¹ I dođe mi riječ Jahvina:

² "Sine čovječji! U čemu je trs loze bolji od drugih šumskih drveta?

³ Služi li da se od njega štogod načini? Djelja li se od njega klin da se o njega što objesi?

⁴ Gle, baca se u oganj da izgori: kad mu oganj sažeže oba kraja i sredinu spali, može li još čemu poslužiti?

⁵ Eto, ni onda kad bijaše čitav ništa se od njega ne mogaše načiniti. Pa kako će, dakle, čemu poslužiti kad ga plamen sažga?"

⁶ Zato ovako govori Jahve Gospod: "Kao što sam trs loze, među drugim drvetima, bacio u oganj da izgori, tako ću postupati i s Jeruzalemcima!

⁷ Upravit ću lice svoje na njih, i kada se iz jednog ognja izbave, drugi će ih proždrijeti. I spoznat ćete da sam ja Jahve kad lice svoje upravim na njih

⁸ i svu im zemlju opustošim jer mi bijahu nevjerni! - riječ je Jahve Gospoda."

²⁰ But Judah will be inhabited forever, and Jerusalem from generation to generation.