Jeremija 36

Studie

   

1 A četvrte godine Joakima, sina Josijinog cara Judinog, dođe ova reč Jeremiji od Gospoda govoreći:

2 Uzmi knjigu i napiši u nju sve reči koje sam ti rekao za Izrailja i Judu i za sve narode, od kada ti počeh govoriti, od vremena Josijinog, do danas;

3 Eda bi čuo dom Judin sve zlo koje im mislim učiniti i vratio se svak sa svog zlog puta, da bih im oprostio bezakonje i greh njihov.

4 Tada Jeremija dozva Varuha, sina Nirijinog, i napisa Varuh u knjigu iz usta Jeremijinih sve reči Gospodnje koje mu govori.

5 Potom zapovedi Jeremija Varuhu govoreći: Meni nije slobodno, te ne mogu otići u dom Gospodnji.

6 Nego idi ti, i pročitaj iz knjige koju si napisao iz mojih usta, reči Gospodnje, narodu u domu Gospodnjem u dan posni, i svim Judejcima koji dođu iz gradova svojih pročitaj;

7 Ne bi li, moleći se, pripali ka Gospodu i vratili se svaki sa svog puta zlog, jer je velik gnev i jarost što je Gospod izrekao za taj narod.

8 I učini Varuh, sin Nirijin, sve kako mu zapovedi prorok Jeremija, i pročita iz knjige reči Gospodnje u domu Gospodnjem.

9 A pete godine Joakima sina Josijinog cara Judinog meseca devetog, oglasiše post pred Gospodom svemu narodu jerusalimskom i svemu narodu koji dođe iz gradova Judinih u Jerusalim.

10 I pročita Varuh iz knjige reči Jeremijine u domu Gospodnjem, u kleti Gemarije, sina Safanovog pisara, u gornjem tremu kod novih vrata doma Gospodnjeg pred svim narodom.

11 A kad ču Mihej, sin Gemarije, sina Safanovog, sve reči Gospodnje iz knjige,

12 On siđe u dom carev u klet pisarevu, i gle, onde seđahu svi knezovi, Elisama pisar, i Delaja sin Semajin, i Elnatan sin Ahvorov, i Gemarija sin Safanov, i Sedekija sin Ananijin, i svi knezovi.

13 I kaza im Mihej sve reči što ču kad Varuh čitaše knjigu narodu.

14 Tada svi knezovi poslaše k Varuhu Judija, sina Natanije sina Selemije, sina Husijevog, i poručiše mu: Knjigu koju si čitao narodu uzmi u ruku i dođi ovamo. I uze knjigu u ruku Varuh, sin Nirijin, i dođe k njima.

15 I oni mu rekoše: Sedi i čitaj da čujemo. I Varuh im je pročita.

16 A kad čuše sve one reči, svi se uplašiše i rekoše Varuhu: Kazaćemo caru sve te reči.

17 I zapitaše Varuha govoreći: Kaži nam kako si napisao sve te reči iz usta njegovih.

18 A Varuh im reče: Iz usta svojih kaziva mi sve te reči, a ja pisah u knjigu mastilom.

19 Tada rekoše knezovi Varuhu: Idi, sakrij se i ti i Jeremija, da niko na zna gde ste.

20 Potom otidoše k caru u trem ostavivši knjigu u kleti Elisame pisara, i kazaše caru sve te reči.

21 A car posla Judija da donese knjigu; i donese je iz kleti Elisame pisara, i stade čitati Judije pred carem i pred svim knezovima koji stajahu oko cara.

22 A car seđaše u zimnoj kući devetog meseca, i pred njim beše živo ugljevlje.

23 I kad Judije pročita tri četiri lista, iseče je car nožem pisarskim, i baci u oganj na žeravicu, te izgore sva knjiga ognjem na žeravici.

24 Ali se ne uplašiše, niti razdreše haljine svoje car niti koji od sluga njegovih čuvši sve one reči.

25 I premda Elnatan i Delaja i Gemarija moljahu cara da ne pali knjigu, on ih ne posluša.

26 Nego zapovedi car Jerameilu, sinu carevom i Seraji sinu Azrilovom i Selemiji sinu Avdilovom, da uhvate Varuha pisara i Jeremiju proroka; ali ih sakri Gospod.

27 I dođe reč Gospodnja Jeremiji, pošto car sažeže knjigu i reči koje napisa Varuh iz usta Jeremijinih, govoreći:

28 Uzmi opet drugu knjigu, i napiši u nju sve pređašnje reči koje behu u prvoj knjizi, koju sažeže Joakim car Judin.

29 A za Joakima cara Judinog reci: Ovako veli Gospod: Ti si sažegao onu knjigu govoreći: Zašto si napisao u njoj i rekao: Doći će car vavilonski i zatrti ovu zemlju i istrebiti iz nje i ljude i stoku?

30 Zato, ovako veli Gospod za Joakima cara Judinog: Neće imati nikoga ko bi sedeo na prestolu Davidovom, i mrtvo će telo njegovo biti bačeno na pripeku obdan i na mraz obnoć.

31 Jer ću pohoditi njega i seme njegovo i sluge njegove za bezakonje njihovo, i pustiću na njih i na stanovnike jerusalimske i na Judejce sve zlo, za koje im govorih ali ne poslušaše.

32 I uze Jeremija drugu knjigu, i dade je Varuhu sinu Nirijinom pisaru, a on napisa u nju iz usta Jeremijinih sve reči što behu u onoj knjizi, koju sažeže Joakim, car Judin ognjem; i još bi dodano k onim mnogo onakvih reči.