Bibliorum

 

Postanak 36

Study

   

1 Ovo su potomci Ezava, koji se zvao i Edom.

2 Ezav je uzeo sebi žene od kanaanskih djevojaka: Adu, kćer Hetita Elona; Oholibamu, kćer Ane, unuku Sibeona Horijca;

3 i Basematu, kćer Jišmaelovu, sestru Nebajotovu.

4 Ada Ezavu rodi Elifaza, a Basemata rodi Reuela,

5 Oholibama rodi Jeuša, Jalama i Koraha. To su Ezavovi sinovi koji se rodiše u zemlji kanaanskoj.

6 Ezav uzme svoje žene, svoje sinove, svoje kćeri, svu čeljad svoga doma; svoju stoku - krupnu i sitnu; svu imovinu što ju je namakao u zemlji kanaanskoj, pa ode u zemlju seirsku, daleko od svog brata Jakova.

7 Njihov se, naime, posjed jako uvećao te nisu mogli ostati zajedno: kraj u kojem su boravili nije ih mogao izdržavati zbog njihova blaga.

8 Tako se Ezav - Edom nazvani - naseli u brdskom kraju Seiru.

9 Ovo je, dakle, potomstvo Ezava, praoca Edomaca, u brdskom kraju Seiru.

10 Ovo su imena Ezavovih sinova: Elifaz, sin Ezavove žene Ade; Reuel, sin Ezavove žene Basemate.

11 Elifazovi su sinovi bili: Teman, Omar, Sefo, Gatam i Kenaz.

12 Timna je bila inoča Ezavova sina Elifaza; ona je Elifazu rodila Amaleka. To su potomci Ezavove žene Ade.

13 A ovo su sinovi Reuelovi: Nahat, Zerah, Šama i Miza. Oni su bili sinovi Ezavove žene Basemate.

14 A ovo su opet sinovi Ezavove žene Oholibame, Anine kćeri, unuke Sibeonove; ona je Ezavu rodila Jeuša, Jalama i Koraha.

15 Ovo su rodovske glave Ezavovih potomaka. Potomci Ezavova prvorođenca Elifaza: knez Teman, knez Omar, knez Sefo, knez Kenaz,

16 knez Korah, knez Gatam i knez Amalek. To su rodovski glavari Elifazovi u zemlji edomskoj; to su potomci Adini.

17 A ovo su potomci Ezavova sina Reuela: knez Nahat, knez Zerah, knez Šama i knez Miza. To su rodovski glavari Reuelovi u zemlji edomskoj; to su potomci Ezavove žene Basemate.

18 A ovo su potomci Ezavove žene Oholibame: knez Jeuš, knez Jalam i knez Korah. To su rodovski glavari Ezavove žene Oholibame, kćeri Anine.

19 To su bili sinovi Ezava-Edoma, njihovi knezovi.

20 A ovo su sinovi Seira Horijca, žitelji one zemlje: Lotan, Šobal, Sibeon, Ana,

21 Dišon, Eser i Dišan. To su koljenovići Horijci, sinovi Seirovi, u zemlji edomskoj.

22 Lotanovi sinovi bili su: Hori i Hemam; a sestra Lotanova bila je Timna.

23 Ovo su bili sinovi Šobalovi: Alvan, Manahat, Ebal, Šefo i Onam.

24 Sinovi Sibeonovi bijahu Aja i Ana. Ana je onaj koji je našao vruća vrela u pustari dok je čuvao magarad svoga oca Sibeona.

25 Ovo su bila djeca Ane: sin Dišon i Anina kći Oholibama.

26 Ovo su bili sinovi Dišonovi: Hemdan, Ešban, Jitran i Keran.

27 Ovo su bili sinovi Eserovi: Bilhan, Zaavan i Akan.

28 A sinovi Dišanovi bili su: Uz i Aran.

29 Ovo su knezovi Horijaca: knez Lotan, knez Šobal, knez Sibeon, knez Ana,

30 knez Dišon, knez Eser i knez Dišan. To su bili knezovi Horijaca, glavar za glavarom, u zemlji seirskoj.

