Biblija

 

Jeremija 51

Studija

   

1 Ovako govori Gospod: Evo, ja ću podignuti na Vavilon i na one koji žive usred onih koji ustaju na me, vetar koji mori.

2 Poslaću na Vavilon vijače koji će ga razvijati i zemlju njegovu isprazniti, jer će ga opkoliti sa svih strana u dan nevolje njegove.

3 Strelac neka nateže luk na strelca i na onog koji se ponosi svojim oklopom, i ne žalite mladića njegovih, potrite mu svu vojsku,

4 Neka padnu pobijeni u zemlji haldejskoj i izbodeni na ulicama njegovim.

5 Jer nije ostavio Izrailja i Jude Bog njihov, Gospod nad vojskama, ako i jeste zemlja njihova puna krivice Svecu Izrailjevom.

6 Bežite iz Vavilona i izbavite svaki dušu svoju da se ne istrebite u bezakonju njegovom, jer je vreme osvete Gospodnje, plaća mu šta je zaslužio.

7 Vavilon beše zlatna čaša u ruci Gospodnjoj, kojom opoji svu zemlju; vino njegovo piše narodi, zato poludeše narodi.

8 Ujedanput pade Vavilon i razbi se; ridajte za njim; donesite balsama za rane njegove, ne bi li se iscelio.

9 Lečismo Vavilon, ali se ne isceli; ostavite ga, i da idemo svaki u svoju zemlju; jer do neba dopire sud njegov i diže se do oblaka.

10 Gospod je izneo pravdu našu; hodite, da pripovedamo na Sionu delo Gospoda Boga svog.

11 Čistite strele, uzmite štitove; Gospod podiže duh careva midskih, jer je Vavilonu namislio da ga zatre; jer je osveta Gospodnja, osveta crkve Njegove.

12 Na zidovima vavilonskim podignite zastavu, utvrdite stražu, postavite stražare, namestite zasede; jer je Gospod namislio, i učiniće šta je rekao za stanovnike vavilonske.

13 O ti, što stanuješ kraj vode velike i imaš mnogo blaga! Dođe kraj tvoj i svršetak lakomstvu tvom.

14 Gospod nad vojskama zakle se sobom: Napuniću te ljudima kao skakavcima, i oni će ti pevati pesmu.

15 On je stvorio zemlju silom svojom, utvrdio vasiljenu mudrošću svojom, i razumom svojim razapeo nebesa.

16 Kad pusti glas svoj, buče vode na nebesima, podiže paru s krajeva zemaljskih, i pušta munje s daždem, i izvodi vetar iz staja njegovih.

17 Svaki čovek posta bezuman od znanja, svaki se zlatar osramoti likom rezanim; jer su laž likovi njegovi liveni i nema duha u njima.

18 Taština su, delo prevarno; kad ih pohodim, poginuće.

19 Nije takav deo Jakovljev; jer je On Tvorac svemu i On je deo nasledstva njegovog; ime Mu je Gospod nad vojskama.

20 Ti si mi bio malj, oružje ubojno, i tobom satrh narode i tobom rasuh carstva.

21 I tobom satrh konja i jahača njegovog; i tobom satrh kola i koji seđahu na njima.

22 I tobom satrh čoveka i ženu, i satrh tobom starca i dete, i satrh tobom momka i devojku.

23 I tobom satrh pastira i stado njegovo, i tobom satrh orača i volove njegove ujarmljene, i satrh tobom knezove i vlastelje.

24 I platiću Vavilonu i svim stanovnicima haldejskim za sve zlo koje učiniše Sionu, na vaše oči, govori Gospod.

25 Evo mene na tebe, goro, koja satireš, govori Gospod, koja zatireš svu zemlju, i zamahnuću rukom svojom na te i svaliću te sa stena, i načiniću od tebe goru izgorelu.

26 I neće uzeti od tebe kamena za ugao ni kamena za temelj, jer ćeš biti pustoš večna, govori Gospod.

27 Podignite zastavu u zemlji, zatrubite u trube među narodima, pripravite narode na nj, sazovite na nj carstvo araratsko, minijsko i ashanasko; postavite vojvodu suprot njemu, dovedite konje kao skakavce bodljikaste.

