31
Onde pogrebe Avrama i Saru ženu njegovu, onde pogreboše Isaka i Reveku ženu njegovu, i onde pogreboh Liju.
31
Onde pogrebe Avrama i Saru ženu njegovu, onde pogreboše Isaka i Reveku ženu njegovu, i onde pogreboh Liju.
8278. (Stih 5.) Bezdani ih pokriše. Da ovo označava da su ih obmane od požuda prekrile, vidi se iz značenja bezdani, što su obamne od požuda. Bezdanom u Reči označavaju se vode i obilje voda u dubinama; a vodama u dobrom smislu, označavaju se istine, a u obrnutom smislu obmane (vidi br. 739, 790, 2702, 3058, 3424, 4976, 5668), a bezdanima označavaju se paklovi. Da se bezdanima u Reči označavaju dubine i obilja vode, vidi se kod Jezikilja: Voda ga odgoji, bezdana ga uzvisi; ona rijekama svojim tecijaše oko njegova stabla i puštaše potoke svoje k svijem drvetima poljsim Jezekilj 31:4).
Kod Davida: Raskida stijene u pustinji. poji ih kao iz velike bezdane: izvodi potoke iz kamena, i vodi vodu u rijekama Psalam 78:15, 16).
Kod Mojsija: Uvešće te sada u dobru zemlju, u kojoj ima dosta potoka i izvora i jezera, što izviru po dolinama i po brdima (Zak. Ponovljeni 8:7). U ovim odlomcima bezdani označavaju vode u obilju; a vode u obilju, ili bezdani, označavaju istine vere u obilju. Učini te su pili vode velikoga bezdanaiz stijene, označava da učiniše da primaju istine vere , jer stijena označava veru od Gospoda, stoga Gospoda u pogledu vere; bezdani koji teku iz doline i od brda označavaju istine vere od ljubavi. Stoga su i među Josipovim blagoslovima bili blagoslovi ozdo iz bezdna (Postanje 49:25; Zak. Ponovljeni 33:13).
Da bezdani označavaju obmane od požuda, stoga i paklove, vidi se iz sledećeg kod Isaije: Probudi se, obuci se u silu, mišico Jehovina, probudi se kao u staro vrijeme. Nijesi li ti isušila more, vodu bezdana velikoga, od dubine morske načinila put da prođu izbavljeni? (Isaija 51:9, 10). Koji razdvojivodu pred njima, da steče sebi vječno ime? Koji ih vodi preko bezdana kao konja preko pustinje, da se ne spotakoše? (Isaija 63:12, 13).
Kod Jezikilja: Kad te učinim pustim gradom, kao što su gradovi u kojima se ne živi, kad pustim na te bezdanu, i velika te voda pokrije Jezekilj 26:19).
Kod Jovana: I vidjeh zvijezdu gdje pade s neba na zemlju, i dade joj se ključ od studenca bezdana; i otvori se studenac bezdana. I imahu nad sobom cara anđela bezdana kojemu je ime Jevrejski Abadon (Otkr. 9:1, 2, 11). Onda će zvijer što izlazi iz bezdana učiniti s njim rat, i pobijediće ih i ubiti (Otkr. 11:7) Zvijer koju si vidio,
bješe i nije, i izići će iz bezdana i otići će u propast Otkrivenju 17:8. U ovim odlomcima bezdana označava paklove, stoga i obmane od požuda, jer ove su u paklovima i sačinjavaju ih. Pošto su ove stvari označene bezdanom, njima su označena i iskušenja, jer se iskušenja dešavaju preko obmana i zala koji se ubacuju iz paklova. U ovome se smilu koristi [izraz] bezdana kod Jone: Optekoše me vode do guše, bezdana me opkoli, sita omota mi se oko glave Jona 2:5).
Kod Davida: Bezdana bezdanu dozivlje glasom slapova tvojih; sve vode tvoje i svi vali tvoji na mene navališe Psalam 42:7. Koliko si me puta bacao u velike i ljute nevolje, pak si me opet ostavio među živima, i iz bezdana zemaljskih opet si me izvadio (Psalam 71:20).
