Biblija

 

Postanak 34

Studija

   

1 A Dina kći Lijina, koju rodi Jakovu, izađe da gleda devojke u onom kraju.

2 A ugleda je Sihem, sin Emora Efejina, kneza od one zemlje, i uze je i leže s njom i osramoti je.

3 I prionu srce njegovo za Dinu kćer Jakovljevu, i devojka mu omile, i on joj se umiljavaše.

4 I reče Sihem Emoru ocu svom govoreći: Oženi me ovom devojkom.

5 A Jakov ču da je osramotio Dinu kćer njegovu; a sinovi njegovi behu u polju sa stokom njegovom, i Jakov oćute dokle oni ne dođu.

6 A Emor otac Sihemov iziđe k Jakovu da se razgovori s njim.

7 A kad dođoše sinovi Jakovljevi iz polja i čuše šta je bilo, žao bi ljudima vrlo i razgneviše se veoma, što učini sramotu Izrailju obležav kćer Jakovljevu, kako ne bi valjalo činiti.

8 Tada im reče Emor govoreći: Sin moj Sihem srcem prionu za vašu kćer; podajte mu je za ženu.

9 I oprijateljite se s nama; kćeri svoje udajite za nas i kćerima našim ženite se.

10 Pa živite s nama, i zemlja će vam biti otvorena; nastanite se i trgujte i držite baštine u njoj.

11 I reče Sihem ocu devojčinom i braći joj: Da nađem milost pred vama, i daću šta mi god kažete.

12 Ištite mi koliko god hoćete uzdarja i dara, ja ću dati šta god kažete; samo mi dajte devojku za ženu.

13 A sinovi Jakovljevi odgovoriše Sihemu i Emoru ocu njegovom prevarno, jer osramoti Dinu sestru njihovu.

14 I rekoše im: Ne možemo to učiniti ni dati sestre svoje za čoveka neobrezanog, jer je to sramota nama.

15 Nego ćemo vam učiniti po volji, ako ćete se izjednačiti s nama i obrezati sve muškinje između sebe.

16 Onda ćemo udavati svoje kćeri za vas i ženićemo se vašim kćerima, i postaćemo jedan narod.

17 Ako li ne pristanete da se obrežete, mi ćemo uzeti svoju devojku i otići ćemo.

18 I po volji biše reči njihove Emoru i Sihemu sinu Emorovom.

19 I momak ne oklevaše učiniti to; jer mu kći Jakovljeva omile veoma; i on beše najviše poštovan između svih u kući oca svog.

20 I otide Emor i sin mu Sihem na vrata grada svog, i rekoše građanima govoreći:

21 Ovi ljudi hoće mirno da žive s nama, da se nastane u ovoj zemlji i da trguju po njoj; a evo zemlja je široka i za njih; pa ćemo se kćerima njihovim ženiti i svoje ćemo kćeri udavati za njih.

22 Ali će tako pristati da žive s nama i da postanemo jedan narod, ako se sve muškinje među nama obrežu, kao što su oni obrezani.

23 Njihova stoka i njihovo blago i sva goveda njihova neće li biti naša? Složimo se samo s njima, pa će ostati kod nas.

24 I koji izlažahu na vrata grada njegovog, svi poslušaše Emora i Sihema sina njegovog; i obreza se sve muškinje, svi koji izlažahu na vrata grada njegovog.

25 A treći dan kad oni behu u bolovima, uzeše dva sina Jakovljeva Simeun i Levije, braća Dinina, svaki svoj mač i uđoše slobodno u grad i pobiše sve muškinje.

26 Ubiše i Emora i sina mu Sihema oštrim mačem, i uzevši Dinu iz kuće Sihemove otidoše.

27 Tada dođoše sinovi Jakovljevi na pobijene, i opleniše grad, jer u njemu bi osramoćena sestra njihova.

28 I uzeše ovce njihove i goveda njihova i magarce njihove, šta god beše u gradu i šta bod beše u polju.

29 I sve blago njihovo, i svu decu i žene njihove pohvataše i odvedoše, i šta god beše u kojoj kući.

30 A Jakov reče Simeunu i Leviju; smetoste me, i omraziste me narodu ove zemlje, Hananejima i Ferezejima; u mene ima malo ljudi, pa ako se skupe na me, hoće me ubiti te ću se istrebiti ja i dom moj.

31 A oni rekoše: Zar sa sestrom našom da rade kao s kurvom?

   

Iz Swedenborgovih djela

 

Nebeske Tajne #4442

Proučite ovaj odlomak

  
/ 10837  
  

4442. Stih 6. A Hemor otac Sihemov iziđe k Jakovu da se razgovori s njim. Da ovo označava savetovanje o istine te crkve, vidi se iz reprezentacije Hemora oca Sihemovog, što je istina Drevnih (vidi br. 4430, 4431), iz reprezentcije Jakova, što je spoljašnja Drevna crkva (br. 4439), i iz značenja da se razgovori s njim, što je savetovanje o istini one crkve.

