The Bible

 

Jeremija 50

Study

   

1 Reč koju reče Gospod za Vavilon i za zemlju haldejsku preko Jeremije proroka.

2 Javite narodima i razglasite, podignite zastavu, razglasite, ne tajite, recite: Uze se Vavilon, posrami se Vil, razbi se Merodah; posramiše se idoli njegovi, razbiše se gadni bogovi njegovi.

3 Jer se narod podiže na nj sa severa, koji će mu zemlju opusteti, da neće biti nikoga da živi u njoj; i ljudi i stoka pobeći će i otići.

4 U te dane i u to vreme, govori Gospod, doći će sinovi Izrailjevi i sinovi Judini zajedno, ići će plačući i tražiće Gospoda Boga svog.

5 Pitaće za put u Sion, i obrativši se onamo reći će: Hodite, sjedinimo se s Gospodom zavetom večnim, koji se ne zaboravlja.

6 Narod je moj stado izgubljeno; pastiri njegovi zavedoše ga, te luta po gorama, ide s brda na humove, zaboravivši stan svoj.

7 Ko ih nađe, proždiraše ih, i neprijatelji njihovi govoriše: Nećemo biti krivi, jer zgrešiše Gospodu, stanu pravde, Gospodu, nadi otaca njihovih.

8 Bežite iz Vavilona i iziđite iz zemlje haldejske i budite kao ovnovi pred stadom.

9 Jer, evo, ja ću podignuti i dovešću na Vavilon zbor velikih naroda iz zemlje severne, koji će se uvrstati da se biju s njim, i uzeće ga; strele su im kao u dobrog junaka, ne vraćaju se prazne.

10 I zemlja će se haldejska opleniti, svi koji će je pleniti nasitiće se, govori Gospod.

11 Jer se veseliste, jer se radovaste pleneći moje nasledstvo; jer besneste kao junica na travi i rzaste kao jaki konji.

12 Mati se vaša osramoti vrlo, roditeljka vaša postide se; evo biće poslednja među narodima, pustinja, zemlja suva i pustoš.

13 Od gneva Gospodnjeg neće se u njoj živeti, nego će sva opusteti; ko god prođe mimo Vavilona, čudiće se i zviždaće radi svih rana njegovih.

14 Postavite se oko Vavilona svi koji natežete luk, streljajte ga, ne žalite strela; jer je sagrešio Gospodu.

15 Vičite na nj unaokolo; pruža ruku; temelji mu padoše, zidovi su mu razvaljeni; jer je osveta Gospodnja, osvetite mu se; kako je činio, onako mu činite.

16 Istrebite iz Vavilona sejača i onog koji maše srpom o žetvi; od mača nasilnikovog neka se vrati svaki svom narodu, i svaki u svoju zemlju neka beži.

17 Izrailj je stado razagnano, lavovi ga rasplašiše; najpre ga jede car asirski, a posle mu kosti izlomi Navuhodonosor, car vavilonski.

18 Zato ovako veli Gospod nad vojskama, Bog Izrailjev: Evo, ja ću pohoditi cara vavilonskog i zemlju njegovu, kao što sam pohodio cara asirskog.

19 I povratiću Izrailja u torove njegove, i pašće po Karmilu i Vasanu; i po gori Jefremovoj i Galadu sitiće se duša njegova.

20 U one dane i u ono vreme, govori Gospod, tražiće se bezakonje Izrailjevo, ali ga neće biti; i gresi Judini, ali se neće naći, jer ću oprostiti onima koje ostavim.

21 Iziđi na zemlju meratijamsku i na stanovnike fekodske; zatri i istrebi iza njih, govori Gospod, i učini sve kako ti zapovedim.

22 Vika je ubojna u zemlji i polom velik.

23 Kako se slomi i skrši malj cele zemlje? Kako Vavilon posta čudo među narodima?

24 Ja ti metnuh zamku, Vavilone, i ti se uhvati ne doznavši, našao si se i uhvatio si se, jer si se zaratio s Gospodom.

25 Gospod otvori riznicu svoju i izvadi oružje gneva svog; jer je to delo Gospoda Gospoda nad vojskama u zemlji haldejskoj.

26 Hodite na nju s kraja zemlje, otvorite žitnice njene; gazite je kao stogove, i potrite je da ne ostane od nje ostatka.

27 Pokoljite mačem sve teoce njene, neka siđu na zaklanje; teško njima! Jer dođe dan njihov, vreme pohođenja njihovog.

28 Čuje se glas onih koji beže i koji pobegoše iz zemlje vavilonske da jave u Sionu osvetu Gospoda Boga našeg, osvetu dvora Njegovog.

29 Sazovite na Vavilon mnoštvo; svi koji natežete luk, stanite u logor prema njemu unaokolo da ne pobegne ni jedan, platite mu po delima njegovim; kako je činio, onako mu učinite, jer se je suprot Gospodu uznosio, suprot Svecu Izrailjevom.

30 Zato će mladići njegovi pasti po ulicama njegovim, i svi će vojnici njegovi izginuti u onaj dan, govori Gospod.

31 Evo mene na tebe, ponositi, govori Gospod Gospod nad vojskama, jer dođe dan tvoj, vreme da te pohodim.

32 Ponositi će se spotaći i pasti, i neće biti nikoga da ga podigne; i raspaliću oganj u gradovima njegovim, i spaliće svu okolinu njegovu.

33 Ovako veli Gospod nad vojskama: Sila se čini sinovima Izrailjevim i sinovima Judinim; koji ih zarobiše, drže ih, neće da ih puste.

