Poslanica Jevrejima 11
1
Vera je, pak, tvrdo čekanje onog čemu se nadamo, i dokazivanje onog što ne vidimo.
2
Jer u njoj stari dobiše svedočanstvo.
3
Verom poznajemo da je svet rečju Božjom svršen, da je sve što vidimo iz ništa postalo.
4
Verom prinese Avelj Bogu veću žrtvu nego Kain, kroz koju dobi svedočanstvo da je pravednik, kad Bog posvedoči za dare njegove; i kroz nju on mrtav još govori.
5
Verom bi Enoh prenesen da ne vidi smrt; i ne nađe se, jer ga Bog premesti, jer pre nego ga premesti, dobi svedočanstvo da ugodi Bogu.
6
A bez vere nije moguće ugoditi Bogu; jer onaj koji hoće da dođe k Bogu, valja da veruje da ima Bog i da plaća onima koji Ga traže.
7
Verom Noje primivši zapovest i pobojavši se onog što još ne vide, načini kovčeg za spasenje doma svog, kojim osudi sav svet, i posta naslednik pravde po veri.
8
Verom posluša Avraam kad bi pozvan da iziđe u zemlju koju htede da primi u nasledstvo, i iziđe ne znajući kuda ide.
9
Verom dođe Avraam u zemlju obećanu, kao u tuđu, i u kolibama življaše s Isakom i s Jakovom, sunaslednicima obećanja tog.
10
Jer čekaše grad koji ima temelje, kome je zidar i Tvorac Bog.
11
Verom i sama Sara nerotkinja primi silu da zatrudni i rodi preko vremena starosti; jer držaše za vernog Onog koji obeća.
12
Zato se i rodiše od jednog, još gotovo mrtvog, kao zvezde nebeske mnoštvom, i kao nebrojeni pesak pokraj mora.
13
U veri pomreše svi ovi ne primivši obećanja, nego ga videvši izdaleka, i poklonivši mu se, i priznavši da su gosti i došljaci na zemlji.
14
Jer koji tako govore pokazuju da traže otačanstvo.
15
I da bi se oni opomenuli onog iz kog iziđoše, imali bi vreme da se vrate.
16
Ali sad bolje žele, to jest nebesko. Zato se Bog ne stidi njih nazvati se Bog njihov; jer im pripravi grad.
17
Verom privede Avraam Isaka kad bi kušan, i jedinorodnoga prinošaše, pošto beše primio obećanje,
18
U kome beše kazano: U Isaku nazvaće ti se seme;
19
Pomislivši da je Bog kadar i iz mrtvih vaskrsnuti; zato ga i uze za priliku.
20
Verom blagoslovi Isak Jakova i Isava u stvarima koje će doći.
21
Verom blagoslovi Jakov umirući svakog sina Josifovog, i pokloni se vrhu palice njegove.
22
Verom se opominja Josif umirući izlaska sinova Izrailjevih, i zapoveda za kosti svoje.
23
Verom Mojsija, pošto se rodi, kriše tri meseca roditelji njegovi, jer videše krasno dete, i pobojaše se zapovesti careve.
24
Verom Mojsije, kad bi veliki, ne htede da se naziva sin kćeri Faraonove;
25
I volje stradati s narodom Božijim, negoli imati zemaljsku sladost greha:
26
Državši sramotu Hristovu za veće bogatstvo od svega blaga misirskog; jer gledaše na platu.
27
Verom ostavi Misir, ne pobojavši se ljutine careve; jer se držaše Onog koji se ne vidi, kao da Ga viđaše.
28
Verom učini pashu i proliv krvi, da se onaj koji gubljaše prvorođene ne dotakne do njih.
29
Verom pređoše Crveno More kao po suvoj zemlji; koje i Misirci okušavši potopiše se.
30
Verom padoše zidovi jerihonski, kad se obilazi oko njih sedam dana.
31
Verom Raav kurva ne pogibe s nevernicima, primivši uhode s mirom, i izvedavši ih drugim putem.
32
I šta ću još da kažem? Jer mi ne bi dostalo vremena kad bih stao pripovedati o Gedeonu, i o Varaku i Samsonu i Jeftaju, o Davidu i Samuilu, i o drugim prorocima,
33
Koji verom pobediše carstva, učiniše pravdu, dobiše obećanja, zatvoriše usta lavovima,
34
Ugasiše silu ognjenu, pobegoše od oštrica mača, ojačaše od nemoći, postaše jaki u bitkama, rasteraše vojske tuđe;
35
Žene primiše svoje mrtve iz vaskrsenja; a drugi biše pobijeni, ne primivši izbavljenje, da dobiju bolje vaskrsenje;
36
A drugi ruganje i boj podnesoše, pa još i okove i tamnice;
37
Kamenjem pobijeni biše, pretrveni biše, iskušani biše, od mača pomreše; idoše u kožusima i u kozjim kožama, u sirotinji, u nevolji, u sramoti;
38
Kojih ne beše dostojan svet, po pustinjama potucaše se, i po gorama i po pećinama i po rupama zemaljskim.
39
I ovi svi dobivši svedočanstvo verom ne primiše obećanja;
40
Jer Bog nešto bolje za nas odredi, da ne prime bez nas savršenstva.