Jov第36章

学习

   

1 Još govori Elijuj i reče:

2 Potrpi me malo, i pokazaću ti, jer još ima šta bih govorio za Boga.

3 Počeću izdaleka besedu svoju, i pokazaću da je Tvorac moj pravedan.

4 Doista, neće biti lažne reči moje, kod tebe je koji pravo misli.

5 Gle, Bog je silan, ali nikoga ne odbacuje, silan je snagom srčanom.

6 Ne da živeti bezbožniku, a nevoljnicima čini pravdu.

7 Ne odvraća od pravednika očiju svojih, nego još s carevima na presto posađuje ih na vek, te se uzvišuju.

8 Ako li su okovani u puta i svezani užima nevoljničkim,

9 Tada im napominje dela njihova i bezakonja njihova kako su silna.

10 I otvara Mu uho da bi se popravili, i govori im da se vrate od bezakonja.

11 Ako poslušaju i stanu im služiti, dovršuju dane svoje u dobru i godine svoje u radosti.

12 Ako li ne poslušaju, ginu od mača i umiru s bezumlja.

13 A koji su licemernog srca, navlače gnev i ne viču kad ih poveže;

14 Umire u mladosti duša njihova i život njihov među kurvama.

15 Izbavlja nevoljnika iz nevolje njegove i otvara mu uho u muci.

16 Tako bi i tebe izveo iz teskobe na prostrano mesto, gde ništa ne dosađuje, i mirni sto tvoj bio bi pun pretiline.

17 Ali si zaslužio sud bezbožnički; i sud i pravda snađe te.

18 Doista, gnev je na tebi; gledaj da te ne odbaci u karanju, te te veliki otkup neće izbaviti.

19 Hoće li gledati na tvoje bogatstvo? Neće ni na zlato ni na kakvu silu blaga tvog.

20 Ne uzdiši za noću u koju narodi odlaze na svoje mesto.

21 Čuvaj se da ne pogledaš na taštinu i voliš na nju nego nevolju.

22 Gle, Bog je najviši svojom silom, ko je učitelj kao On?

23 Ko Mu je odredio put Njegov? Ili ko će Mu reći: Činiš nepravo?

24 Opominji se da veličaš dela Njegova, koja gledaju ljudi.

25 Svi ljudi vide ih, svaki ih gleda iz daleka.

26 Gle, Bog je velik, i ne možemo Ga poznati, broj godina Njegovih ne može se dokučiti.

27 Jer On steže kaplje vodene, koje liju dažd iz oblaka Njegovih;

28 Kad teku oblaci, kaplju na mnoštvo ljudsko.

29 I ko bi razumeo prostor oblacima i grmljavu u šatoru njegovom?

30 Kako prostire nad njim svetlost svoju, i dubine morske pokriva?

31 Time sudi narodima, daje hrane izobila.

32 Rukama zaklanja svetlost, i naređuje koga da srete,

33 Javljajući prema njemu dobru volju svoju, i prema stoci i prema rodu zemaljskom.