28 Pripravite narode suprot njemu, careve midske i vojvode njihove i sve vlastelje njihove i svu zemlju države njihove.

29 I zemlja će se zatresti i uzmučiti, jer će se misao Gospodnja izvršiti na Vavilonu da obrati zemlju vavilonsku u pustinju da niko ne živi u njoj.

30 Prestaše vojevati junaci vavilonski, stoje u gradu, nesta sile njihove, postaše kao žene, izgoreše stanovi njihovi, prevornice njihove polomiše se.

31 Glasnik će sretati glasnika, i poslanik će sretati poslanika da jave caru vavilonskom da mu je uzet grad sa svih krajeva,

32 I da se brodovi uzeše i jezera izgoreše ognjem i vojnici se prepali.

33 Jer ovako veli Gospod nad vojskama Bog Izrailjev: Kći je vavilonska kao gumno; vreme je da se nabije, još malo, pa će doći vreme da se požnje.

34 Izjede me i potre me Navuhodonosor, car vavilonski, načini od mene nepotreban sud, proždre me kao zmaj, napuni trbuh svoj milinama mojim, i otera me.

35 Nepravda koja se čini meni i mom telu neka dođe na Vavilon, reći će stanovnica sionska, i krv moja na stanovnike haldejske, govoriće Jerusalim.

36 Zato ovako veli Gospod: Evo, ja ću raspraviti parbu tvoju i osvetiću te; i osušiću more njegovo, i izvore ću njegove osušiti.

37 I Vavilon će postati gomila, stan zmajevski, čudo i podsmeh, da niko neće živeti u njemu.

38 Rikaće svi kao lavovi i viti kao lavići.

39 Kad se ugreju, izneću im da piju, i opojiću ih da se razvesele i zaspe večnim snom, da se ne probude, govori Gospod.

40 Svešću ih na zaklanje kao jaganjce, kao ovnove s jarcima.

41 Kako se predobi Sisah i uze se hvala sve zemlje? Kako Vavilon posta čudo među narodima?

42 More usta na Vavilon, pokri ga mnoštvo vala njegovih.

43 Gradovi njegovi postaše pustoš, zemlja sasušena i pusta, zemlja gde niko ne živi, niti prolazi kroz nju sin čovečji.

44 I pohodiću Vila u Vavilonu i izvući ću iz usta njegovih šta je proždrao, i neće se više sticati k njemu narodi, i zid će vavilonski pasti.

45 Iziđi iz njega, narode moj, i izbavite svaki svoju dušu od žestokog gneva Gospodnjeg.

46 Nemojte da odmekne srce vaše i da se uplašite od glasa koji će se čuti u zemlji; a doći će glas jedne godine, a posle njega drugi glas druge godine, i nasilje će biti u zemlji, i gospodar će ustati na gospodara.

47 Zato evo idu dani kad ću pohoditi rezane likove vavilonske, i sva će se zemlja njegova posramiti, i svi će pobijeni njegovi pasti usred njega.

48 Nebo i zemlja i sve što je u njima pevaće nad Vavilonom, jer će doći na nj sa severa zatirač, govori Gospod.

49 I kao što je Vavilon učinio da padnu pobijeni Izrailjevi, tako će pasti u Vavilonu pobijeni sve zemlje.

50 Koji utekoste od mača, idite, ne stojte; pominjite Gospoda izdaleka, i Jerusalim neka vam je u srcu.

51 Posramismo se, što čusmo rug, stid popade lice naše, što tuđini uđoše u svetinju doma Gospodnjeg.

52 Zato, gle, idu dani, govori Gospod, kad ću pohoditi rezane likove njegove, i po svoj zemlji njegovoj ječaće ranjenici.

53 Da se Vavilon i na nebo popne, i na visini da utvrdi silu svoju, doći će od mene na nj zatirači, govori Gospod.

54 Čuje se velika vika iz Vavilona, i velik polom iz zemlje haldejske.

55 Jer Gospod zatire Vavilon, i ukida u njemu veliku vrevu; i vali će njihovi bučati kao velika voda, vika će se njihova razlegati.

