Bibliorum

 

Postanak 32

Study

   

1 A Jakov otide svojim putem; i sretoše ga anđeli Božiji;

2 A kad ih ugleda Jakov, reče: Ovo je logor Božji. I prozva ono mesto Mahanaim.

3 I Jakov posla pred sobom glasnike k Isavu bratu svom u zemlju Sir, krajinu edomsku.

4 I zapovedi im govoreći: Ovako kažite gospodaru mom Isavu: Sluga tvoj Jakov ovako kaže: Bio sam došljak kod Lavana i bavio se do sad.

5 A imam volova i magaraca, ovaca i sluga, i sluškinja, i poslah da javim tebi gospodaru svom, eda bih našao milost pred tobom.

6 I vratiše se glasnici k Jakovu i rekoše mu: Idosmo do brata tvog Isava, i eto on ti ide na susret s četiri stotine momaka.

7 A Jakov se uplaši jako i zabrinu se; pa razdeli svoje ljude i ovce i goveda i kamile u dve čete.

8 I reče: Ako Isav udari na jednu četu i razbije je, da ako druga uteče.

9 I reče Jakov: Bože oca mog Avrama i Bože oca mog Isaka, Gospode, koji si mi kazao: Vrati se u zemlju svoju i u rod svoj, i ja ću ti biti dobrotvor!

10 Nisam vredan tolike milosti i tolike vere što si učinio sluzi svom; jer samo sa štapom svojim pređoh preko Jordana, a sada sam gospodar od dve čete.

11 Izbavi me iz ruke brata mog, iz ruke Isavove, jer se bojim da ne dođe i ubije mene i mater s decom.

12 A Ti si kazao: Zaista ja ću ti biti dobrotvor, i učiniću seme tvoje da bude kao peska morskog, koji se ne može izbrojati od množine.

13 I zanoći onde onu noć, i uze šta mu dođe do ruke, da pošalje na dar Isavu bratu svom,

14 Dvesta koza s dvadeset jaraca, dvesta ovaca s dvadeset ovnova,

15 Trideset kamila dojilica s kamiladima, četrdeset krava s desetoro teladi, dvadeset magarica s desetoro magaradi.

16 I predade ih slugama svojim, svako stado napose, i reče slugama: Idite napred preda mnom, ostavljajući dosta mesta između jednog stada i drugog.

17 I zapovedi prvom govoreći: Kad sretneš Isava, brata mog, pa te zapita: Čiji si? I kuda ideš? I čije je to što goniš pred sobom?

18 A ti reci: Sluge tvog Jakova, a ovo šalje na dar gospodaru svom Isavu, a eto i sam ide za nama.

19 Tako zapovedi i drugom i trećem i svima koji iđahu za stadom, i reče: Tako kažite Isavu kad naiđete na nj.

20 I još kažite: Eto, Jakov sluga tvoj ide za nama. Jer govoraše: Ublažiću ga darom koji ide preda mnom, pa ću mu onda videti lice, da ako me lepo primi.

21 Tako otide dar napred, a on prenoći onu noćkod čete svoje.

22 I po noći usta, i uze obe žene i dve robinje i jedanaestoro dece svoje; i prebrodi brod Javok.

23 A pošto njih uze i prevede preko potoka, preturi i ostalo što imaše.

24 A kad osta Jakov sam, tada se jedan čovek rvaše s njim do zore.

25 I kad vide da ga ne može svladati, udari ga po zglavku u stegnu, te se Jakovu iščaši stegno iz zglavka, kad se čovek rvaše s njim.

26 Pa onda reče: Pusti me, zora je. A Jakov mu reče: Neću te pustiti dokle me ne blagosloviš.

27 A čovek mu reče: Kako ti je ime. A on odgovori: Jakov.

28 Tada mu reče: Odsele se nećeš zvati Jakov, nego Izrailj; jer si se junački borio i s Bogom i s ljudima, i odoleo si.

29 A Jakov zapita i reče: Kaži mi kako je tebi ime. A On reče: Što pitaš kako mi je ime? I blagoslovi ga onde.

30 I Jakov nadede ime onom mestu Fanuil; jer, veli, Boga videh licem k licu, i duša se moja izbavi.

31 I sunce mu se rodi kad prođe Fanuil, i hramaše na stegno svoje.

32 Zato sinovi Izrailjevi ne jedu krajeve od mišića na zglavku u stegnu do današnjeg dana, što se Jakovu povrediše krajevi od mišića na zglavku u stegnu.

