La Biblia

 

Postanak 30

Estudio

   

1 Vidjevši Rahela da Jakovu ne rađa djece, postade zavidna svojoj sestri pa reče Jakovu: "Daj mi djecu! Inače ću svisnuti!"

2 Jakov se razljuti na Rahelu te reče. "Zar sam ja namjesto Boga koji ti je uskratio plod utrobe?"

3 A ona odgovori: "Evo moje sluškinje Bilhe: uđi k njoj, pa neka rodi na mojim koljenima, da tako i ja steknem djecu po njoj."

4 Dade mu dakle svoju sluškinju Bilhu za ženu, i Jakov priđe k njoj.

5 Bilha zače te Jakovu rodi sina.

6 Tada Rahela reče: "Jahve mi je dosudio pravo. Uslišao je moj glas i dao mi sina." Stoga mu nadjenu ime Dan.

7 Rahelina sluškinja Bilha opet zače i rodi Jakovu drugoga sina.

8 Tada Rahela reče: "Žestoko sam se borila sa sestrom, ali sam pobijedila." Tako mu nadjenu ime Naftali.

9 A vidjevši Lea da je prestala rađati, uzme svoju sluškinju Zilpu pa je dade Jakovu za ženu.

10 I kad je Leina sluškinja Zilpa rodila Jakovu sina,

11 Lea uskliknu: "Koje sreće!" Tako mu nadjenu ime Gad.

12 Leina sluškinja Zilpa rodi Jakovu i drugog sina,

13 i Lea opet uskliknu: "Blago meni! Žene će me zvati blaženom!" Tako mu nadjenu ime Ašer.

14 Jednoga dana, u vrijeme pšenične žetve, namjeri se Ruben u polju na ljubavčice te ih donese svojoj majci Lei. I Rahela reče Lei: "Daj mi od ljubavčica svoga sina!"

15 A Lea odgovori: "Zar ti nije dosta što si mi oduzela muža pa još hoćeš da od mene uzmeš i ljubavčice moga sina?" Rahela odgovori: "Pa dobro, neka s tobom noćas leži u zamjenu za ljubavčice tvog sina."

16 Kad je Jakov navečer stigao iz polja, Lea mu iziđe u susret pa reče: "Treba da dođeš k meni, jer sam te unajmila za ljubavčice moga sina." One je noći on s njom ležao.

17 Bog usliša Leu; ona zače te Jakovu rodi petog sina.

18 Onda Lea reče: "Bog mi je uzvratio nagradom što sam ustupila svoju sluškinju svome mužu." Stoga sinu nadjenu ime Jisakar.

19 Lea opet zače i rodi Jakovu šestoga sina.

20 Onda Lea reče: "Bog me obdari dragocjenim darom; sada će mi moj muž dati darove: tÓa rodila sam mu šest sinova." Tako mu nadjenu ime Zebulun.

21 Zatim rodi kćer te joj nadjenu ime Dina.

22 Uto se Bog sjeti Rahele: Bog je usliša i otvori njezinu utrobu.

23 Ona zače i rodi sina te reče: "Ukloni Bog moju sramotu!"

24 Nadjene mu ime Josip, rekavši: "Neka mi Jahve pridoda drugog sina!"

25 Pošto je Rahela rodila Josipa, Jakov reče Labanu: "Pusti me da idem u svoj zavičaj!

26 Daj mi moje žene za koje sam te služio i moju djecu da mogu otići: tÓa dobro znaš kako sam te služio."

27 A Laban mu odgovori: "Ne idi, ako si mi prijatelj. Znam da me Jahve blagoslivljao zbog tebe."

28 I nadoda: "Odredi plaću koju želiš od mene, i dat ću ti."

29 On mu odgovori: "Ti dobro znaš što je moja služba značila za te i kako je tvome blagu bilo sa mnom.

30 Malenkost što si je imao prije nego sam ja došao povećala se vrlo mnogo, jer kuda god sam prolazio Jahve te blagoslivljao na mojim koracima. A sad je vrijeme da poradim i za svoj dom."