56 Jer dođe na nj, na Vavilon, zatirač, junaci se njegovi zarobiše, lukovi se njihovi potrše; jer je Gospod Bog koji plaća, doista će platiti.

57 Opojiću knezove njegove i mudrace njegove, vojvode njegove i vlastelje njegove i junake njegove, da će zaspati večnim snom i neće se probuditi, govori car, kome je ime Gospod nad vojskama.

58 Ovako veli Gospod nad vojskama: Široki zidovi vavilonski sasvim će se raskopati, i visoka vrata njegova ognjem će se spaliti, te su ljudi uzalud radili, i narodi se trudili za oganj.

59 Reč što zapovedi prorok Jeremija Seraji sinu Nirije sina Masijinog, kad pođe od Sedekije, cara Judinog, u Vavilon četvrte godine carovanja njegovog; a Seraja beše glavni posteljnik.

60 A Jeremija napisa u jednu knjigu sve zlo koje htede doći na Vavilon, sve ove reči što su napisane za Vavilon.

61 I reče Jeremija Seraji: Kad dođeš u Vavilon, tada gledaj i pročitaj sve ove reči;

62 I reci: Gospode, Ti si govorio za ovo mesto da ćeš ga zatrti da niko ne živi u njemu, ni čovek ni živinče, nego da je pustoš do veka.

63 A kad pročitaš ovu knjigu, veži kamen za nju, i baci je u Efrat.

64 I reci: Tako će potonuti Vavilon i neće se podignuti oda zla koje ću pustiti na nj, i oni će iznemoći. Dovde su reči Jeremijine.

   

Iz Swedenborgovih djela

 

Nebeske Tajne #4744

Proučite ovaj odlomak

  
/ 10837  
  

4744. A jama bješe razna, ne bješe vode u njoj. Da ovo označava da tada ništa nije bilo istinito, vidi se iz značenja jame, što su obmane (vidi vr. 4728); iz značenja biti prazan, što je biti tamo gde nema ništa istinito, jer nema dobra (o čemu kasnije); i iz značenja vode, što je istina (br. 680, 739, 2702, 3058, 3424).

Da biti prazan označava gde nema išta istinito jer nema ništa dobro, vidi se iz drugih odlomaka u Reči, kao do Jeremije: Najveći između njih šalju najmanje na vodu; došavši na studence, ne nađoše vode, vraćaju se s praznim sudovima svojim, stide se i srame, i pokrivaju svoju glavu Jeremija 14:3. Biti prazan ovde označava istine u kojima nema istina od dobra. Ponovo: Izjede me i potr me Nabuhodonosor car Babilonski, načini od mene nepotreban sud, proždrije me kao zmaj, napuni trbuh svoj milinama mojim, i otjera me. (Jeremija 51:34. Nepotreban (prazan) sud ovde označava stanje gde nema istine; a Babilon, one koji pustoše, to jest, one koji druge lišavaju istina (br. 1327kraj).

Opet: Pogledah na zemlju, a gle, bez obličja je i pusta; i na nebo, a svetlosti njegove nema Jeremija 4:23).

Kod Isaije: Nego će je naslijediti gem i ćuk, sova i gavran naseliće se u nj, i Gospod će rastegnuti preko nje uže pogibli i mjerila ustoši. (Izaija 34:11).

2. Ponovo: Pustoš će ostati u gradu, i vrata će se razvaliti; jer će biti u zemlji i u narodu kao kad se oberu masline, ili kao kad se paljetkuje poslije berbe. Ovi će podignuti glas svoj i pjevaće, radi veličanstva Jehovina podvikivaće od mora. (Izaija 24:10-12. Pustoš se ovde izražava drugom reči u izvornom jeziku, koji, međutim, ima slično značenje. Da je pustoš tamo gde nema istine jer nema dobra, jasno je, u unutrašnjem smislu, iz značenja grada, i kuće, podvikivati, vina, i ulice.

Kod Jezikilja: Jer ovako veli Gospod Jehova: teško gradu krvničkome! I ja ću naložiti veliki oganj. Metni ga prazna na živo ugljevlje da se ugrije i izgori mjed njegova i da se istopi u njemu nečistota njegova i da nestane zagorjeli njegove Jezekilj 24:9? 24:11). Jasno je što znači biti prazan. Prazan sud je onaj u kome ima nečisti i zagorelosti, to jest, zla i obmane.

