Біблія

 

Postanak 23

Дослідження

   

1 A požive Sara sto i dvadeset i sedam godina; to su godine veka Sarinog;

2 I umre Sara u Kirijat-Arvi, a to je Hevron, u zemlji hananskoj. I dođe Avram da ožali Saru i oplače.

3 A kad usta Avram od mrtvaca svog, reče sinovima Hetovim govoreći:

4 Stranac sam i došljak kod vas; dajte mi da imam grob kod vas da pogrebem mrtvaca svog ispred očiju svojih.

5 A sinovi Hetovi odgovoriše Avramu govoreći mu:

6 Čuj nas, gospodaru; ti si knez od Boga među nama; u najboljem grobu našem pogrebi mrtvaca svog; niko između nas neće ti zatvoriti grob svoj da ne pogrebeš mrtvaca svog.

7 Tada usta Avram i pokloni se narodu zemlje one, sinovima Hetovim;

8 I reče im govoreći: Ako hoćete da pogrebem mrtvaca svog ispred očiju svojih, poslušajte me, i govorite za mene Efronu sinu Sarovom,

9 Neka mi da pećinu u Makpeli, koja je nakraj njive njegove; za novce neka mi je da među vama koliko vredi, da imam grob.

10 A Efron seđaše usred sinova Hetovih. Pa reče Efron Hetejin Avramu pred sinovima Hetovim, koji slušahu, pred svim koji ulažahu na vrata grada njegovog, govoreći:

11 Ne, gospodaru; čuj me: poklanjam ti njivu, i pećinu kod nje poklanjam ti: pred sinovima naroda svog poklanjam ti je, pogrebi mrtvaca svog.

12 A Avram se pokloni narodu zemlje one,

13 I reče Efronu pred narodom zemlje one govoreći: Ako si voljan čuj me; da ti dam šta vredi njiva, uzmi od mene, pa ću onda pogrepsti mrtvaca svog onde.

14 A Efron odgovori Avramu govoreći mu:

15 Gospodaru, čuj me; zemlja vredi četiri stotine sikala srebra između mene i tebe; šta je to? Samo ti pogrebi mrtvaca svog.

16 A Avram čuvši Efrona izmeri mu srebro, koje reče pred sinovima Hetovim, četiri stotine sikala srebra, kako su išli među trgovcima.

17 I njiva Efronova u Makpeli prema Mamriji, njiva s pećinom koja je na njoj, i sva drveta na njivi i po međi njenoj unaokolo,

18 Posta Avramova pred sinovima Hetovim, pred svima koji ulaze na vrata grada onog.

19 Potom pogrebe Avram Saru ženu svoju u pećini na njivi Makpeli prema Mamriji, a to je Hevron, u zemlji hananskoj.

20 I potvrdiše sinovi Hetovi njivu i pećinu na njoj Avramu da ima grob.

   

З творів Сведенборга

 

Arcana Coelestia #3471

Вивчіть цей уривок

  
/ 10837  
  

3471. 'They were a bitterness of spirit to Isaac and Rebekah' means that this led at first to grief. This is clear from the meaning of 'bitterness of spirit' as grief, and from the representation of 'Isaac and Rebekah' as the Lord's Divine Rational as regards Divine Good and Divine Truth. For in the highest sense the Lord is the subject, but in the representative sense those who are likenesses and images of Him. That is to say, the highest sense describes how the Lord made His own Human Divine, the representative how the Lord regenerates man, or makes him celestial and spiritual. As regards man's regeneration being the image of the Lord's glorification, see 3043, 3138, 3212, 3296.

[2] The reason why there was grief at first is that when truths are brought into association with natural good they give rise to grief initially since they weigh down the conscience and cause feelings of anxiety owing to the presence of cravings with which spiritual truth conflicts. But this initial grief lessens gradually and at length disappears. It is like the body, when feeble and ill, having to be restored to health by painful remedies. While in that condition it at first suffers pain and grief.

  
/ 10837  
  

Thanks to the Swedenborg Society for the permission to use this translation.