Ecclesiasticus (Sira 39

Funda

   

1 Ali je drukčije s onim koji posvećuje dušu svoju i razmišljanje svoje Zakonu Svevišnjega, istražuje mudrost drevnu i bavi se proroštvima.

2 On pamti govore glasovitih muževa i prodire u tančine mudrih izreka;

3 istražuje skriveni smisao poslovica i bavi se tajnama prispodoba.

4 On služi među velikašima i viđa se u prisutnosti vladara, putuje po zemljama drugih naroda, iskušava dobro i zlo među ljudima.

5 U zoru srce svoje uzdiže Gospodu, Stvoritelju svome, moli se pred Svevišnjim: na molitvu otvara usta i moli milost za grijehe svoje.

6 Ako to veliki Gospod hoće, napunja ga duhom razbora i on daždi riječima mudrosti i molitvom slavi Gospoda.

7 Gospod upravlja savjetom i spoznajom njegovom, a on razmišlja o otajstvima Gospodnjim.

8 On izlaže pouku koju je primio i hvali se Zakonom Saveza Gospodnjeg.

9 Mnogi hvale umnost njegovu, nikad neće u zaborav pasti niti će mu spomen ikad propasti, nego će mu ime živjeti od pokoljenja do pokoljenja.

10 Narodi će proglasiti mudrost njegovu i hvalom će ga slaviti zajednica.

11 Ako dugo živi, ime mu nadvisuje tisuće ostalih, a ako umre, i to će dostajati.

12 Još jednom želim iznijeti misli svoje jer sam njima ispunjen kao mjesec pun.

13 Slušajte me, djeco pobožna, i cvjetajte kao ruža što niče na obali toka vodenog.

14 Mirišite kao miris tamjanov, cvatite kao ljiljanov cvijet, širite miris i pjesmu pjevajte, slavite Gospoda za sva djela njegova.

15 Dajte slavu imenu njegovu, hvalite ga i slavite pjesmama i harfom i ovako mu u pohvalu recite:

16 Kako su veličanstvena sva djela Gospodnja! I sve se naredbe njegove pravovremeno izvršuju. Ne smije se pitati: "Što je ovo? Zašto to?" jer sve će dobro doći u svoje vrijeme.

17 Na riječ njegovu voda se kao nasip zaustavlja, i na besjedu usta njegovih nastaje spremište voda.

18 Kad on zapovjedi štogod, volja mu se ispunja i nitko ne može umanjiti njegovo spasenje.

19 Pred njim su djela svakog stvora i ništa nije skriveno očima njegovim.

20 Njegov se pogled pruža od vječnosti do vječnosti i ništa nema čudesno pred očima njegovim.

21 Ne smije se reći: "Što je ovo? I zašto to?" jer sve što je stvoreno svrhu ima.

22 Kao što se blagoslov njegov prelijeva poput rijeke i natapa zemlju kao poplava,

23 tako je srdžba njegova baština narodima, kao kad je vode pretvorio u sol.

24 Kao što su njegovi putovi ravni pobožnicima, tako su neprohodni opakima.

25 Kao što je od početka stvoreno dobro za dobre, tako i zlo za opake.

26 Najvažnije su potrebe ljudima za život voda i vatra, željezo i sol, brašno pšenično, mlijeko i med, sok grožđa, ulje i odijelo:

27 sve je to dobro dobrima, a pretvara se u zlo zlima.

28 Ima vjetrova za kaznu stvorenih, sazda ih kao bičeve bijesa svoga; oni će u vrijeme svršetka snagu razviti i umiriti gnjev svoga Stvoritelja.

29 Vatra i tuča, glad i kuga - sve je to za kaznu stvoreno.

30 Očnjaci u zvijeri, štipavci i guje, i osvetni mač na propast bezbožnicima

31 vesele se zapovijedi njegovoj i pripravno čekaju na zemlji: i kad vrijeme dođe, ne opiru se riječi njegovoj.

32 Stoga bijah od početka osvjedočen pa razmislih i zapisan u knjigu:

33 "Sva su djela Gospodnja dobra, svakoj potrebi Gospod u pravo vrijeme udovoljava."

34 Ne smije se reći: "Ovo je gore nego ono", jer sve je dobro u pravi čas.

35 A sad iz puna srca i usta zapjevajte i blagoslovite ime Gospodnje!