3. Tako kod Mateja: A kad nečisti duh izide iz čovjeka, ide kroz bezvodna mjesta tražeći pokoja, i ne nađe ga. Onda reče: da se vratim u dom svoj otkuda sam izašao; i došavši ondje nađe prazan, pometen i ukrašen. Tada otide i uzme sa sobom drugih duhova gorijeh od sebe, i ušavši žive ondje; i bude potonje gore od prvoga. Tako će biti i rodu ovome zlome. (Mateju 12:43-45. Nečisti duh označava nečistotu života kod čoveka, kao i nečiste duhove kod njega, jer nečisti duhovi žive u čovekovoj nečistoti; suha mjesta , ili mesta bez vode, označavaju gde nema istina; prazna kuća označava unutarnje čovekovo ispunjen ečistotomi, to jest, obmanama od zla.

Kod Luke: Gladne napuni blaga, a bogate otpusti prazne. (Luka 1:53. Bogati označavaju one koji imaju mnogo znanja, jer bogatstvo, u duhovnom smislu, su reči-znanja, doktrinarne stvari, i spoznaje (cognitiones) dobra i istine. Nazivaju se prazni bogati, koji znaju ove stvari ali ih ne čine (tvore); jer njima istine nisu istine, jer su bez dobra (vidi br. 4736).

  
/ 10837  
  

Iz Swedenborgovih djela

 

Nebeske Tajne #2702

Proučite ovaj odlomak

  
/ 10837  
  

2702. Te ugleda studenac (I ona vidje zdenac s vodom): da ovo onačava Gospodovu Reč, od koje su istine, vidi se iz značenja zdenca, i izvora, koji označavaju Reč, a isto tako i nauk iz Reči, pa stoga i istinu samu, o kojem značenju će uskoro biti govora; kao i iz značenja vode, koja je istina. Da zdenac (bunar) u kome ima vode, i izvor, označava Gospodovu Reč, a isto tako i nauk iz Reči, pa i samu istinu, vidi se iz mnogih odlomaka. Pošto se ovde govori o duhovnoj crkvi, naziva se zdenac (bunar) a ne izvor, isto kao i u sledećim stihovima ovoga poglavlja: - A Avram prekori Abimeleha za studenac, koji uzeše na silu sluge Abimelehove (stih 25); isto tako u Postanju, poglavlje XXVI: Pa sve studence koje bjehu iskopali sluge oca njegova zaroniše Filisteji i zasuše ih zemljom. I stade Isak iskopavati koji bjehu iskopani za vremena Avrama oca njegoa, a koje zaroniše Filistji; i prozva imenima koja im bješe nadio otac njegov. I kopajući sluge Isakoe u onom dolu, nađoše studenac žive vode. Tada se podiž dande, i iskopa drugi studenac, i oko njega ne bi svađe; Isti dan došavši sluge Isakove kazaše mu za studenac, koji iskopaše, i rekoše: nađosmo vodu (15, 18, 19, 22, 32), gde studenci ne označavaju ništa drugo nego stvari nauka, o kojima su se raspravljali, i o drugim (stvarima nauka) o kojim se nisu raspravljali. Inače, njihovo kopanje studenaca, i tako česte raspre oko njih, ne bi bile dovoljno važne da bi ušle u Božansku Reč. Studenac na sličan način označava Reč, ili nauk, kao kod Mojsija: Onda otidoše u Beru: to je studenac za koji bješe rekao Jehova Mojsiju: skupi narod i daću im vode. Tada pjeva Izrael pjesmu ovu: Diži se, studenče; pripjevajte ga: Studenče, koji kopaše knezovi, koji iskopaše glavari narodni s onijem koji postavi zakon, palicama svojim. A iz pustinje otidoše u Matanu (Brojevi 21:16-18). Pošto zdenac označava ove stvari, bila je to proročka pesma u Izraelu, u kojoj se govori o nauku vere, kao što se vidi iz pojedinosti u unutrašnjem smislu. Otuda i ime Ber (studenac), pa otuda i ime Beršeba, i njeno značenje u unutrašnjem smislu, a to je nauk sam. Ali nauk u kojemu nema istina, naziva se jama, ili zdenac u kome nema vode, kao kod Jeremije: Najveći među njima šalju najmanje za vodu; došavši na studence ne nađoše vode, vraćaju se s praznijem sudovima svojim, stide se i srame, i pokrivaju svoju glavu (Jeremija 14:3), gde voda označava istine; jame u kojima ne nalaze vode označavaju nauk u kome nema istine.