31 Evo kraljeva koji su kraljevali u edomskoj zemlji prije nego je zavladao kralj sinova Izraelovih.

32 Beorov sin Bela vladao je u Edomu; njegov se grad zvao Dinhaba.

33 Kad je umro Bela, na njegovo se mjesto zakraljio Jobab, sin Zeraha iz Bosre.

34 Kad je umro Jobab, zakraljio se na njegovo mjesto Hušam iz temanske zemlje.

35 Kad je umro Hušam, zakraljio se na njegovo mjesto Bedadov sin Hadad, koji je potukao Midjance na Moapskom polju. Ime je njegovu gradu bilo Avit.

36 Kad je umro Hadad, zakraljio se na njegovo mjesto Samla iz Masreke.

37 Kad je umro Samla, zakraljio se na njegovo mjesto Šaul iz Rehobota na Rijeci.

38 Kad umrije Šaul, zavlada Baal Hanan, Akborov sin.

39 Kad je umro Baal Hanan, Akborov sin, vladaše Hadad. Ime je njegovu gradu bilo Pai. Žena mu se zvala Mehetabela. Bila je kći Matredova, iz Me Zahaba.

40 Ovo su imena Ezavovih knezova s njihovim nazivima po rodovima i smještaju: knez Timna, knez Alva, knez Jetet,

41 knez Oholibama, knez Ela, knez Pinon,

42 knez Kenaz, knez Teman, knez Mibzar,

43 knez Magdiel i knez Iram. To su bili knezovi edomski, prema njihovim naseljima u zemlji koju su zaposjeli. To je Ezav, praotac Edomaca.

   

Bibliorum

 

Suci 5:1

Study

       

1 Toga dana Debora i Barak, sin Abinoamov, zapjevaše ovu pjesmu:

from the Writings of Emanuel Swedenborg

 

Arcana Coelestia #2943

Studere hoc loco

  
/ 10837  
  

2943. 'To all entering into the gate of his city, saying' means matters of doctrine through which one comes to faith. This is clear from the meaning of 'a gate' as a place of entry and so as that which, in the same way as a door, leads in, dealt with in 2145, 2152, 2356, 2385, and from the meaning of 'a city' as truth, which constitutes faith, dealt with in 402, 2268, 2449, 2451, 2712. In the Ancient Church a city was not like the city of later or of modern times. That is to say, a city did not consist of a collection or gathering together of individuals but of separate families living side by side. A family descended from the same forefather constituted a city. The city of Nahor, for example, to which Abraham's servant went to betroth Rebekah to Isaac, Genesis 24:10, consisted of the family of Nahor which was there. And Shalem, the city of Shechem, to which Jacob came after his departure from Paddan Aram, Genesis 33:18 and the whole of Chapter 34, consisted of the family of Hamor and Shechem which was there. And the same was so with all other cities in those times.

[2] And as it had come down to them from the most ancient people that nations and families represented heavenly communities, and so the things of love and charity, 685, 1159, therefore when a city is mentioned instead of a family, and a people instead of a nation, truth that constitutes faith is meant. It is also why in the genuine sense the city of God and the holy city mean faith in the Lord. And as 'a city' meant faith, 'the gate of the city' means matters of doctrine through which one comes to faith. The same was also meant in the Jewish representative Church by the judges and elders sitting in the gate of the city and giving judgement there, as is evident from historical sections of the Word, and also in Zechariah,

These are the things that you shall do: Speak the truth, everyone to his companion; judge in your gates the truth and the judgement of peace. Zechariah 8:16.

And in Amos,

Hate evil, and love good, and establish judgement in the gate. Amos 5:15.

'A gate' also means the place of entry into the rational mind, and the rational mind is compared to a city, see 2851.

  
/ 10837  
  

Thanks to the Swedenborg Society for the permission to use this translation.