcima, Asurom se označava mudrovanje; Egiptom i Faraonom, nauka (znanje); Efraimom, Intelektualno, u ovim i drugim odlomcima Reči, opisuje se kakav je postao karakter čovekovog Racionalnog kad razmišlja o istinama vere od negativnog načela. Isto je sadržano i u onome kad je Rabsak, poslan of Asirskog cara da govori Ezekaji protivu Jerusalima, anđeo Jehovim je poubijao u vojsci cara Asirskog sto osamdeset i pet tisuća (Isaija 36, i 37); čime je označeno kako se ruši čovekov razum onda kada misli protivu Božanskih stvari, ma kako da čovek sam sebi izgleda mudar. Ovo se umovanje na raznim mestima naziva kurvanjem sa sinovima Egipta, i sa sinovima Asura, kao kod Jezikilja: Kurvala si se sa sinovima Egipatskim, susjedima svojim velika tijela, i umnožila si kurvarstvo svoje da bi me razgnjevila. Kurvala sui se sa sinovima Asirskim, jer se ne mogaše nasititi, kurvala si se s njima, i opet se nijesi nasitila Jezekilj 16:26? 16:28? 23:3? 23:5-21), vidi br. 2466. Ali o onima koji od nauka vere ulaze u racionalne i znanstvene (naučne) stvari, i tako postaju mudri, ovako piše kod Isaije: U to će vrijeme biti oltar Jehovin u sred zemlje Egipatske, i spomenik Jehovi na međi njezinoj; i biće znak i svjedočanstvo Jehovi nad vojskama, u zemlji Egipatskoj. I kad stanu vikati k Jehovi na nasilnike, on će im poslati spasitelja i izbaviće ih. I biće poznat Jehova Egipćanima, i poznaće Egipćani Jehovu nad vojskama, i služiće mu žrtvama i darima, i zavjetovaće zavjete Jehovi i izvršavaće (Isaija 19:19-21).

Opet: I u to će vrijeme biti put iz Egipta u Asirsku, i služiće Jehovi i Egipćani i Asirci. U to će vrijeme Izrael biti treći s Egipćanima i s Asircima, i biće blagoslov posred zemlje. Jer će ih blagosloviti Jehova nad vojskama govoreći: da je blagosloven moj narod Egipatski, i Asirski, djelo ruku mojih, i našljedstvo moje, Izrael (Isaija 19:23-25. Ovde se govori o duhovnoj crkvi, čije Duhovno je Izrael, a Racionalno Asur, a Znanstveno Egipat; ova tri sačinjavaju intelektualne stvari te crkve, i one slede taj red, pa se stoga kaže: U taj dan Izrael će biti treći s Egiptom i Asurom, i blagosloven da je moj narod Egipatski i Asur, djelo ruku mojih, i Izrael našljedstvo moje.

Opet: I tada će zatrubiti u veliku trubu, i koji se bjehu izgubili u zemlji Asirskoj, i koji bjehu zagnani u zemlju Egipatsku, doći će i klanjaće se Jehovi na svetoj gori u Jerusalimu (Isaija 27:13).

Opet: Ovako veli Jehova: trud Egipatski i trgovima Etiopska i Sabaca ljudi velikoga rasta doći će k tebi i biti tvoja, za tobom će pristati, u okovima će ići, i tebi će se klanjati, tebi će se molit ovoreći: doista, Bog je u tebi, i nema drugoga Boga (Isaija 45:14. Kuš i Sabejci su poznanja, vidi br. 117, 1171).

Kod Zaharije: I ako koji od plemena (naroda) zemaljskih ne bi došli u Jerusalim da se poklone caru Jehovi nad vojskama, za njih ne će biti dažda Zaharija 14:17).