Opet: Jer dva zla učini moj narod: ostavivši mene, izvor žive vode, i iskopaše sebi jame (studence), studence isprovaljivane, koji ne mogu da drže vode (Postanje 2:13), gde isprovaljivani sudenci (jame) označavaju stvari nauka koje su bile veštački napravljene (isfabrikovane). Da izvor označava Reč, a isto tako i nauk (doktrinu), pa stoga i istinu, vidi se kod Isaije: Siromahe i uboge, koji traže vodu a nje nema, kojima se jezik osušio od žeđi, njih ću uslišiti ja Jehova, ja Bog Izrailjev ne ću ih ostaviti. Otvoriću rijeke na visovima i izvore usred dolina, pustinju ću obratiti u jezero vodeno, i suhu zemlju u izvore vodene (Isaija 41:17, 18); ovo se odnosi na pustoš istine, što je označeno siromasima i ubogima koji traže vode a nje nema, i kao i njihovim jezicima koji su se osušili od žeđi; a onda utehom, osveženjem, i poukom posle pustošenja (kao u ovim stihovima o Agari), što je označeno Jehovinim otvaranjem reka na visinama, i izvora u sred dolina, pretvarajući pustinju u jezero, i suhu zemlju u izvore vodene; gde sve ove stvari označavaju nauk istine, i osećanje koje od nje potiče.

Kod Mojsija: Da bi nastavao Izrael sam bezbedno,

izvor Jakovljev, u zemlji obilnoj žitom i vinom; i nebo će njegovo kropiti rosom (Zak. Ponovljeni 33:28), gde izvori Jakovljevi označavaju Reč i nauk istine iz nje. Baš zato što Jakovljev izvor označava Reč i nauke iz nje, kada je Gospod došao na Jakovljev izvor, On je razgovarao sa ženom Samarjankom, i poučio je šta je označeno izvorom vode, kao što je to zabeleženo kod Jovana: Tako dođe Isus u grad Samarijski koji se zove Sihar, blizu sela koje dade Jakov Josipu sinu svojemu. A ondje bješe izvor Jakovljev; i Isus umoran od puta sjeđaše na izvoru, a bješe oko šestoga sahata. Dođe žena Samarjanka da zahvati vode; reče joj Isus: daj mi da pijem. Isus joj reče: da ti znaš dar Božiji i koji ti govori: daj mi da pijem, ti bi iskala u njega i dao bi ti vodu živu. Svaki koji pije od ove vode opet će ožednjeti; a koji pije od vode koju ću mu ja dati ne će ožednjeti do vijeka, nego voda što ću mu je ja dati biće u njemu izvor vode koja teče u život vječni Jovan 4:5-7, 10, 13, 14). Jakovljev izvor označava Reč, voda istinu, a Samarija duhovnu crkvu, što je često slučaj u Reči; stoga je Gospod govorio sa ženom Samarjankom, i učio je nauku istine od Sebe, a kada je od Njega ili, što je isto, od Njegove Reči, to je izvor vode žive koja teče u život večni, a sama istina je voda živa. Na sličan način, kod istoga Jevanđeliste: Isus govoraše: ko je žedan, neka dođe k Meni i pije. Koji Me vjerije, kao što pismo reče, iz njegova će tijela poteći rijeke žive vode Jovan 7:37, 38).

Opet: Ja ću žednome dati iz izvora vode žive za badava (Otkr. 21:6); reke žive vode, i izvori vode žive, označavaju istine koje su od Gospoda, ili od Njegove Reči, jer Gospod je Reč; dobro ljubavi i milosrđa, koje je od Gospoda, je život istine; za onoga se kaže da je žedan koji voli i oseća istinu; drugi ne mogu da budu žedni. Ove se istine nazivaju izvori spasenja kod Isaije: S radošću ćete crpsti vodu iz izvora ovoga spasenja. I tada ćete reći: hvalite Jehovu, glasite ime Njegovo, javljajte narodima ime Njegovo (Isaija 12:3, 4).

