Biblija

 

Postanak 32

Studija

   

1 A Jakov otide svojim putem; i sretoše ga anđeli Božiji;

2 A kad ih ugleda Jakov, reče: Ovo je logor Božji. I prozva ono mesto Mahanaim.

3 I Jakov posla pred sobom glasnike k Isavu bratu svom u zemlju Sir, krajinu edomsku.

4 I zapovedi im govoreći: Ovako kažite gospodaru mom Isavu: Sluga tvoj Jakov ovako kaže: Bio sam došljak kod Lavana i bavio se do sad.

5 A imam volova i magaraca, ovaca i sluga, i sluškinja, i poslah da javim tebi gospodaru svom, eda bih našao milost pred tobom.

6 I vratiše se glasnici k Jakovu i rekoše mu: Idosmo do brata tvog Isava, i eto on ti ide na susret s četiri stotine momaka.

7 A Jakov se uplaši jako i zabrinu se; pa razdeli svoje ljude i ovce i goveda i kamile u dve čete.

8 I reče: Ako Isav udari na jednu četu i razbije je, da ako druga uteče.

9 I reče Jakov: Bože oca mog Avrama i Bože oca mog Isaka, Gospode, koji si mi kazao: Vrati se u zemlju svoju i u rod svoj, i ja ću ti biti dobrotvor!

10 Nisam vredan tolike milosti i tolike vere što si učinio sluzi svom; jer samo sa štapom svojim pređoh preko Jordana, a sada sam gospodar od dve čete.

11 Izbavi me iz ruke brata mog, iz ruke Isavove, jer se bojim da ne dođe i ubije mene i mater s decom.

12 A Ti si kazao: Zaista ja ću ti biti dobrotvor, i učiniću seme tvoje da bude kao peska morskog, koji se ne može izbrojati od množine.

13 I zanoći onde onu noć, i uze šta mu dođe do ruke, da pošalje na dar Isavu bratu svom,

14 Dvesta koza s dvadeset jaraca, dvesta ovaca s dvadeset ovnova,

15 Trideset kamila dojilica s kamiladima, četrdeset krava s desetoro teladi, dvadeset magarica s desetoro magaradi.

16 I predade ih slugama svojim, svako stado napose, i reče slugama: Idite napred preda mnom, ostavljajući dosta mesta između jednog stada i drugog.

17 I zapovedi prvom govoreći: Kad sretneš Isava, brata mog, pa te zapita: Čiji si? I kuda ideš? I čije je to što goniš pred sobom?

18 A ti reci: Sluge tvog Jakova, a ovo šalje na dar gospodaru svom Isavu, a eto i sam ide za nama.

19 Tako zapovedi i drugom i trećem i svima koji iđahu za stadom, i reče: Tako kažite Isavu kad naiđete na nj.

20 I još kažite: Eto, Jakov sluga tvoj ide za nama. Jer govoraše: Ublažiću ga darom koji ide preda mnom, pa ću mu onda videti lice, da ako me lepo primi.

21 Tako otide dar napred, a on prenoći onu noćkod čete svoje.

22 I po noći usta, i uze obe žene i dve robinje i jedanaestoro dece svoje; i prebrodi brod Javok.

23 A pošto njih uze i prevede preko potoka, preturi i ostalo što imaše.

24 A kad osta Jakov sam, tada se jedan čovek rvaše s njim do zore.

25 I kad vide da ga ne može svladati, udari ga po zglavku u stegnu, te se Jakovu iščaši stegno iz zglavka, kad se čovek rvaše s njim.

26 Pa onda reče: Pusti me, zora je. A Jakov mu reče: Neću te pustiti dokle me ne blagosloviš.

27 A čovek mu reče: Kako ti je ime. A on odgovori: Jakov.

28 Tada mu reče: Odsele se nećeš zvati Jakov, nego Izrailj; jer si se junački borio i s Bogom i s ljudima, i odoleo si.

29 A Jakov zapita i reče: Kaži mi kako je tebi ime. A On reče: Što pitaš kako mi je ime? I blagoslovi ga onde.

30 I Jakov nadede ime onom mestu Fanuil; jer, veli, Boga videh licem k licu, i duša se moja izbavi.

31 I sunce mu se rodi kad prođe Fanuil, i hramaše na stegno svoje.

32 Zato sinovi Izrailjevi ne jedu krajeve od mišića na zglavku u stegnu do današnjeg dana, što se Jakovu povrediše krajevi od mišića na zglavku u stegnu.