34 Izbavitelj je njihov silan, ime Mu je Gospod nad vojskama, On će doista braniti stvar njihovu da umiri zemlju i smete stanovnike vavilonske.

35 Mač na Haldejce, govori Gospod, i na stanovnike vavilonske i na knezove njegove i na mudrace njegove.

36 Mač na laže njegove, i poludeće; Mač na junake njegove, i prepašće se.

37 Mač na konje njegove, i na kola njegova i na svu mešavinu što je usred njega, i postaće kao žene; Mač na blago njegovo, i razgrabiće se.

38 Suša na vode njegove, i usahnuće, jer je zemlja idolska, i oko lažnih bogova luduju.

39 Zato će se onde nastaniti divlje zveri i buljine, i sove će onde stanovati; i neće se naseliti do veka i neće se u njoj živeti nikada.

40 Kao kad Gospod zatre Sodom i Gomor i susedstvo njihovo, govori Gospod, neće se niko onde naseliti, niti će se baviti u njoj sin čovečji.

41 Evo, narod će doći sa severa, velik narod, i carevi silni podignuće se od krajeva zemaljskih.

42 Luk i koplje nosiće, žestoki će biti, niti će žaliti; glas će im kao more bučati i jahaće na konjima, spremni kao junaci za boj, na tebe, kćeri vavilonska.

43 Car vavilonski kad čuje glas o njima, klonuće mu ruke, tuga će ga spopasti i bolovi kao porodilju.

44 Gle, kao lav izaći će podižući se više nego Jordan na stan Silnoga; ali ću ga brzo oterati iz te zemlje, i postaviću nad njom onog ko je izabran; jer ko je kao ja? I ko će se preti sa mnom? I koji će mi pastir odoleti?

45 Zato čujte nameru Gospodnju što je naumio za Vavilon, i misli Njegove što je smislio za zemlju haldejsku: zaista najmanji iz stada razvlačiće ih, zaista će opusteti stan s njima.

46 Od praske kad se uzme Vavilon potrešće se zemlja, i vika će se čuti po narodima.

   

From Swedenborg's Works

 

Arcana Coelestia #8185

Study this Passage

  
/ 10837  
  

8185. 'And let the children of Israel come into the middle of the sea on dry ground' means in order that those belonging to the spiritual Church may pass through in safety and without falsity flowing in. This is clear from the meaning of 'coming into (or entering) the middle' as passing through; from the representation of 'the children of Israel' as those belonging to the spiritual Church, dealt with often; and from the meaning of 'on dry ground' as in safety and without falsity flowing in. Falsities arising from evil are meant by 'the waters' of that sea, 8137, 8138, and therefore 'dry ground' means without falsity. 'Dry' and 'drying up' have a similar meaning in David,

You broke in pieces the heads of Leviathan, You split open fountain and river, You dried up rivers of strength. Psalms 74:14-15.

'Drying up rivers of strength' stands for dispersing quite powerful falsities.

[2] In Zechariah,

I will gather them, for I will redeem them. I will bring them back from the land of Egypt, and gather them from Assyria. And I will bring them to the land of Gilead and Lebanon. He will go through the sea of distress; but he will strike the waves in the sea, and dry up all the depths of the River. And the pride of Asshur will be thrown down, and the rod of Egypt will depart. And I will render them strong in Jehovah. Zechariah 10:8-end.

This refers to those who in spiritual matters trust in themselves and their own wisdom, also to the dispersing of falsities through temptations. 'The land of Egypt' stands for factual knowledge; 'Assyria' stands for reasonings based on that knowledge; 'going through the sea of distress' stands for temptations; 'striking the waves in the sea, and drying up the depths of the River' stands for dispersing falsities from there; and 'the pride of Asshur will be thrown down, and the rod of Egypt will depart' stands for trusting no longer in their own wisdom but in wisdom received from the Lord, which is meant by 'I will render them strong in Jehovah'.

[3] Likewise in Isaiah,

He who says to Jerusalem, You will be dwelt in, and to the cities of Judah, You will be built, and I will raise up her waste places. He who says to the abyss, Be dry! and I will dry up your rivers. Isaiah 44:26-27.

'Saying to the abyss, Be dry!' and 'drying up its rivers' stand for dispersing evils and falsities. But when 'waters' means truths, 'drying up' means a state that is truthless or devoid of truth, as in Isaiah,

I will pour out waters upon the thirsty land, and streams upon the dry. Isaiah 44:3.

'Waters' and 'streams' stand for truths, 'the dry land' for the place that is truthless.

[4] In Jeremiah,

O sword against the Chaldeans and against the inhabitants of Babel! O sword against its horses and against its chariots! A drought on its waters, in order that they may dry up! Jeremiah 50:35, 37-38.

'The Chaldeans' stands for those who render truths profane, and 'the inhabitants of Babel' for those who render forms of good profane, 1182, 1283, 1295, 1304, 1306-1308, 1321, 1322, 1326. 'Sword' stands for truth fighting against falsity, or for falsity fighting against truth, and from this for vastation, 2799, 4499, 6353, 7102; 'horses' stands for the power of understanding, 2761, 2762, 3217, 5321, 6125, 6534; 'chariots' stands for doctrinal teachings, 5321, 8146, 8148; and 'a drought on its waters, in order that they may dry up' stands for truths with no life at all in them owing to falsification.

But when the expressions 'dry' or 'drying up' are used in the Word in connection with other things, such as trees, plants, harvest, or bones, those things take on a contrary meaning. Also, in relation to the sea actual land is called the dry land; and in that case 'the dry land' has reference to good, and 'the sea' to truth.

  
/ 10837  
  

Thanks to the Swedenborg Society for the permission to use this translation.