Da izvor iznačava Reč, ili nauk iz nje, vidi se i kod Joila: I tada će gore kapati slatkijem vinom, i humovi će se topiti od mlijeka, i svijem potocima Judinijem teći će voda, i izaći će izvor iz doma Jehovina, i natopiće dolinu Sitim Joilo 3:18. ; gde voda označava istine, a izvor iz doma Jehovina označava Gospodovu Reč.

Kod Jeremije: Evo, ja ću ih dovesti iz zemlje sjeverne, i sabraću ih u krajeve zemaljske, i slijepa i hroma, i trudnu i porodilju, i vodiću ih pored potoka pravijem putem, na kome se ne će spoticati Jeremija 31:8, 9). Potoci (izvori) koji vod ravijem putem, označavaju nauk istine (istinski nauk); sjeverna zemlja označava neznanje i pustoš istine; plač i jauk označavaju njihovo stanje tuge i očaja; povesti ih izvorima vode označava osveženje i poučavanje u istinama, kao u sadašnjem slučaju u vezi s Agarom i njenim sinom. O istim stvarima čitamo kod Isaije: Radovaće se tome pustinja i zemlja sasušena, veseliće se pustoš i procvjetati kao ruža. Procvjetaće obilno, i popijevajući; slava Livanska i krasota Karmelska i Saronska, ta će mjesta vidjeti slavu Jehovinu. I ukrijepite klonule ruke, i koljena iznemogla utvrdite. Tada će hromac skakati kao jelen, i jezik njegov pjevaće, jer će u pustinji provreti vode i potoci u zemlji sasušenoj, I suho će mjesto postati jezero, i zemlja osušena izvori vodeni (Isaija 35:1-3, 5-7), gde pustinja označava pustoš istine; voda, potoci, jezero, i izvori vodeni, označavaju istine, koje su osveženje i radost onima koji su bili u pustoši, a čija se radost pokazuje mnogim izrazima.

Kod Davida: Jehova izvodi izvore po dolinama, između gora teku vode. Napajaju se zvijeri poljske, i divlji magarci gase žeđu svoju. Napajaš gore s visina svojih Psalam 104:10, 11, 13); izvori označavaju istine; gore ljubav dobra i istine; dati piti označava poučavati; divlje zveri poljske su oni koji žive od ovih (istina), vidi br. 774, 841, 908; divlji magarci su oni koji su samo u racionalnim istinama, vidi br. 1949-1951).

Kod Mojsija: jer Jehova Bog tvoj uvešće te sada u dobru zemlju, u kojoj ima dosta potoka i izvora i jezera, što izviru po dolinama i po brdima (Zak. Ponovljeni 8:7); zemlja označava Gospodovo carstvo i crkvu (vidi br- 662, 1066, 1067, 1262, 1413, 2571), koja se naziva dobrom zbog dobra ljubavi i milosrđa; reke, vode, izvori, i bezdani, označavaju istine.

Opet: Zemlja Hanahska u kojoj su brda i doline, i natapa je dažd nebeski (Zak. Pon. (11:11).

Da vode označavaju istine, kako duhovne tako i racionalne, kao i znanja-reči, vidi se iz ovih odlomaka: - kod Isaije: Jer gle, Jehova Bog nad vojskama uzeće Jerusalimu i Judi potporu i pomoć, svaku potporu u hljebu i svaku potporu u vodi (Isaija 3:1).

Opet: Iznesite vode pred žedne, koji živite u zemlji Temni, sretite s hljebom bjegunca (Isaija 21:14).

Opet: Blago vama koji sijete pored svake vode, i puštate volove i magarce (32:20). Ko hodi po pravdi i govori što je pravo, on će nastavati na visokim mjestima; gradovi na visokim stijenama biće mu utočište, hljeb će mu se davati, vode mu se ne će premicati (Isaija 33:15, 16).

