La Biblia

 

Zaharija 6

Estudio

   

1 Potom opet podigoh oči svoje, i videh, a to četvora kola izlažahu između dve gore, a te gore behu od bronze.

2 U prvim kolima behu konji riđi, a u drugim kolima konji vrani,

3 A u trećim kolima konji beli, a u četvrtim kolima konji šareni, jaki.

4 I progovorivši rekoh anđelu koji govoraše sa mnom: Šta je to, gospodaru moj?

5 A anđeo odgovori i reče mi: To su četiri vetra nebeska, koji izlaze ispred Gospoda sve zemlje, gde stajaše.

6 Konji vrani što su u jednim, oni idu u severnu zemlju; a beli idu za njima, a šareni idu u zemlju južnu.

7 I jaki izašavši hteše da idu i prolaze zemlju; i reče: Idite prolazite zemlju. I stadoše prolaziti zemlju.

8 Tada me zovnu, i reče mi: Vidi, koji otidoše u zemlju severnu, umiriše duh moj u zemlji severnoj.

9 Potom mi dođe reč Gospodnja govoreći:

10 Uzmi od roblja, od Heldaja i od Tovije i od Jedaje, koji dođoše iz vavilonske, pa dođi istog dana i uđi u dom Josije, sina Sofonijinog.

11 Uzmi srebra i zlata, i načini vence, i metni na glavu Isusu, sinu Josedekovom, poglavaru svešteničkom.

12 I reci mu govoreći: Ovako veli Gospod nad vojskama: Evo čoveka, kome je ime Klica, koja će klijati s mesta svog i sagradiće crkvu Gospodnju.

13 Jer će On sagraditi crkvu Gospodnju, i nosiće slavu, i sedeće i vladati na svom prestolu, i biće sveštenik na prestolu svom, i savet mirni biće među obema.

14 I venci neka budu Elemu i Toviji i Jedaji i Henu, sinu Sofonijinom za spomen u crkvi Gospodnjoj.

15 I koji su daleko doći, će i gradiće crkvu Gospodnju, i poznaćete da me je Gospod nad vojskama poslao k vama. I to će biti ako uzaslušate glas Gospoda Boga svog.

   

De obras de Swedenborg

 

Nebeske Tajne #3709

Estudiar este pasaje

  
/ 10837  
  

3709. I svi narodi na zemlji blagosloviće se u tebi. Da ovo označava da se sva istina od dobra doktrine treba spojiti s dobrom, jasno je iz značenja biti blagosloven, št nači povezan (spojen) (vidi br. 3501, 3514, 3530, 3565, 3584); iz značenja naroda (porodica), što su dobra, a tako isto i istine od dobra (br. 1159, 1261); i iz značenja zemlje, što je crkva, pa stoga i nauk o dobru i istini u pirodnom ili spoljašnjem čoveku, koji je čovek ovde predstavljen Jakovom (br. 268, 566, 990, 3671). Sve ovo pokazuje da reči u tebi će svi narodi porodice) biti blagosloveni, označava da će sve istine od dobra nauka biti spojene sa dobrom. Istine od dobra nauka su stvari nauka ljubavi ka Gospodu i milosrđa prema bližnjemu, za koje se kaže da su spojene s dobrom u prirodnom čoveku onda kada ih on poznaje kako bi činio dobro iz zadovoljstva i uživanja (kako bi uživao u činjenju dobra).

  
/ 10837  
  

De obras de Swedenborg

 

