Biblija

 

Izlazak 12

Studija

   

1 I reče Gospod Mojsiju i Aronu u zemlji misirskoj govoreći:

2 Ovaj mesec da vam je početak mesecima, da vam je prvi mesec u godini.

3 Kažite svemu zboru Izrailjevom i recite: Desetog dana ovog meseca svaki neka uzme jagnje ili jare, po porodicama, po jedno na dom;

4 Ako li je dom mali za jagnje ili jare, neka uzme k sebi suseda, koji mu je najbliži, s onoliko duša koliko treba da mogu pojesti jagnje ili jare.

5 A jagnje ili jare da vam bude zdravo, muško, od godine; između ovaca ili između koza uzmite.

6 I čuvajte ga do četrnaestog dana ovog meseca, a tada savkoliki zbor Izrailjev neka ga zakolje uveče.

7 I neka uzmu krvi od njega i pokrope oba dovratka i gornji prag na kućama u kojima će ga jesti.

8 I neka jedu meso iste noći, na vatri pečeno, s hlebom presnim i sa zeljem gorkim neka jedu.

9 Nemojte jesti sirovo ni u vodi kuvano, nego na vatri pečeno, s glavom i s nogama i s drobom.

10 I ništa nemojte ostaviti do jutra; ako li bi šta ostalo do jutra, spalite na vatri.

11 A ovako jedite: opasani, obuća da vam je na nogu i štap u ruci, i jedite hitno, jer je prolazak Gospodnji.

12 Jer ću proći po zemlji misirskoj tu noć, i pobiću sve prvence u zemlji misirskoj od čoveka do živinčeta, i sudiću svim bogovima misirskim, ja Gospod.

13 A krv ona biće vam znak na kućama, u kojima ćete biti; i kad vidim krv, proći ću vas, te neće biti među vama pomora, kad stanem ubijati po zemlji misirskoj.

14 I taj će vam dan biti za spomen, i praznovaćete ga Gospodu od kolena do kolena; praznujte ga zakonom večnim.

15 Sedam dana jedite hlebove presne, i prvog dana uklonite kvasac iz kuća svojih; jer ko bi god jeo šta s kvascem od prvog dana do sedmog, istrebiće se ona duša iz Izrailja.

16 Prvi dan biće sveti sabor; tako i sedmi dan imaćete sveti sabor; nikakav posao da se ne radi u te dane, osim šta treba za jelo svakoj duši, to ćete samo gotoviti.

17 I držite dan presnih hlebova, jer u taj dan izvedoh vojske vaše iz zemlje misirske; držite taj dan od koljena do koljena zakonom večnim.

18 Prvog meseca četrnaesti dan uveče počnite jesti presne hlebove pa do dvadeset prvog dana istog meseca uveče.

19 Za sedam dana da se ne nađe kvasca u kućama vašim; jer ko bi god jeo šta s kvascem, istrebiće se ona duša iz zbora Izrailjevog, bio došljak ili rođen u zemlji.

20 Ništa s kvascem nemojte jesti, nego jedite hleb presan po svim stanovima svojim.

21 I sazva Mojsije sve starešine izrailjske, i reče im: Izberite i uzmite sebi jagnje ili jare po porodicama svojim, i zakoljite pashu.

22 I uzmite kitu isopa i zamočite je u krv, koja će biti u zdeli, i pokropite gornji prag i oba dovratka krvlju, koja će biti u zdeli, i nijedan od vas da ne izlazi na vrata kućna do jutra.

23 Jer će izaći Gospod da bije Misir, pa kad vidi krv na gornjem pragu i na oba dovratka, proći će Gospod mimo ona vrata, i neće dati krvniku da uđe u kuće vaše da ubija.

24 I držite ovo kao zakon tebi i sinovima tvojim doveka.

25 I kad dođete u zemlju koju će vam dati Gospod, kao što je kazao, držite ovu službu.

26 I kad vam kažu sinovi vaši: Kakva vam je to služba?

27 Recite: Ovo je žrtva za prolazak Gospodnji, kad prođe kuće sinova Izrailjevih u Misiru ubijajući Misirce, a domove naše sačuva. Tada narod savi glavu i pokloni se.

28 I otidoše i učiniše sinovi Izrailjevi, kako zapovedi Gospod preko Mojsija i Arona, tako učiniše.

29 A oko ponoći pobi Gospod sve prvence u zemlji misirskoj od prvenca Faraonovog koji htede sedeti na prestolu njegovom do prvenca sužnja u tamnici, i šta god beše prvenac od stoke.

30 Tada usta Faraon one noći, on i sve sluge njegove i svi Misirci, i bi vika velika u Misiru, jer ne beše kuće u kojoj ne bi mrtvaca.

31 I dozva Mojsija i Arona po noći i reče: Ustajte, idite iz naroda mog i vi i sinovi Izrailjevi, i otidite, poslužite Gospodu, kao što govoriste.