Opet: Ne će ožednjeti kad ih povede preko pustinje; vodu iz stijene točiće im, jer će rascijepiti kamen, i poteći će voda (Isaija 48:21; Izlazak 17:1-8; Brojevi 20:11-13).

Kod Davida: Raskida stijene u pustinji, i poji ih kao iz velike bezdane; izvodi potoke iz kamena, i vodi vodu rijeka (Psalam 78:15, 16), gde stijena označava Gospoda; vode, rijeke, i bezdani označavaju istine od Njega.

Opet: On pretvara rijeke u pustinju, i izvore vodene u suhotu. On pretvara pustinju u jezera, i suhu zemlju u izvore vodene (107:3, 35).

Opet: Glas Jehovin je nad vodama, Jehova je nad mnogim vodama (Psalam 29:3).

Opet: Potoci vesele grad Božiji, sveti stan višnjega Psalam 46:4).

Opet: Riječju Božijom nebesa se stvoriše, i duhom usta njegovijeh sva vojska nebeska. Kao u gomilu sabra vodu morsku, i propasti metnu u spreme Psalam 33:6, 7).

Opet: Nadgledaš zemlju i zalivaš je. Obilno obogaćavaš; potok je Božiji pun vode, spremaš za njih žito, jer si tako uredio (Psalam 65:9).

Opet: Vidješe te vode, Gospode, i ustreptaše, i bezdane se zadrmaše. Od oblaka lijaše voda, oblaci davahu glas, a strijele tvoje lećahu. Po moru bijaše put tvoj, i staze tvoje po velikoj vodi (Psalam 77:16, 17, 19). Svakome je jasno da vode ovde ne znače vode, i da se bezdani ne drmaju, i da Jehova ne hoda po vodi, nego da se ovime označavaju duhovne istine, to jest, duhovne stvari koje pripadaju istini; inače, ovo bi bio skup praznih reči.

Kod Isaije: Oj žedni koji ste god, hodite na vodu, i koji nemate novaca, hodite, kupujte i jedite (Isaija 55:1. : Kod Zaharije: I u taj će dan poteći iz Jerusalima voda živa, pola k isičnom moru, pola k zapadnom moru, i biće je i ljeti i zimi Zaharija 14:8. Osim toga, kada se u Reči radi o crkvi koja treba da bude ustanovljena (posađena), i kad je opisana kao raj, kao vrt, ili kao drveće, bilo je uobičajeno (crkvu) opisivati vodama ili rekama koje je napajaju (vrt ili crkvu), pod čime se misli na duhovne, racionalme i znanja-reči stvari, koje pripadaju istini, kao što je slučaj sa rajskim vrtom koji se opisuje u Postanju 2:8, 9, koji je opisan rekama u istom poglavlju (stihovi 10-14), čime su označene stvari koje pripadaju mudrosti i inteligenciji, vidi br. 107-121. Isti je slučaj u mnogim drugim delovima Reči, kao kod Mojsija: Pružili su se kao potoci, kao vrtovi kraj rijeke, kao mirisava drveta koja je posadio Jehova, kao kedri na vodi. Poteći će voda iz vijedra njegova, i sjeme će njegovo biti među velikim vodama (Brojevi 24:6, 7).

Kod Jezikilja: I uze sjeme iz one zemlje, i metnu ga na njivu, odnese ga gdje ima mnogo vode, i ostavi ga dobro. I posta čokot, i pusti grane i izbi odvode Jezekilj 17:5? 17:6). Loza i vinograd označavaju duhovnu crkvu, vidi gore, br. 1069.

Opet: Dok bijaše miran, mati tvoja bijaše ko vinova loza, posađena kra ode, rodna i granata bješe od mnoge vode Jezekilj 19:10).

Opet: Eto, Asirac bješe kedar na Libanu, lijepijeh grana i debela hlada. Voda ga odgoji, bezdana ga uzvisi; ona rijekama tecijaše oko njegova stabla i puštaše potoke svoje k svijem drvetima poljskim Jezekilj 31:3? 31:4).