1
Tada zapeva Mojsije i sinovi Izrailjevi ovu pesmu Gospodu, i rekoše ovako: Pevaću Gospodu, jer se slavno proslavi; konja i konjika vrže u more.
2
Sila je moja i pesma moja Gospod, koji me izbavi; On je Bog moj, i slaviću Ga; Boga oca mog, i uzvišavaću Ga.
3
Gospod je velik ratnik; ime mu je Gospod.
4
Kola Faraonova i vojsku njegovu vrže u more; izbrane vojvode njegove utopiše se u crvenom moru.
5
Bezdani ih pokriše; padoše u dubinu kao kamen.
6
Desnica Tvoja, Gospode, proslavi se u sili; desnica Tvoja, Gospode, satre neprijatelja.
7
I mnoštvom veličanstva svog oborio si one koji ustaše na te; pustio si gnev svoj, i proždre ih kao slamu.
8
Od daha nozdrva Tvojih sabra se voda; stade u gomilu voda koja teče; stinuše se vali usred mora.
9
Neprijatelj reče: Teraću, stignuću, deliću plen; nasitiće ih se duša moja, izvući ću mač svoj, istrebiće ih ruka moja.
10
Ti dunu vetrom svojim, i more ih pokri, i utonuše kao olovo u dubokoj vodi.
11
Ko je kao Ti među silnima. Gospode? Ko je kao Ti slavan u svetosti, strašan u hvali, i da čini čudesa?
12
Ti pruži desnicu svoju, i proždre ih zemlja.
13
Vodiš milošću svojom narod, koji si iskupio, vodiš krepošću svojom u stan svetosti svoje.
14
Čuće narodi, i zadrhtaće; muka će spopasti one koji žive u zemlji filistejskoj.
15
Tada će se prepasti starešine edomske, junake moavske spopašće drhat, uplašiće se svi koji žive u hananskoj.
16
Spopašće ih strah i trepet; od veličine ruke Tvoje zamuknuće kao kamen, dokle ne prođe narod Tvoj, Gospode, dokle ne prođe narod koji si zadobio.
17
Odvešćeš ih i posadićeš ih na gori nasledstva svog, na mestu koje si sebi za stan spremio, Gospode, u svetinji, Gospode, koju su Tvoje ruke utvrdile.
19
Jer uđoše konji Faraonovi s kolima njegovim i s konjicima njegovim u more, i Gospod povrati na njih vodu morsku; a sinovi Izrailjevi pređoše suvim posred mora.
20
I Marija proročica, sestra Aronova, uze bubanj u ruku svoju; a za njom iziđoše sve žene s bubnjevima i sviralama.
21
I otpevaše im Marija: Pevajte Gospodu, jer se slavno proslavi; konja i konjika vrže u more.
22
Potom krenu Mojsije sinove Izrailjeve od Mora Crvenog, i pođoše u pustinju Sur; i tri dana išavši po pustinji ne nađoše vodu.
23
Odande dođoše u Meru, ali ne mogoše piti vodu u Meri, jer beše gorka; otuda se prozva mesto Mera.
24
Tada stade narod vikati na Mojsija govoreći: Šta ćemo piti?
25
I Mojsije zavapi ka Gospodu, a Gospod mu pokaza drvo, te ga metnu u vodu, i voda posta slatka. Onde mu dade uredbu i zakon, i onde ga okuša.
26
I reče: Ako dobro uzaslušaš glas Gospoda Boga svog, i učiniš što je pravo u očima Njegovim, i ako prigneš uho k zapovestima Njegovim i sačuvaš sve uredbe Njegove, nijednu bolest koju sam pustio na Misir neću pustiti na tebe; jer sam ja Gospod, lekar tvoj.
27
I dođoše u Elim, gde beše dvanaest izvora i sedamdeset palmi; i onde stadoše u logor kod vode.