¹ I življaše Izrailj u Sitimu, i narod stade činiti preljubu sa kćerima moavskim.

² One pozivahu narod na žrtve svojih bogova, i narod jeđaše, i klanjaše se bogovima njihovim.

³ I Izrailj prionu uz Velfegora; i razgnevi se Gospod na Izrailja.

⁴ I reče Gospod Mojsiju: Uzmi sve knezove narodne, i obesi ih Gospodu prema suncu, da se odvrati gnev Gospodnji od Izrailja.

⁵ I reče Mojsije sudijama Izrailjevim: Pobijte svaki svoje koji su prionuli uz Velfegora.

⁶ I gle, jedan između sinova Izrailjevih dođe i dovede k braći svojoj jednu Madijanku na oči Mojsiju i na oči svemu zboru sinova Izrailjevih; a oni zaplakaše na vratima šatora od sastanka.

⁷ A kad to vide Fines, sin Eleazara sina Arona sveštenika, usta isred zbora i uze koplje u ruku;

⁸ I uđe za čovekom Izrailjcem u šator, i probode ih oboje, čoveka Izrailjca i onu ženu, kroz trbuh, i presta pogibija među sinovima Izrailjevim.

⁹ I izgibe ih od te pogibije dvadeset i četiri hiljade.

¹⁰ Tada reče Gospod Mojsiju govoreći:

¹¹ Fines, sin Eleazara sina Arona sveštenika odvrati gnev moj od sinova Izrailjevih otvorivši revnost za me među njima, da ne bih istrebio sinove Izrailjeve u revnosti svojoj.

¹² Zato mu kaži: Evo dajem mu svoj zavet mirni.

¹³ I imaće on i seme njegovo nakon njega zavet sveštenstva večnog, jer revnova za Boga svog i očisti sinove Izrailjeve.

¹⁴ A čoveku Izrailjcu ubijenom, koji bi ubijen s Madijankom, beše ime Zamrije, sin Salmanov, knez od doma oca svog od plemena Simeunovog.

¹⁵ A ubijenoj ženi Madijani beše ime Hazvija, kći Sura kneza narodnog u domu oca svog među Madijanima.

¹⁶ I reče Gospod Mojsiju govoreći:

¹⁷ Zavojštite na Madijane, i bijte ih;

¹⁸ Jer oni zavojštiše na vas prevarama svojim, i pretvoriše vas Velfegorom i Hazvijom kćerju kneza madijanskog, sestrom svojom, koja bi ubijena u dan pogibije koja dođe s Fegora.

¹ At that time, says Yahweh, they shall bring out the bones of the kings of Judah, and the bones of his princes, and the bones of the priests, and the bones of the prophets, and the bones of the inhabitants of Jerusalem, out of their graves;

² and they shall spread them before the sun, and the moon, and all the army of the sky, which they have loved, and which they have served, and after which they have walked, and which they have sought, and which they have worshiped: they shall not be gathered, nor be buried, they shall be for dung on the surface of the earth.