   

from the Writings of Emanuel Swedenborg

 

Nebeske Tajne #4281

Studere hoc loco

  
/ 10837  
  

4281. Da se stegnom iz zglavka koje je bilo iščašeno kod njega, označava da je ovo povezivnje bilo oštećeno i pomereno (izgubljeno) kod Jakovljevog potomstva, vidi se iz značenja iz zglavka (izglavljenog, iščašenog), u smislu koji mu se daje, a to je da je pomereno (izgubljeno), to jest da je povređeno. Da zglavak kod bedra označava povezivanje, vidi se iz onoga što je gore rečeno (br. 4280); i da u Reči Jakov označava ne samo Jakova, nego i njegovo potomstvo, jasno je iz mnogih odlomaka u Reči (Brojvi 23:7, 10, 21, 23, 24:5, 17, 19; Zak. Ponovljeni 32:10; Isaija 40:27; 43:22; 44:1, 2, 21; (48:12; 59:20; Jer. 10:1, Jeremija ccc25; 30:7, 10, 18; 31:7. (Jeremija ccc11; 46:27, 28; Osija 10:11; Amos 7:2; Mijeha 2:12; 3:8; Ps. 14:7; 24:6; 59:13; 78:5; 99:4; i na drugim mestima) 2. Da su Jakov i njgovo potomstvio bili takovoga karaktera, da se kod njih nebeska i duhovna ljubav nije mogla povezati sa prirodnim dobrom, to jest, unutrašnji ili duhovni čovek sa spoljašnjim ili prirodnim čovekom, jasno je iz svega što je rečeno o toj naciji u Reči; jer oni nisu znali, a nisu ni želeli da znaju, šta je unutrašnji ili duhovni čovek, pa se to stoga nije njima ni otkrilo; jer oni veruju da u čoveku postoji samoono što je spoljašnje i prirodno. U svom njihovom bogoštovanju, oni su samo gledali na to, tako da je Božansko bogoštovanje kod njih bilo idolopoklonstvo; jer kad je unutrašnje bogoštovanje odvojeno od spoljašnjeg, ostaje samo idolopoklonstvo. Crkva koja je bila kod njih ustanoljena, nije bila crkva, nego samo reprezentacija crkve; to je razlog da se ona naziva reprezentativnom crkvom. Da je reprezentativ crkve moguć kod takvog naroda, može se videti, br. 1361, 3670, 4208).

3. jer kod reprezentacije ne misli se o osobi, nego o onome što je predstavljeno; stoga su Božanske, nebeske, i duhovne stvari mogle da budu predstavljene ne samo osobama, nego i bezživotnim stvarima, kao Aronovim haljinama, kovčegom, oltarom, volovima i ovcama koje su bile prinošene na žrtvu, svećnjakom sa svećama, hlebovima na zlatnom stolu, uljem kojim su pomazivani, tamjanom, i drugim sličnim stvarima. To je razlog da su njihovi carevi, kako zli kao i dobri, predstavljali Gospodovu kraljevsku službu; i vrhovni svešenici, kako zli tako i dobri, predstavljali su ono što pripadaGospodovom Božnskom sveštenstvu, kad su obavljali svoju službu u spoljašnjoj formi u skladu sa odredbama i zapovestima. Kako bi, stoga, mogla postojati među njima reprezentacija crkve, date su im ovakve odredbe i zapovesti preko otkrivenja, koji su bili sasvim repreentativni; stoga, sve dok su bili u njima i dok su ih strogo održavali, sve su dotle mogli da predstavljaju crkvu; ali kada su se otkrenuli od njih (od reprezentativa), kao i od odredaba i zapovesti njihove nacije, a posebno kad su počeli da se klanjaju drugome bogu, bili su lišeni toga da budu reprezentativ. Iz toga su razloga bili izgnani spoljašnjim sredstvima, kao ropstvima, nesrećama, pretnjma i čudima kako bi bili prisiljeni da održavaju zakone i uredbe koje su istinski reprezentativi, ali ne unutrašnjim sredstvima, kao što se to radi s onima koji imaju unutrašnje bogoštovanje u spojašnjem. Ove su stavri označene iščašenim stegnom kod Jakova, kad se to razume u unutrašnjem istorijskom smislu. uodnosu na Jakova i njegovo potomstvo.