31 On upita: "Koliko da ti platim?" Jakov odgovori: "Nemoj mi platiti ništa! Ako mi učiniš ovo, opet ću na pašu goniti i čuvati tvoje stado.

32 Daj da prođem danas kroz tvoje stado i od njega izlučim svaku garavu ovcu i svaku šarenu ili napruganu kozu! Neka to bude moja plaća!

33 A ubuduće kad budeš svojim očima provjeravao moju naplatu, moje će poštenje biti svjedok za mene: nađe li se među mojim kozama ijedna koja ne bude šarena ili naprugana, ili među ovcama koja ne bi bila garava, neka se smatra ukradenom!"

34 Laban reče: "Dobro, neka bude kako si kazao."

35 Ali toga dana Laban izluči naprugane i šarene jarce i sve riđaste i šarene koze - svaku koja je na sebi imala bijelo - i sve garave ovce pa ih preda svojim sinovima.

36 I odande gdje je Jakov pasao ostatak Labanova stada udalji se za koja tri dana hoda.

37 A Jakov uzme zelenih mladica od topola, badema i platana; na njima izreza bijele pruge, otkrivši bjeliku na mladicama.

38 Pruće tako isprugano postavi u korita, u pojila iz kojih se stoka napajala. A kako se stoka parila kad je na vodu dolazila,

39 to su se jarci parili uz pruće, pa su koze kozile prugaste, riđaste i šarene kozliće.

40 Tako je i ovce Jakov bio izlučio i glave im okrenuo prema prugastima ili posve garavima što su bile u Labanovu stadu. Tako je za se namicao posebna stada koja nije miješao s Labanovim stadima.

41 Osim toga, kad bi se god dobro uzrasla stoka parila, Jakov bi stavio pruće u korita, baš pred oči živine, tako da se pari pred prućem.

42 Ali ga pred kržljavu marvu nije stavljao. Tako je kržljava zapadala Labana, a dobro razvijena Jakova.

43 Čovjek se tako silno obogatio, stekao mnogu stoku, sluge i sluškinje, deve i magarad.

   

De obras de Swedenborg

 

Arcana Coelestia #4018

Estudiar este pasaje

  
/ 10837  
  

4018. Over against the flocks; and they grew warm when they came to drink. That this signifies even to ardor of affection that they might be conjoined, is evident from the signification of “growing warm in coming to drink,” as being the ardor of affection. That “growing warm” signifies ardor, is manifest; and that “coming to drink” signifies the affection of truth, may be seen just above (n. 4017). That “over against the flocks” signifies that they might be conjoined (namely, the truths and goods in the natural), is because it involves looking upon, and the affection excited thereby, for in this manner are spiritual things conjoined. Moreover, all the implantation of truth and good, and also all conjunction, is wrought by means of affection. Truths and goods that are learned, but with which the man is not affected, do indeed enter into the memory, but adhere there as lightly as a feather to a wall, which is blown away by the slightest breath of wind.

[2] With the things which enter into the memory the case is this: Those which enter without affection fall into its shade; but those which enter with affection come into its light; and the things that are in light there are seen and appear clearly and vividly whenever a similar subject is called up; but not so those which lie hid round about in the shade. Such is the effect of the affection of love. It may be seen from this that all the implantation of truth, and the conjunction thereof with good, is effected by means of affection; and the greater the affection, the stronger the conjunction. The “ardor of affection” is here inmost affection.

[3] But truths cannot be implanted in good and conjoined with it, except by means of the affections of truth and good, which affections well forth as from their fountains, from charity toward the neighbor, and from love to the Lord. But evils and falsities are implanted and conjoined by means of the affections of evil and falsity, which affections well forth as from their fountains, from the love of self and of the world. This being the case, and as the subject here treated of in the internal sense is the conjunction of good and truth in the natural man, therefore here and in what follows mention is made of the growing warm of the flock when they came to drink, by which such things are signified.

  
/ 10837  
  

Thanks to the Swedenborg Foundation for the permission to use this translation.