2. Onaj ko ne zna da imena u Reči označavaju stvari, čudiće se da reči Hemor otac Sihemov ode Jakovu da se s njim razgovori, da to označava savetovanje o istini crkve koja je postojala kod Drevnih a koja je bila u skladu sa Drevnom Crkvom koja je trebada se ustanovi kod potomaka Jakovljevih; ali onaj ko zna da je unutrašnji smisao Reči takav, taj se ne će čuditi; niti će se čuditi oni koji su naučili izknjiga koje su pisali Drevni, njihov način pisanja; jer bilo je to uobičajeno kodnjih da iznose stvari kao skupni govor, kao mudrost, inteligencija, zbanja, i slično; tako isto da ovim stvarima (prim, prev, mudrosti itdt) daju imena kojima su ove stavri bile označene. Bogovi i polubogovi su upravo bile ovakve stvari, koje su oni zamišljali kako bi te predmete predstavljali u istorijskom obliku.

3. Drevni mudraci primili su ovaj način (metod) od Drevne Crkve, koja se prostirala po većem delu Azije (br. 1238, 2385); jer su ljudi u Drevnoj Crkvi izražavali svete stvari pomoću predstava i značenja. Međutim, Drevna Crkva primila je ovo iz usta Pradrevnih ljudi, koji su bili pre potopa (br. 920, 1409, 1977, 2896, 2897), a ovi su to primili iz neba; jer oni su imali komunikaciju s nebom (br. 784, 1114-1125); i prvo nebo, koje je poslednje od tri, je u ovakvim predstavama i značenjima. Otuda to, da je Reč bila napisana u tome stilu. Ali Reč ima tu posebnu odliku, koju nemaju spisi Drevnih, a to je da posebni predmeti u neprekidnim nizovima predstavljaju nebeske i duhovne stvari Gospodovog carstva i, u najvišem smislu, Gospoda Samoga; i da su takve i same istorijske stvari; i – što je više – da su te stvari prave korespondencije, i da su one postoje neprekidno preko i neba od Gospoda.

  
/ 10837  
  

Iz Swedenborgovih djela

 

Nebeske Tajne #2897

Proučite ovaj odlomak

  
/ 10837  
  

2897. Ali Reč u Drevnoj Crkvi koja je bila posle potopa, potekla je od toga (od predstava i značenja Pradrevne Crkve). Čovek te Crkve, pošto je bio duhovan a ne nebeski čovek, znao je, ali nije opažao šta je sadržano u predstavama i značenjima; i pošto su u njima bile sadržane Božanske stvari, to su se njima koristili posebno u Božanskim službama, i to s namerom da bi održavali vezu (komunikaciju) sa nebom. Oni su imali i pisanu Reč koja se sastojala od istorijskih i proročkin delova, kao što je Reč Staroga Zaveta, ali se ta Reč u toku vremena izgubila. Istorijski delovi su se nazivali Jehovini Ratovi, a proročki delovi su se nazivali Izreke (Priče), što je očito kod Mojsija, Brojevi 21:14, 27, gde se oni navode; njihovi istorijski delovi bili su napisani u proročkom stilu, i bili su najvećim delom izmišljene priče, kao što su one u Postanju od I. do XI. Poglavlja; a što je jasno iz onoga što je navedeno iz njih kod Mojsija, gde se nalaze ove reči: Za to se kaže u knjizi o Ratovima Jehovinim: na Vajevu u Sufi, i na potoke Arnonske. Jer ti potoci koji dopiru do mjesta Ara, teku pored međe Moapske (Brojevi 21:14, 15). Njihovi proročki delovi su bili napisani kao proročki delovi Staroga Zaveta, što se vidi iz onoga što je navedeno kod Mojsija, gde se nalaze ove reči: Zato govore u priči (ili Proročkim Izrekama): hodite u Hezebon, da se sagradi i podigne grad Sehonov. Jer oganj izađe iz Hezebona, plamen iz grada Sehonova, i spali Ar Moapski i stanovnike na visini Arnonskoj. Teško tebi, Moabe; propao si, narode Hamov; dao si sinove svoje koji utekoše i kćeri svoje u ropstvo Sehonu caru Amorejskom. Ali ih prostrijeljasmo, propade Hezebon do Dibona, i potrasmo ih do Nofe, koja dopire do Medabe (Brojevi 21:27-30).

Da proročke izjave sadrže nebeske tajne, isto kao i proročki delovi Staroga Zaveta, vrlo je jasno, ne samo zato što ih je Mojsije prepisao (kopirao), i što su primenjene na stvari o kojima se tada govorilo, nego i zbog toga što skoro iste reči čitamo kod Jeremije, koje su umetnute u njegova Proroštva; kao i iz onoga što je rečeno o unutrašnjem smislu Reči. Iz svega toga može biti jasno da su ta proroštva sadržavala oniliko nebeskih tajni koliko i reči. Te reči kod Jeremioje su sledeće: U sjenu Hezebonskom ustaviš e koji bježahu od sile; ali će oganj izaći iz Hezebona, i plamen isred Seona, i opaliće kraj Moabu i tjeme nemiricima. Teško tebi, Moabe, propade narod Hamosovjer sinove tvoje zarobiše, i kćeri tvoje odvedoše uropstvo (Jer. 48:45, 4); otuda je isto tako jasno, da je Reč imala unutrašnji smisao. O Drevnoj Crkvi koja je bila posle potopa, vidi br. 640, 641, 765, 1238, 1327, 2385).

  
/ 10837