   

Iz Swedenborgovih djela

 

Nebeske Tajne #4257

Proučite ovaj odlomak

  
/ 10837  
  

4257. Da ne dođe i ubije mene i mater s djecom. Da ovo označava da samo što nije nestalo, pokazuje se i bez objašnjavanja. Ubiti majku s djecom bila je formula (izreka) kod drevnih, koji su znali predstave i značenja, kojom se označavalo uništavanje crkve i svih stvari koje pripadaju crkvi u opšte i posebno, kod čoveka koji je crkva. Jer se majkom označava crkva (br. 289, 2691, 2717), a sinovima istine koje pripadaju crkvi (br. 489, 533, 117, 2623, 3373). Otuda ubiti majku s djecom označava potpuno uništavanje. I čovek potpuno nestaje kada crkva i ono što pripada crkvi u njemu nastane; to jest, kada osećanje istine, koje je označeno majkom, i koje čini crkvu u čoveku, nestane.

  
/ 10837  
  

Iz Swedenborgovih djela

 

Nebeske Tajne #3373

Proučite ovaj odlomak

  
/ 10837  
  

3373. I sjemenu tvojemu. Ovo označava istinu. Ovo se vidi iz značenja sjemena, što je istina (vidi br. 29, 255, 1025, 1310): tako označava istinu koja je od Gospodovog Božanskog, koja je tvoje sjeme. Oni koji shvataju Reč samo u smislu njenog slova, moraju da misle da sjeme označava potomstvo, a u ovome slučaju potomstvo od Jakova, jer je Reč bila među narodima (Neznabošcima), a u Reči ima toliko istorija (priča) o onima koji su sačinjavali te narode. Ali u unutrašnjem smislu, ne misli se na potomstvo od Isaka, nego na sve one koji su sinovi Gospoda, tako sinovi

Njegvog carstva ili, što je isto, koji su u dobru i istini koje su od Gospoda. A pošto su ovi seme, to sledi da su samo dobro i sama istina od Gospoda seme, jer otuda su sinovi, pa se stoga i same istine koje su od Gospoda, nazivaju sinovima carstva, kao kod Mateje:- Onaj koji sije dobro sjeme je Sin Čovječiji; polje je svijet; sjeme su sinovi carstva Mateju 13:37, 38); otuda se u opšte sinovima označavaju istine (vidi br. 489, 491, 2623). Svako 2 ko misli malo dublje, može da zna da se Avramovim, Isakovim i Jakovljevim semenom, koje se tako često pominje u Reči, a o kome se tako često kaže da će biti blagosloveno više nego ijedan drugi narod na zemljinoj kugli, da se time ne označava njihovo potomstvo, jer su oni u odnosu na druge narode bili najmanje u dobru ljubavi prema Gospodu i u ljubavi prema bližnjemu, a nisu bili ni u jednoj istini vere. Jer šta je bio Gospod, šta Njegovo carstvo, pa tako isto šta je nebo, i život posle smrti, oni to nisu znali, kako zbog toga što nisu bili voljni da znaju, a i stoga što da su to znali, oni bi to u srcu odricali , i tako bi profanisali unutrašnja dobra i istine, kao što su profanisali spoljašnja tako što su tako često otvreno bili idolopoklonici; a što je razlog da je tako malo unutrašnjih istina vidljivo u slovu Reči Staroga Zaveta. Zato što su bili takvi, Gospod za njih kaže kod Isaije: Zaslijepio je oči njihove i okamenio srca njihova, da ne vide očima, i srcem ne razumiju, i ne obrtate se da ih iscijelim (Jovan 12:40); i kad je rekao: Odgovoriše i rekoše mu: mi smo sjeme Avramovo, i nijesmo nikad robivali nikome; kako ti govoriš da ćemo se izbaviti? Na to im Isus reče: Da ste vi Avramovo sjeme, činili bi djela kaja je činio Avram. Vi ste sjeme đavolovo i čonite volju oca svojega (Jovan 8:33, 39, 44); Abrahamom se ovde označava Gospod, kao i svuda u Reči: a Jevreji nisu Njegovo seme, ili sinovi, nego seme đavolovo, i to se jasno kaže: iz toga je očito da se semenom Avramovim, Isakovim, i Jakovljevim ne označavaju Jevreji, jer je Reč svuda Božanska, nego se označavaju svi oni koji su seme Gospodovo, to jest, oni koji su u dobru i istini vere u Njega. Da samo od Gospoda potiče nebesko seme, to jest, svo dobro i istina, vidi br 433, 2904, 3195).

  
/ 10837