32 Uzmite i ovce svoje i goveda svoja, kao što govoriste, i idite, pa i mene blagoslovite.

33 I Misirci navaljivahu na narod da brže idu iz zemlje, jer govorahu: Izgibosmo svi.

34 I narod uze testo svoje još neuskislo, umotavši ga u haljine svoje, na ramena svoja.

35 I učiniše sinovi Izrailjevi po zapovesti Mojsijevoj, i zaiskaše u Misiraca nakita srebrnih i nakita zlatnih i haljina.

36 I Gospod učini, te narod nađe ljubav u Misiraca, te im dadoše; tako opleniše Misirce.

37 I otidoše sinovi Izrailjevi iz Ramese u Sohot, oko šest stotina hiljada pešaka, samih ljudi osim dece.

38 I drugih ljudi mnogo otide s njima, i stoke sitne i krupne vrlo mnogo.

39 I od testa koje iznesoše iz Misira ispekoše pogače presne, jer ne beše uskislo kad ih poteraše Misirci, te ne mogaše oklevati, niti spremiše sebi brašnjenice.

40 A baviše se sinovi Izrailjevi u Misiru četiri stotine i trideset godina.

41 I kad se navrši četiri stotine i trideset godina, u isti dan izađoše sve vojske Gospodnje iz zemlje misirske.

42 Ta se noćsvetkuje Gospodu, u koju ih izvede iz Misira; to je noćGospodnja, koju treba da svetkuju sinovi Izrailjevi od koljena na koljeno.

43 I reče Gospod Mojsiju i Aronu: Ovo neka bude zakon za pashu: nijedan tuđin da je ne jede;

44 A svaki sluga vaš kupljen za novce, kad ga obrežete, onda neka je jede.

45 Došljak ili najamnik da je ne jede.

46 U istoj kući da se jede, da ne iznesete mesa od nje iz kuće, i kosti da joj ne prelomite.

47 Sav zbor Izrailjev neka čini tako.

48 Ako bi kod tebe sedeo tuđin i hteo bi svetkovati pashu Gospodnju, neka mu se obrežu sve muškinje, pa onda neka pristupi da je svetkuje, i neka bude kao rođen u zemlji; a niko neobrezan da je ne jede.

49 Zakon jedan da je i rođenom u zemlji i došljaku koji sedi među vama.

50 I učiniše svi sinovi Izrailjevi kako zapovedi Gospod Mojsiju i Aronu, tako učiniše.

51 I taj dan izvede Gospod sinove Izrailjeve iz zemlje misirske u četama njihovim.

   

Iz Swedenborgovih djela

 

Nebeske Tajne #7873

Proučite ovaj odlomak

  
/ 10837  
  

7873. I sudiću svijem bogovima Egipatskim, označava njihove obmane koje treba da budu proklete. Ovo se vidi iz značenja bogova, što označava obmane (o čemu niže); i iz značenja suditi, što označava prokleti, jer osuditi ili presuditi je ili na život ili na smrt; na život je spasenje, na smrt je prokletstvo. U Reči se bogovi često pominju: kada se anđeli nazivaju bogovima, označavaju se istine (vidi br. 4295, 4402, 7268), otuda u obrnutom smislu, bogovi kod naroda (Neznabožava) označavaju obmane (br. 4402, 4544). Razlog da se istine nazivaju bogovima je to, što istina proizilazi od Božanskog samog, i ona je u sebi Božanska, stoga se oni koji je primaju , nazivaju bogovima; ne da su oni bogovi, nego da je istina u njima Božanska; otuda to, da je u izvornom jeziku izraz za Boga Elohim, u množini. Božansko samo je Božansko Dobro, ali ono što proističe od njega je Božanska

Istina, koja ispunjava celo nebo. Pošto izraz bog znači istinu, to on u obrnutom smislu ozanača obmanu.

  
/ 10837  
  

Iz Swedenborgovih djela

 

Nebeske Tajne #4295

Proučite ovaj odlomak

  
/ 10837  
  

4295. Stih 29. A Jakov upita rekavši: Kaži mi kako ti je ima? Da ovo označava anđeosko nebo i kakvo je ono, vidi se iz reprezentacije Jakova, koji je Gospod u pogledu Božanskog Prirodnog (o kojem gore); i iz značenja (reči) Bog, čije je ime iskao, kao i značenja reči ljudi, s kojima se borio junački i odoleo, što su istine i dobra, pa stoga i oni koji su u istinama i u dobrima (vidi br. 4287 gore). A pošto je anđeosko nebo nebo zbog istina i dobara, upravo je to ono što je označeno sa s Bogom i s ljudima, kojima je Gospod odoleo. Ponekad se u Reči anđeli nazivaju bogovima, a to je zbog istina i dobara, kao kod Davida: Bog stade na saboru Božijem, usred bogova izreče sud: Rekoh: bogovi ste, i sinovi višnjega svi (Psalam 82:1, 6).