Nebeske Tajne #3451

Estudiar este pasaje

  
/ 10837  
  

3451. A oni rekoše: vidjesmo zaista da je Jehova s tobom, označava da je Božansko bilo u tome. Ovo je jasno iz značenja izraza Vidjesmo zaista, što je opaziti i tako znati zasigurno; i iz značenja da je Jehova s njim, što znači da je Božansko bilo u tome. Ovde se govori, kao što je gore rečeno (br. 3447), o slaganju doslovnog smisla Reči s unutrašnjim smislom, pa stoga i o slaganju sa doktrinarnih stvari vere, koja je označena Abimelehom, Ohozatom, i Fikolom, onoliko koliko su (razumeli) od doslovnog smisla Reči, s u unutrašnjim smislom; pa stoga (se ovde govori) i o povezanosti Gospodovog carstva na zemlji sa Gospodovim carstvo u nebima, to jest sa Gospodom, preko Reči. Jer Reč je, u najvišem smsislu, Sami Gospod, a u pogledu unutrašjeg smisla, ona je samo Gospodovo carstvo u nebima, a u pogledu doslovnog smisla, ona je Gospodovo carstvo samo na zemlji, kao što je pre rečeno. A s Gospodovim carstvom na zemlji, to jest, sa Njegovom Crkvom, slučaj je takav, da pošto ona izvodi svoju doktrinu (nauk) iz doslovnog smisla Reči, ona ne može da izbegne da bude ne bude različita ; to jest, jedno društvo će izjaviti za jednu stvar da je to istina vere, jer se tako kaže u Reči; drugo društvo će izjaviti neku drugo stvar, jer da se tako kaže u Reči, i tako dalje. Kao posledica, biće to, da će se Gospodova Crkva, pošto izvodi svoj nauk (doktrinu) iz doslovnog smisla Reči, da će se razlikovati na različitim mestima, i to ne samo po društvima, nego i po pojedincima u svakom društvu. Međutim, razlika u naucima nije razlog da Crkva ne bude jedna, pod uslovom da postoji saglasnost u naucima da ljubav ka bližnjemu potiče od vere, i da vera prima život od ljubavi ka bližnjemu, u kome slučaju neko može da ne bude u istini nauka, ali da i pored toga bude u istini života, pa je stoga Gospodovo carstvo ili Crkva u njemu. Stoga, ako neko tvrdi da dobra dela treba da se vrše s nadom u nagradu u nebu, prema doslovnom smislu Reči (kod Mateje, pogl. (10:41, 42; i na drugim mestima), ali ne misli o zaslugama dok čini dobra dela, i on je isto tako u Gospodovom carstvu, jer je u pogledu života u istini; a pošto je takav s obzirom na život, on lako prima pouku da niko ne zaslužuje nebo, i da dela, ako se misli da ona zaslužujui nagradu, nisu dobra; a tako i u drugim slučajevima. Jer je doslovni smisao takav, da u mnogim odlomcima izgleda paradoksalan (da uči zarličite stvari), a razlog je u tome, što u Reči postoje izgledi istine koji su prilagođeni onima koji su u spoljašnjim stavrima, to jest onima kojisu u svetskim i telesnim ljubavima. Stoga ovde Abimeleh označava one koji su u doktrinarnim stvarima vere, a koji čine od vere suštinsku stvar za spasenje, kao što je pre rečeno. Ovde se govori i o slaganju njihovih nauka s unutrašnjim smislom; i o tome da do povezivanja dolazi, kao što je očito, samo s onima koji, iako veruju da je vera suštinska, ipak čine (delom) da je ljubav prema bližnjemu suštinska u pogledu života. Jer kad kod ovih postoji pouzdanje i poverenje u Gospoda, što oni nazivaju samom verom, tad su oni u osećanju ljubavi ka Gospodu, pa su stoga u pogleduživota u dobru. Ali pogledaj šta je rečeno o ovome predmetu, naime, o ljubavi ka bližnjemu, da je ona ta, a ne stvari nauka, koja sačinjava Crkvu (br. 809, 916, 1796, 1799, 1834, 1844); da stvari nauka nemau vrednosti ako se život s njima ne slaže (br. 1515); da je Crkva različita u pogledu istina, ali da je jedna u pogledu ljubavi ka bližnjemu (br. 3267); da postoji paralelizam (uporednost) između Gospoda i čoveka u pogledu nebeskih stvari dobra, ali ne i duhovnih stvari istine (br. 1831, 1832); da zaista postioji samo jedna jedina doktrina (nauk), naime, dpktrina (nauk) ljubavi ka Gospodu i ljubavi ka bližnjemu (br. 3445); da bi Crkva bila jedno kada bi svi bili u ljubavi ka bližnjemu, uprkos razlika u bogoštovanju i doktrinama (br. 809, 1316, 1798, 1799, 1834, 1844, 2982); da bi Crkva bila kao Gospodovo carstvo u nebima kada bi svi bili jubavi ka bližnemu (br. 2385); da postoje bezbrojne razlike u dobru i u istini u nebima, ali zbog slaganja (harmonije) oni sačinjavaju jedinstvo, kao organi i udovi tela (br. 684, 690, 3241).

  
/ 10837