Biblija

 

Hošea 2

Studija

   

1 "A djece Izraelove bit će brojem k'o pijeska u moru što se izmjerit' ne može ni izbrojit'. Umjesto da im govore: 'Vi niste moj narod,' zvat će ih: 'Sinovi Boga živoga.'

2 Ujedinit će se sinovi Judini i sinovi Izraelovi, postavit će sebi jednoga glavara i otići će iz zemlje; jer velik će biti dan jizreelski.

3 Recite braći svojoj: 'Narode moj,' sestrama svojim: 'Mila.'

4 Podignite tužbu, podignite, protiv majke svoje, jer ona mi nije više žena, a ja joj muž više nisam. Nek' odbaci od sebe bludničenja i preljube izmeđ' svojih dojki,

5 da je golu ne svučem te učinim da bude k'o na dan rođenja; da je ne obratim u pustinju, da je u zemlju suhu ne obratim i žeđu ne umorim.

6 Ja joj djece neću milovati, jer djeca su to bludnička.

7 Da, bludu se odala mati njihova, sramotila se ona koja ih zače. Da, rekla je: 'Trčat ću za svojim milosnicima, za njima koji mi daju kruh moj i vodu, vunu moju i lan, ulje i piće moje.'

8 Stoga ću put joj trnjem zagraditi, zidom opkoliti, da ne nađe više svojih staza.

9 I trčat će za milosnicima, ali ih stići neće, tražit će ih, al' ih neće pronaći. Tada će reći: 'Idem se vratiti prvome mužu, jer sretnija bijah prije nego sada.'

10 I ona nije razumjela da joj ja davah i žito i mošt i ulje, da je ja obasipah srebrom i zlatom od kojega načiniše baale.

11 Stoga ću uzeti natrag svoje žito u svoje vrijeme i svoj mošt u pravi čas; oduzet ću svoju vunu i svoj lan kojima je imala pokriti golotinju svoju;

12 sad ću joj otkriti sramotu na oči njenih milosnika, i nitko je iz moje neće izbaviti ruke.

13 Učinit ću kraj svim njenim veseljima, svetkovinama, mlađacima, subotama i svim blagdanima njezinim.

14 Opustošit ću joj čokote i smokve za koje je govorila: 'To je plaća što mi je dadoše moji milosnici.' Obratit ću ih u šikarje, i životinje će ih poljske obrstiti.

15 Kaznit ću je za dane Baalove kojima je kad palila, kitila se grivnom i kolajnom i trčala za svojim milosnicima; a mene je zaboravljala - riječ je Jahvina.

16 Stoga ću je, evo, primamiti, odvesti je u pustinju i njenu progovorit' srcu.

17 I vratit ću joj ondje njene vinograde, i od Doline ću akorske učiniti vrata nade. Ondje će mi odgovarat' ona kao u dane svoje mladosti, kao u vrijeme kada je izišla iz Egipta.

18 U onaj dan - riječ je Jahvina - ti ćeš me zvati: 'Mužu moj', a nećeš me više zvati: 'Moj Baale.'

19 Uklonit ću joj iz usta imena baalska i neće im više ime spominjati.

20 U onaj dan, učinit ću za njih savez sa životinjama u polju, sa pticama nebeskim i gmazovima zemskim; luk, mač i boj istrijebit ću iz zemlje da mirno u njoj počiva.

21 Zaručit ću te sebi dovijeka; zaručit ću te u pravdi i u pravu, u nježnosti i u ljubavi;

22 zaručit ću te sebi u vjernosti i ti ćeš spoznati Jahvu.

23 U onaj dan - riječ je Jahvina - odazvat ću se nebesima, a ona će se zemlji odazvati;

24 zemlja će se odazvati žitu, moštu i ulju, a oni će se odazvati Jizreelu.

25 I posijat ću ga u zemlji, zamilovat ću Nemilu, Ne-narodu mom reći ću: 'Ti si narod moj!' a on će reći: 'Bože moj!'"

   

Biblija

 

Ezekijel 16:16

Studija

       

16 Od haljina si svojih šarene uzvišice pravila i na njima se bludu odavala ...

Iz Swedenborgovih djela

 

Arcana Coelestia #2811

Proučite ovaj odlomak

  
/ 10837  
  

2811. 'And Abraham built the altar there' means preparation of the Lord's Divine human. This is clear from the meaning of 'the altar' and of 'building the altar'. Altars used to mean all worship in general because they were the chief feature of the worship of the representative Church, 921. And because they meant all worship in general they meant the Lord's Divine Human, for the Lord's Divine Human is essentially present in all worship and all doctrine, so much so that it is the very essence of worship itself and doctrine itself. This becomes clear also from the Holy Supper which superseded altars, that is, burnt offerings and sacrifices, 2165, 2187, 2343, 2359. The Holy Supper is the chief feature of external worship because it is the Lord's Divine Human that is bestowed there. From all this it may become clear, and so without further explanation, that 'building an altar' means preparing the Divine human. The final preparation of the Lord's Divine human for undergoing the last degrees of temptation is the subject in the present verse and is described by the statement that Abraham laid the pieces of wood in order, bound Isaac his son, and laid him on the altar, upon the pieces of wood.

  
/ 10837  
  

Thanks to the Swedenborg Society for the permission to use this translation.