Biblija

 

Izlazak 5

Studija

   

1 A posle izađoše Mojsije i Aron pred Faraona, i rekoše mu: Ovako veli Gospod Bog Izrailjev: Pusti narod moj da mi praznuju praznik u pustinji.

2 Ali Faraon reče: Ko je Gospod da poslušam glas njegov i pustim Izrailja? Ne znam Gospoda, niti ću pustiti Izrailja.

3 A oni rekoše: Bog jevrejski srete nas; molimo ti se da otidemo tri dana hoda u pustinju da prinesemo žrtvu Gospodu Bogu svom, da ne pošalje na nas pomor ili mač.

4 A car misirski reče im: Mojsije i Arone, zašto odvlačite narod od rada njegovog? Idite na svoj posao.

5 Još reče Faraon: Eto, naroda je mnogo u zemlji; a vi još hoćete da ostavlja svoje poslove.

6 I u isti dan zapovedi Faraon nastojnicima nad narodom i upraviteljima njegovim, i reče:

7 Od sad nemojte davati narodu plevu za opeke kao do sada, neka idu sami i kupe sebi plevu.

8 A koliko su opeka do sad načinjali toliko izgonite i od sad, niti šta smanjite; jer besposliče, i zato viču govoreći: Da idemo da prinesemo žrtvu Bogu svom.

9 Valja navaliti poslove na te ljude, pa će raditi i neće slušati lažljive reči.

10 I izašavši nastojnici narodni i upravitelji rekoše narodu govoreći: Tako veli Faraon: Ja vam neću davati plevu.

11 Idite sami i kupite sebi plevu gde nađete, a od posla vam se neće popustiti ništa.

12 I raziđe se narod po svoj zemlji misirskoj da čupa strnjiku mesto pleve.

13 A nastojnici navaljivahu govoreći: Svršujte poslove svoje koliko dolazi na dan, kao kad je bilo pleve.

14 I upravitelji sinova Izrailjevih, koje postaviše nad njima nastojnici Faraonovi, dopadahu boja, i govoraše im se: Zašto ni juče ni danas ne načiniste onoliko opeka koliko vam je određeno, kao pre?

15 I otidoše upravitelji sinova Izrailjevih, i povikaše k Faraonu govoreći: Zašto činiš tako slugama svojim?

16 Pleva se ne daje slugama tvojim, pa opet kažu nam: Gradite opeke. I evo biju sluge tvoje, a kriv je tvoj narod.

17 A on reče: Besposličite, besposličite, i zato govorite: Da idemo da prinesemo žrtvu Gospodu.

18 Nego idite, radite; pleva vam se neće davati, a opeke da dajete na broj.

19 I upravitelji sinova Izrailjevih videše da je zlo po njih što im se kaza: Da ne bude opeka manje na dan.

20 I otišavši od Faraona sretoše Mojsija i Arona, koji iziđoše pred njih.

21 Pa im rekoše: Gospod neka vas vidi i sudi, što nas omraziste Faraonu i slugama njegovim, i dadoste im mač u ruku da nas pobiju.

22 I Mojsije se vrati ka Gospodu i reče: Gospode, zašto si navukao to zlo na narod? Zašto si me poslao?

23 Jer otkako iziđoh pred Faraona i progovorih u tvoje ime, još gore postupa s narodom ovim, a Ti ne izbavi narod svoj.

   

Iz Swedenborgovih djela

 

Arcana Coelestia #6976

Proučite ovaj odlomak

  
/ 10837  
  

6976. And pour out on the dry [land]. That this signifies insertion into the natural, is evident from the signification of “pouring out,” as being insertion; and from the signification of “the dry [land],” as being the natural. A dry place is called “dry,” and the land is also so called, and by the “land of Egypt” is signified the natural mind, which is in falsity, thus the natural (see n. 5276, 5278, 5280, 5288, 5301), and still more by the “dry [land].”

  
/ 10837  
  

Thanks to the Swedenborg Foundation for the permission to use this translation.

Iz Swedenborgovih djela

 

Arcana Coelestia #5278

Proučite ovaj odlomak

  
/ 10837  
  

5278. And all the abundance of produce shall be forgotten in the land of Egypt. That this signifies the removal of truth and the apparent privation of it in both naturals, is evident from the signification of “forgetting,” or “being forgotten,” as being removal and hence apparent privation; and from the signification of “abundance of produce,” as being the multiplication of truth, or truth multiplied (of which just above, n. 5276); and from the signification of the “land of Egypt,” as being the natural mind or the natural of man, here both naturals (as just above, n. 5276). That “forgetting,” or “being forgotten,” denotes removal and apparent privation, is because such is the case with the memory and hence with the thought. What a man thinks about is directly under his view, and things related thereto present themselves around in order, even to those unrelated, which are most remote, and thus forgotten. Things opposite are separated from the rest and hang down, and present themselves underneath, and balance those above. This setting in order is effected by means of the good that flows in, and such is the case with all man’s thinking. That such is the case appears from thoughts in the other life; for in the light of heaven thoughts there are wont to be sometimes presented to view, and then such a form of their arrangement is seen. From this it is evident that “forgotten,” in the internal sense, is nothing else than removal and apparent privation.

  
/ 10837  
  

Thanks to the Swedenborg Foundation for the permission to use this translation.