Kod Miheja: Ali ja ću Jehovu pogledati, čekaću Boga spasenja mojega; uslišiće me Bog moj. U koje se vrijeme sazidaju zidovi tvoji, u to će vrijeme otići zapovijesti na daleko. U to će vrijeme dolaziti tebi od Asirske do tvrdijeh gradova, i od tvrdijeh gradova do rijeke Mihej 7:7, 11, 12).

Kod Jezikilja: jer ovako veli Jehova Bog: poslije četrdeset godina skupiću Egipćane iz naroda gdje budu rasijani. I povratiću roblje Egipasko; i dovešću ih opet u zemlju Patros, na postojbinu njihovu, i ondje će biti malo carstvo Jezekilj 29:13? 29:14).

Opet: Asirac bješe cedar na Libanu, lijepijeh grana i debela hlada i visoka rasta, kojima vrhovi bjehu među gustijem granama. Voda ga odgoji, bezdan ga uzvisi, ona rijekama svojim tecijaše oko njegova stabla i puštaše potoke svoje k svijem drvetima poljskim. Za to rast njegov nadvisi sva drveta poljska, i umnožiše se grane njegove, i od mnoštva vode raširiše se odvode njegove kad ih puštaše. I bijaše lijep veličinom svojom i dužinom grana svojih, jer mu korijen bješe kod velike vode. Cedri u vrtu Božijem ne mogahu ga zaklonii, jele ne mogahu se izjednačiti s njegovijm granama, i nijedno drvo u vrtu Božijem ne bješe na ljepotu tako kao on (31:3-9). U ovomne odlomku je opisana Pradrevna Crkva, koja je bila nebeska u pogledu njenog Racionalnog, to jest, inteligencije i mudrosti, jer ta crkva je posmatrala stvari koje su bile niže s gledišta Božanskog, i na taj način gledala na više stvari i one koje su njima potčinjene od Božanskih stvari. Asur i cedar označavaju Racionalno; raširene grane označavaju znanja-reči; reke i vode označavaju duhovna dobra od kojih su bili koreni; visina i širina grana označava prostiranje; vrt Božiji označava duhovnu crkvu; drveće u Edenu pretstavlja opažanja. Iz ovoga i onoga što je ranije rečenom može se videti kakav je karakter čovekovog Racionalnog i znanstvenog (znanja-reči), kada je potčinjeno Božasnskim istinama, i kada služi potrđujući ih. Da racionalne i znanstvene stvari služe onima koji su u afirmativnom načelu da bi postali mudri, to je bilo pretstavljeno time što je sinovima Izrailjevim bilo zapoveđeno da posude od Egipćana posuđe zlatno, srebreno, i haljine (Izlazak 3:22; 11:2; 12:35, 36); slično tome, i onim što je rečeno na raznim mestima u Reči, da oni treba da poseduju dobra, kuće, vinograde, maslinjake, i mnoge druge stvari, koje pripadaju narodima; i da to samo zlato i srebro koje se uzima od naroda (neznabožaca), da treba da bude sveto (da se posveti), kao kod Isaije: jer poslije sedamdeset godina Jehova će pohodii Tir, i on će se vratiti na kurvarsku zaslugu svoju, i kurvaće se sa svijem carstvima na zemlji. Ali će njegova trgovina i zasluga njegova biti posvećena Jehovi, ne će se ostavljatu ni čuvati nego će trgovina njegova biti onijema koji nastavaju pred Jehovom da jedu do sitosti i imaju odijelo dobro Jezekilj 23:17? 23:18). Tirova trgovina pretstavlja saznanja (vidi br. 1201), koja, onima koji su u negativnom načelu, su kurvarska plata, a onima koji su u afirmativnom, njima je sveta (trgovina, plata). Na ovo se misli u Gospodovim rečima: Načinite sebi prijatelje napravednim bogatstvom da bi vas kad osiromašite primili u vječne kuće. Ako dakle u nepravednom bogatstvu vjerni ne biste, ko će vam u istinom (pravednom) vjerovati? (Luka 16:9, 11).