Biblija

 

Izlazak 16

Studija

   

1 Potom krenu iz Elima, i sva izraelska zajednica dođe u pustinju Sin, koja je između Elima i Sinaja, petnaestoga dana drugoga mjeseca nakon odlaska iz zemlje egipatske.

2 U pustinji sva izraelska zajednica počne mrmljati protiv Mojsija i Arona.

3 "Oh, da smo pomrli od ruke Jahvine u zemlji egipatskoj kad smo sjedili kod lonaca s mesom i jeli kruha do mile volje!" - rekoše im. "Izveli ste nas u ovu pustinju da sve ovo mnoštvo gladom pomorite!"

4 Tada reče Jahve Mojsiju: "Učinit ću da vam daždi kruh s neba. Neka narod ide i skuplja svaki dan koliko mu za dan treba. Tako ću ih kušati i vidjeti hoće li se držati moga zakona ili neće.

5 A šestoga dana, kad spreme što su nakupili, bit će dvaput onoliko koliko su skupljali za svaki dan."

6 Onda Mojsije i Aron progovore svim Izraelcima: "Večeras ćete poznati da vas je Jahve izveo iz zemlje egipatske,

7 a ujutro ćete vidjeti svojim očima Jahvinu slavu, jer vas je čuo Jahve kako ste protiv njega mrmljali. Što smo mi da protiv nas mrmljate?

8 Večeras će vam Jahve dati mesa da jedete", nastavi Mojsije, "a ujutro kruha do mile volje, jer je Jahve čuo vaše mrmljanje protiv njega. Što smo mi? Vi ne mrmljate protiv nas nego protiv Jahve."

9 Poslije toga rekne Mojsije Aronu: "Reci svoj izraelskoj zajednici: 'Skupite se pred Jahvu, jer je čuo vaše mrmljanje!'"

10 I dok je Aron svoj izraelskoj zajednici govorio, oni se okrenu prema pustinji, i gle! u oblaku pojavi se Jahvina slava.

11 Onda se Jahve oglasi Mojsiju i reče mu:

12 "Čuo sam mrmljanje Izraelaca. Ovako im reci: 'Večeras ćete jesti meso, a ujutro ćete se nasititi kruha. Tada ćete poznati da sam ja Jahve, Bog vaš.'"

13 I doista! Navečer se pojave prepelice i prekriju tabor. A ujutro obilna rosa sve orosila oko tabora.

14 Kad se prevlaka rose digla, površinom pustinje ležao tanak sloj, nešto poput pahuljica, kao da se slana uhvatila po zemlji.

15 Kad su Izraelci to vidjeli, pitali su jedan drugoga: "Što je to?" Jer nisu znali što je. Onda im Mojsije reče: "To je kruh koji vam je Jahve pribavio za hranu.

16 A ovo je zapovijed koju je Jahve izdao: 'Nakupite koliko kome treba za jelo - jedan gomer po osobi, svatko prema broju članova koji su mu u šatoru.'"

17 Izraelci tako uradiše. Neki nakupe više, neki manje.

18 Kad su izmjerili na gomer, pokaza se da nije ništa preteklo onome koji bijaše nakupio mnogo, a niti je nedostajalo onome koji bijaše nakupio manje: svatko je nakupio koliko mu je trebalo za jelo.

19 "Neka nitko ne ostavlja ništa za ujutro!" - rekne im Mojsije.

20 Ali oni nisu poslušali Mojsija; neki ostave i za sutra. A to im se ucrva i usmrdje. Mojsije se na njih razljuti.

21 Tako su skupljali svako jutro koliko je kome trebalo za jelo. I kad bi sunce ogrijalo, mÓana bi se rastopila.

22 Onda šestoga dana nakupiše dvostruku količinu hrane - po dva gomera na svakoga. Kad su starješine zajednice došle da izvijeste Mojsija,

23 on im reče: "Ovo je zapovijed Jahvina: Sutra je dan potpunog odmora, subota Jahvi posvećena. Ispecite što želite peći; skuhajte što želite kuhati. Sve što vam preteče ostavite za sutra."

24 Ostave to oni za sutra, kako je Mojsije naredio, i niti se usmrdjelo niti su se crvi pojavili.

25 "Jedite to danas", reče im Mojsije, "jer je ovaj dan subota u čast Jahve; danas nećete naći mÓane na polju.

26 Šest je dana skupljajte, a sedmoga, u subotu, neće je biti."

27 Bijaše nekih koji su i sedmoga dana išli da je nakupe, ali ništa ne nađoše.

28 Zato Jahve reče Mojsiju: "Dokle ćete odbijati da se pokorite mojim zapovijedima i mojim zakonima?

29 Pogledajte! Zato što vam je Jahve dao subotu, daje vam hrane šestoga dana za dva dana. Neka svatko stoji gdje jest; neka nitko u sedmi dan ne izlazi iz svoga stana."

