La Biblia

 

Postanak 6

Estudio

   

1 Kad su se ljudi počeli širiti po zemlji i kćeri im se narodile,

2 opaze sinovi Božji da su kćeri ljudske pristale, pa ih uzimahu sebi za žene koje su god htjeli.

3 Onda Jahve reče: "Neće moj duh u čovjeku ostati dovijeka; čovjek je tjelesan, pa neka mu vijek bude stotinu dvadeset godina."

4 U ona su vremena - a i kasnije - na zemlji bili Nefili, kad su Božji sinovi općili s ljudskim kćerima pa im one rađale djecu. To su oni od starine po snazi glasoviti ljudi.

5 Vidje Jahve kako je čovjekova pokvarenost na zemlji velika i kako je svaka pomisao u njegovoj pameti uvijek samo zloća.

6 Jahve se pokaja i u svom srcu ražalosti što je načinio čovjeka na zemlji.

7 Reče Jahve: "Ljude koje sam stvorio izbrisat ću s lica zemlje - od čovjeka do zvijeri, puzavce i ptice u zraku - jer sam se pokajao što sam ih napravio."

8 Ali je Noa našao milost u očima Jahvinim.

9 Ovo je povijest Noina: Noa je bio čovjek pravedan i neporočan u svom vremenu. S Bogom je Noa hodio.

10 Tri su se sina rodila Noi: Šem, Ham i Jafet.

11 U očima Božjim zemlja se bila iskvarila; nepravdom se napunila.

12 I kad je Bog vidio kako se zemlja iskvarila - tÓa svako se biće na zemlji izopačilo -

13 reče Bog Noi: "Odlučio sam da bude kraj svim bićima jer se zemlja napunila opačinom; i, evo, uništit ću ih zajedno sa zemljom.

14 Napravi sebi korablju od smolastoga drveta; korablju načini s prijekletima i obloži je iznutra i izvana paklinom.

15 A pravit ćeš je ovako: neka korablja bude trista lakata u duljinu, pedeset u širinu, a trideset lakata u visinu.

16 Na korablji načini otvor za svjetlo, završi ga jedan lakat od vrha. Vrata na korablji načini sa strane; neka ima donji, srednji i gornji kat.

17 Ja ću, evo, pustiti potop - vode na zemlju - da izgine svako biće pod nebom, sve u čemu ima dah života: sve na zemlji mora poginuti.

18 A s tobom ću učiniti Savez; ti ćeš ući u korablju - ti i s tobom tvoji sinovi, tvoja žena i žene tvojih sinova.

19 A od svega što je živo - od svih bića - uvedi u korablju od svakoga po dvoje da s tobom preživi, i neka budu muško i žensko.

20 Od ptica prema njihovim vrstama, od životinja prema njihovim vrstama i od svih stvorova što po tlu puze prema njihovim vrstama: po dvoje od svega neka uđe k tebi da preživi.

21 Sa sobom uzmi svega za jelo pa čuvaj da bude hrane tebi i njima."

22 Noa učini tako. Sve kako mu je Bog naredio, tako je izvršio.

   

De obras de Swedenborg

 

Arcana Coelestia #471

Estudiar este pasaje

  
/ 10837  
  

471. The reason why they dwelt in this manner - that is to say, quite separately and divided solely into houses, families, and nations - was so that the Church might in this way be preserved intact, and so that every house and family might be dependent on their parent, and that love and true worship might consequently continue among them. And over and above this each house had distinctive traits that made it different from any other. For it is well known that children, and even later descendants, derive from their parents particular traits and such known characteristics as can be detected in the face and in many other ways. Therefore to guard against any intermingling of innate dispositions, and to preserve their precise differences, it pleased the Lord that they dwell in this manner. In this way the Church was a living representative of the Lord's kingdom, for the Lord's kingdom includes countless communities, with each one differing from every other according to differences of love and faith. This, as stated already, is 'living alone' and, as also stated, 'living in tents'. For the same reason it pleased the Lord to have the Jewish Church to do the same, that is, to be divided into houses, families, and nations, with each individual contracting a marriage inside his own family. These matters will in the Lord's Divine mercy be dealt with later on.

  
/ 10837  
  

Thanks to the Swedenborg Society for the permission to use this translation.