Біблія

 

Postanak 22

Дослідження

   

1 Posle toga htede Bog okušati Avrama, pa mu reče: Avrame! A on odgovori: Evo me.

2 I reče mu Bog: Uzmi sada sina svog, jedinca svog milog, Isaka, pa idi u zemlju Moriju, i spali ga na žrtvu tamo na brdu gde ću ti kazati.

3 I sutradan rano ustavši Avram osamari magarca svog, i uze sa sobom dva momka i Isaka sina svog; i nacepavši drva za žrtvu podiže se i pođe na mesto koje mu kaza Bog.

4 Treći dan podigavši oči svoje Avram ugleda mesto iz daleka.

5 I reče Avram momcima svojim: Ostanite vi ovde s magarcem, a ja i dete idemo onamo, pa kad se pomolimo Bogu, vratićemo se k vama.

6 I uzevši Avram drva za žrtvu naprti Isaku sinu svom, a sam uze u svoje ruke ognja i nož; pa otidoše obojica zajedno.

7 Tada reče Isak Avramu ocu svom: Oče! A on reče: Šta je, sine! I reče Isak: Eto ognja i drva, a gde je jagnje za žrtvu?

8 A Avram odgovori: Bog će se, sinko, postarati za jagnje sebi na žrtvu. I iđahu obojica zajedno.

9 A kad dođoše na mesto koje mu Bog kaza, Avram načini onde žrtvenik, i metnu drva na nj, i svezavši Isaka sina svog metnu ga na žrtvenik vrh drva;

10 I izmahnu Avram rukom svojom i uze nož da zakolje sina svog.

11 Ali anđeo Gospodnji viknu ga s neba, i reče: Avrame! Avrame! A on reče: Evo me.

12 A anđeo reče: Ne diži ruku svoju na dete, i ne čini mu ništa; jer sada poznah da se bojiš Boga, kad nisi požalio sina svog, jedinca svog, mene radi.

13 I Avram podigavši oči svoje pogleda; i gle, ovan iza njega zapleo se u česti rogovima; i otišavši Avram uze ovna i spali ga na žrtvu mesto sina svog.

14 I nazva Avram ono mesto Gospod će se postarati. Zato se i danas kaže: Na brdu, gde će se Gospod postarati.

15 I anđeo Gospodnji opet viknu s neba Avrama.

16 I reče: Sobom se zakleh, veli Gospod: kad si tako učinio, i nisi požalio sina svog, jedinca svog,

17 Zaista ću te blagosloviti i seme tvoje veoma umnožiti, da ga bude kao zvezda na nebu i kao peska na bregu morskom; i naslediće seme tvoje vrata neprijatelja svojih;

18 I blagosloviće se u semenu tvom svi narodi na zemlji, kad si poslušao glas moj.

19 Tada se Avram vrati k momcima svojim, te se digoše, i otidoše zajedno u Virsaveju, jer Avram živeše u Virsaveji.

20 Posle toga javiše Avramu govoreći: Gle, i Melha rodi sinove bratu tvom Nahoru:

21 Uza prvenca i Vuza brata mu, i Kamuila, oca Aramovog,

22 I Hazada i Azava i Faldesa i Jeldafa i Vatuila.

23 A Vatuilo rodi Reveku. Osam ih rodi Melha Nahoru bratu Avramovom.

24 I inoča njegova, po imenu Revma, rodi i ona Taveka i Gama i Tohosa i Moha.

   

З творів Сведенборга

 

Nebeske Tajne #2901

Вивчіть цей уривок

  
/ 10837  
  

2901. POGLAVLJE 23.

1. I poživje Sara sto dvadeset i sedam godina; to su godine vijeka Sarina.

2. I umrije Sara u gradu Arbeji, a to je Hebron, u zemlji Hananskoj. I dođe Avram da ožali Saru i oplače.

3. A kad usta Avram od mrtvaca svojega, reče sinovima Hetovijem govoreći:

4. Stranac sam i došljak kod vas, dajte mi da imam grob kod vas da pogrebem mrtvaca svojega ispred očiju svojih.

5. A sinovi Hetovi odovoriše Avramu govoreći mu:

6. Čuj nas, gospodaru; ti si knez od Boga među nama; u najboljem grobu našem pogrebi mrtvaca svojega; niko ti između nas ne će zatvoriti groba svojega da ne pogrebeš mrtvaca svojega.

7. Tada usta Avram i pokloni se narodu zemlje one, sinovima Hetovijem,

8. I reče im govoreći: ako hoćete da pogrebem mrtvaca svojega ispred očiju svojih, poslušajte me, i govorite za mene Efronu sinu Seorovu.

9. Neka mi da pećinu u Makpeli, koja je nakraj njive njegove; za novce neka mi je da među vama koliko vrijedi, da imam grob.

10. A Efron sjeđaše usred sinova Hetovijeh. Pa reče Efron Hetejin Avramu pred sinovima Hetovijem, koji slušahu, pred svijem koji ulažahu na vrata grada njegova, govoreći: Ne, gospodaru, čuj me: poklanjam ti njivu, i pećinu kod nje poklanjam ti; pred sinovima naroda svojega poklanjam ti je, pogrebi mrtvaca svojega.

11. Не, господару, чуј ме; њиву ти дајем, и пећину која је у њој дајем ти; пред очима синова народа мога дајем ти га; сахрани своје мртве.

12. A Avram se pokloni narodu zemlje one.

13. I reče Efronu pred narodom zemlje one govoreći: ako si voljan, čuj me; da ti dam što vrijedi njiva; uzmi od mene, pa ću onda pogrepsti mrtvaca svojega ondje.

14. A Efron odgovori Avramu govoreći mu:

15. Gospodaru, čuj me; zemlja vrijedi četiri stotine sikala srebra između mene i tebe; šta je to? Samo ti pogrebi mrtvaca svojega.

16. A Avram čuvši Efrona izmjeri mu srebro, koje reče pred sinovima Hetovijem, četiri stotine sikala srebra, kako su išli među trgovcima.

17. I njiva Efronova u Makpeli prema Mamri, njiva s pećinom koja je na njoj, i sva drveta na njivi i po međi njezonoj u naokolo,

18. Posta Avramova pred sinovima Hetovijem, pred svjema koji ulazena vrata grada onoga.

19. Po tom pogrebe Avram ženu svoju u pećini na njivi Makpeli prema Mamri, a to je Hebron, u zemlji Hananskoj.

20. I potvrdiše sinovi Hetovi njivu i pećinu na njoj Avram da ima grob.

SADRŽAJ.

Predmet o kome se govori, u unutranjem smislu, je nova Duhovna Crkva, koju je Gospod podigao, kad je prethodna nestala; kao i primanje vere kod onih koji su pripadali toj Crkvi; Sara je ovde Istina Božanska koja se ugasila (u toj Crkvi); pogreb je ponovno ustajanja; Efron i sinovi Hetovi su oni koji su u Crkvi primili dobro i istinu; Makpila, koja je bila blizu Mamre, je preporod; Hebron i zemlji Hananskoj je nova Crkva.

  
/ 10837