Opet: A kad se vratih gle, po brijegu i rijeci mnogo drva otud i odavud. I reče mi: ova voda teče u Galileju prvu, i spušta se u polje, i utječe u more, i kad dođe u more, njegova će voda postati zdrava. I sve životinje što se miču kuda god dođu ove rijeke, biće žive i biće veliko mnoštvo riba, jer kad dođe ova voda onamo, druga će postati zdrava, i sve će biti živo gdje ova rijeka dođe. I bare njegove i glibovi ne će biti zdravi, nego će ostati slani Jezekilj 47:7-9? 47:11); govoreći o Novom Jerusalimu, ili o Gospodovom duhovnom carstvu: vode koje teku prema istočnoj granici, označavaju duhovne stvari koje su od nebeskih stvari, koje su istine nebeskoga porekla, to jest, vera koja potiče od ljubavi i milosrđa, vidi br. 101, 1250; silazeći u dolinu označava stvari nauka (doktrine) koje pripadaju racionalom, vidi br. 2418, 2450; silazeći prema moru, označava znanja-reči; gore označavaju skup znanja-reči, vidi br. 28; životinje koje se miču označavaju uživanja koja su otuda (vidi br. 746, 909, 994), a koje treba da žive od vode u rekama, to jest, od duhovnih stvari koje potiču od nebeskih; mnogo ribe označava znanja-reči koja se mogu primeniti, vidi br. 40, 991; glibovi i bare (močvare) označavaju ono što se ne može primeniti i nečista znanja-reči; pretvoriti se u so, označava biti opustošen, vidi br. 2455).

Kod Jeremije: Blago čovjeku koji se uzda u Jehovu i kome je Jehova uzdanica, jer će biti kao drvo usađeno kraj vode i koje niz potok pušta žile svoje Jeremija 17:7, 8).

Kod Davida: On je kao drvo usađeno kraj potoka, koje rod svoj donosi u svoje vrijeme, i kojemu list ne vene: što god radi, sve mu napreduje (Psalam 1:3).

Kod Jovana: I pokaza mi čistu rijeku vode života, bistru kao kristal, koja izlažaše iz prijetolja Božjeg i jagnjetovog. Nasred ulica njegovijeh i s obje strane rijeke drvo života, koje rađa dvanaest rodova dajući svakog mjeseca svoj rod (Otkr. 22:1, 2). Pošto, dakle, vode označavaju istine u unutrašnjem smislu Reči, stoga je u Jevrejskoj Crkvi, radi reprezentacije pred anđelima koji obrede vide duhovno, bilo zapoveđeno da se sveštenici i Leviti peru vodom kada obavljaju službu, i to u sasudu između šatora i oltara, a posle i u mjedenom moru, i u drugim sasudima okolo hrama, koji su bili umeso izvora. Na sličan način, radi reprezentacje, ustanovljena je voda za greh, ili voda očišćenja, kojom da s oškrope Leviti (Brojevi 8:7); tako isto voda od odvajanja koje je načinjena od pepela crvene junice (Brojevi 19:2-19); i plen oduzet od Medijanaca treba da se opere vodom (Brojevi 31:19-25). Voda koja je izašla iz stene (Izlazak 17:1-8, Brojevi 20:1-13; Zak. Ponovljeni 8:15), pretstavljala je i označavala obilje duhovnih stvari, ili istine vere od Gospoda. Gorke vode koje su ozdravile uz pomoć drveta (Izlazak 15:22-25), pretstavljale su i označavale da se istine, koje su neprijatne, mogu učiniti prijatnim i prihvatljivim ako se spoje s dobrima i osećanjem za dobra; da drvo označava dobro koje pripada osećanju ili volji, vidi br. 643. Iz onoga što je rečeno, može se sada znati šta je označeno vodom u Reči, pa i što označava voda krštenja, o kojoj je Gospod govorio kod Jovana: Ako se čovek ne rodi od vode i od Duha, ne će ući u carstvo Božje (Jovan 3:5), naime, da voda označava duhovno vere, i da Duh označava nebesko od toga. Pa tako krštenje da je znak (simbol) čovekovog preporoda po Gospodu pomoću istina i dobara vere; ne da se čovek nanovo rađa kroz krštenje, nego da da se nanovo rađa ako živi žiotom koji je označen krštenjem, u koji život treba da uđu Hrišćani, oni koji imaju istine vere, jer imaju Reč.

  
/ 10837