  
/ 10837  
  

from the Writings of Emanuel Swedenborg

 

Nebeske Tajne #3670

Studere hoc loco

  
/ 10837  
  

3670. Stih 4. I da ti da blagoslov Abrahamov. Da ovo označava povezivanje Božanskog Samog sa dobrom i istinom Prirodnog, vidi se iz značenja blagoslova, koji je povezivanje, (br. 3660, 3667); i iz reprezentacije Abrahama, koji je Gospodovo Božansko Samo, koje se naziva Otac (o čemu vidi br. 2011, 3251, 3439) . A pošto su ove reči upućene Jakovu, kojim je predstavljeno Gospodovo Božansko Prirodno u pogledu Božanskog dobra i istine, stoga je ovde označeno povezivanje Božanskog Samog s dobrom i istinom Prirodnog, pa je to ono što je označeno u unutrašnjem smislu rečima, da ti da blagoslov Abrahama. U smisl lova, Abrahamovim blagoslovom misli se na zemlju Hanansku, a isto je označeno i sledećim rečima, i da naslijediš zemlju u kojoj si došljak, koju je Bog dao Abrahamu; svako po smislu slova reči ovako shvata ko veruje da istorijski delovi Reči ne sadrže nešto što je sveto i tajno: a posebno Jevrejska nacija, koja, oslanjajući se na snagu ovih reči, traži za sebe veće privilegije od svakog drugog naroda i nacije. Njihovi očevi razumevali su ove reči na isti način, a osobito ih je tako shvatao Jakov, čiji se kvalitet vidi iz onoga što je gore rečeno (br. 3667), naime, da on ne bi znao ni priznavao Jehovu, ako mu ne da telesne i svetske blagoslove. Ali da se ovde ne misli na Abrahama, Isaka, ili Jakova, i da je Jakovom predstavljen Gospod u pogledu Prirodnog koje je trebalo na učini Božanskim, sasvim je jasno iz objašnjenja datoga gore. da nema značaja kakav je čovek koji predstavlja, da li je rđav ili dobar, i da rđav čovek isto kao i dobar može da predstavlja i da je predstavljao Gospodovo Božansko, može se videti gore (br. 665, 1097, 1361). Isto se može videti iz reprezentativa koji postoje i danas; jer svi kraljevi, ma ko da su, i ma kakvi da su, kraljevstvo kojem služe, predstavlja Gospoda; na sličan način, svi sveštenici, bilo kakvi da su, predstavljaju svoju službu. Kraljevska i sveštenička služba po sebi su svete, bez obzira kakve su osobe koju tu službu vrše, i ovo je razlog zašto je Reč, koju naučava zao čovek, uvek sveta, a tako isto i skrament Krštenja i Svete Večere, i druga takve stvari. I iz ovioga je jasno da nijedan kralj ne može da sebe smatra svetim od onoga što pripada samoj kraljevskoj službi; niti sveštenik može da sebi prisvaja ono što pripada svešteničkoj službi. A onoliko koliko ijedan od njih prisvaja nešto što pripada njihovoj službi, toliko se za njegov karakter može reći da je duhovni kradljivac (lopov, lupež), jer je to zank duhovne krađe; a isto tako, koliko on čini zlo, to jest, koliko postupa protivno onome što je pravedno i časno, i protivno onome što je dobro i istinito, toliko odbacuje svetost kraljevstva i sveštenstva koje predstavlja svetost službe, i tada predstavlja ono što je obrnuto. Iz ovoga razloga u reprezentativnoj Jevrejskoj crkvi bilo je toliko zakona povezanih sa svetošću u kojoj moraju da budu sveštenici dok vrše svetu službu . o čemu će, po Gospodovoj Božanskoj Milosti, biti govora u onome što sledi.

  
/ 10837