30 Tako se sedmoga dana narod odmarao.

31 Dom je Izraelov tu hranu prozvao mÓanom. Bijaše kao zrno korijandra; bijela, a imala je ukus medenog kolačića.

32 Onda rekne Mojsije: "Ovo je zapovijed koju je izdao Jahve: Napunite tim jedan gomer i čuvajte ga za svoje potomke da vide hranu kojom sam vas hranio u pustinji kad sam vas izbavio iz zemlje egipatske."

33 I naredi Mojsije Aronu: "Uzmi jednu posudu; stavi u nju cio gomer mane, a onda je položi pred Jahvu da se sačuva za vaše potomke."

34 Kako je Jahve naredio Mojsiju, Aron je stavi pred Svjedočanstvo na čuvanje.

35 Izraelci su se hranili manom četrdeset godina, sve dok nisu došli u naseljenu zemlju: jeli su manu do dolaska na granicu zemlje kanaanske.

36 Gomer je deseti dio efe.

   

Biblija

 

Ezekijel 47:8

Studija

       

8 I reče mi: "Ova voda teče u istočni kraj, spušta se u Arabu i teče u more; a kad se u more izlije, vode mu ozdrave.

Iz Swedenborgovih djela

 

Arcana Coelestia #8314

Proučite ovaj odlomak

  
/ 10837  
  

8314. 'Then the chiefs of Edom were dismayed' means a like feeling on the part of those leading a life of evil arising from self-love. This is clear from the meaning of 'the chiefs' as the leaders, thus each and every person, dealt with below; and from the representation of 'Edom' as those who, ruled by the evil of self-love, seize on falsities and cast aside truths, or as - in the sense abstracted from persons - the evil of self-love which embraces falsity and rejects truth, so that 'Edom' also represents those who lead a life of evil arising from that love, namely self-love. As regards the word 'chiefs', leaders are meant by it, or - in the sense abstracted from persons - leading features, and so each and every aspect. For when the word 'chiefs' is used, it implies each and every person under them, as when the word 'king' is used it implies all subjects of his kingdom; for the group takes its name from the most powerful person among them. When the term 'chiefs' or 'commanders' is mentioned in the Word general headings under which all else comes is meant, or leading features, as with 'tertiary commanders', 8150, 8276; and that term has reference to good, or in the contrary sense to evil. 'Princes' however likewise means general headings under which all else comes, or first and foremost features, 1482, 2089, 5044; but it has reference to truth.

[2] It should be recognized that in the Word there are terms that belong to the group of spiritual things and terms that belong to the group of celestial things; that is, there are terms serving to express such things as are matters of truth or faith, and terms serving to express such things as are matters of good or love. In addition there are terms that have reference to both. As soon as the person who is acquainted with these looks at or reads the Word, especially in its original language, he knows when such things as are matters of truth are the subject in the internal sense, and when such things as are matters of good are the subject. This is the situation with the meaning of 'princes' and 'chiefs'. 'Princes' means first and foremost features and is used in reference to the truths of faith, or in the contrary sense to falsities of faith, whereas 'chiefs' means leading features and is used in reference to the good of love, or in the contrary sense to the evils of love.

[3] So it is that those who ruled in Edom were called 'chiefs', as is evident from Genesis 36:15-19, 21, 29-30, 40-43. The reason why they were called 'chiefs' is that 'Edom' meant the good of celestial love, and in the contrary sense the evil of self-love. But among 'the sons of Ishmael', those who were set in authority over everyone else were not called 'chiefs' but 'princes', Genesis 25:16, because 'Ishmael' means those guided by truth, 3263, 3268, 4747. For the same reason the term 'princes' was used for those set in authority in Israel, Numbers 7:2, 10, 18, 24, 30, 36, 42, 48, 54, since 'Israel' represented those governed by the truth and good of faith. But those set in authority in Judah were called 'chiefs' since Judah' represented those governed by the good of love, as in Zechariah,

Let him be like a chief in Judah. Zechariah 9:7.

And in the same prophet,

The chiefs of Judah will say in their heart, I will strengthen 1 for myself the inhabitants of Jerusalem in Jehovah Zebaoth, their God. On that day I will make the chiefs of Judah like a furnace of fire among pieces of wood. Zechariah 12:5-6.

Bilješke:

1. This differs from what appears in English versions of Scripture because Swedenborg, following Sebastian Schmidt, reads the Hebrew as a verb, not as a noun.

  
/ 10837  
  

Thanks to the Swedenborg Society for the permission to use this translation.