Opet: Slavite Boga nad bogovima; jer je do vijeka milost njegova. Slavite gospodara nad gospodarima; jer je do vijeka milost njegova (Psalam 136:2, 3). Iz ovih odlomaka, kao i iz toga što niko ne može da se junački bori s Bogom i da pobedi, kao i iz toga što Bog nije bio voljan da otkrije svoje ime, jasno je da ovo označava da se Gospod borio s anđeoskim nebom. Da je jedna tajna sadržana u ovim rečima, jasno se vidi iz samih reči: Što pitaš kako mi je ime? Jer da je to bio Jehova, on ne bi bio sakrio svoje ime; niti bi Jakov pitao: Kako ti jeime?jer pitati ime podrazumeva drugoga ili druge, a ne Boga Samog.

2. Da se Gospod borio na kraju u iskušenjima s anđelima samim, i to sa čitavim nebom, to je tajna koja do sad nije bila otkrivena. A slučaj je ovakav: zaista, anđeli su u najvišoj mudrosti i inteligenciji, alisvu mudrost i inteligenciju imaju od Gospodovog Božanskog. Od sebe, to jest, od svog propriuma, nemaju ni mudrost ni inteligenciju. Stoga, koliko su u istinama i dobrima od Gospodovog Božanskog, toliko su mudri i inteligentni. Da anđeli nemaju ni malo mudrosti i inteligencije od sebe samih, oni sami priznaju otvoreno; štaviše, oni se ljute ako neko pripisuje bilo kakvu mudrost i inteligenciju njima, jer znaju i opažaju da bi to bilo otimati od Božanskog ono što je Božansko, i da prisvajati ono što nije njihovo, a što bi bila duhovna krađa. Istotako, anđeli kažu da je ceo njihov proprium ništa drugo nego zlo i laž, kako po nasleđutako i po stvarnom životu kad su bili ljudi na svetu (br. 1880); i da zlo i laž nisu odvojeni i izbrisani iz njih, te da su tako postali pravedni, nego to ostaje kod njih, samo da ih Gospod suzdržava od zla i obmane i drži ih obru i istini (br. 1581). Ovo sve anđeli ispovedaju; i niko se ne pripušta u nebo ako ovo ne zna i veruje; jer inače ne mogu da budu u svetlosti mudrosti i inteligencije koji su od Gospoda, pa stoga ni u dobru i istini. Iz ovoga se može znati kako treba razumeti to, da neba nisu čista u Božijim očima (kao kod Jova 15:15).

3. . Kako bi, stoga, Gospod mogao da dovede u red celokupno nebo u nebeski red, On je dopustio u Sebe iskušenja od anđela, koji, onoliko koliko su bili u propriumu, toliko nisu bili u dobru i istini. Ovo su najdublja iskušenja; jer ona deluju samo na namere (ciljeve), i tako tako tajanstveno (suptilno) da se to ne može primetiti. Ali onoliko koliko nisu u svom priopriumu, toliko su u dobru i istini, i nemogu biti iskušavani. Osim toga, anđeli postaju sve savršenije po Gospodu, ali nikad ne mogu u mudrosti i inteligenciji da se uporede s Gospodovom Božanskom mudrošću i inteligencijom; jer oni su konačni, a Gospod je beskonačan; a nema upoređenja između onoga što je konačno i onoga što je beskonačno. Iz svega ovoga sada se vidi na šta se misli pod Bogom s kojim se Jakov borio junački, i time što mu ovaj nije hteo da okrije svoje ime. (prim. prev. Gospodove reči apostolu Petru; Otstupi od Mene, sotono. . ti si mi sablazan, jer ne govoriš što je Božije, nego što je ljudsko (Mateja 16:23), autor objašnjava na ovaj način: Anđeli su iskušavali Gospoda na taj način što su Ga odgovarali da svojom žrtvom na krstu spasi ljudsko rod od robovanja grehu, tako da je Gospod pobedio u iskušenjima boreći se ne samo s paklovima nego i sa anđelima, koji nisu mogli da shvate da se bez patnje na krstu, kad je bio u svom ljudskom prividno napušten od Oca ili Jehove, , da Mu ne bi bili prišli zli duhovi privučeni njegovom privremenom ili lažnom slabošću, kada ih je On savladao. Naime, demoni beže od Gospoda kao i od svetla, a približili su Mu se kada su mislili da Ga mogu uništiti, jer je bio tada za njih samo čovek. . . To je ujedno bila velika tajna Utelovljenja, naime, da se takoreći namame zli duhovi ili paklovi da ga savldaju, što su oduvek želeli, a On je imao priliku da ih tada savlada i pobedi, Vidi Apokalipsa Objašnjena (nije prevedena) br. 740, sekcija 11).

  
/ 10837