The Bible

 

Jeremija 46

Study

   

1 Reč Gospodnja koja dođe Jeremiji proroku za narode:

2 Za Misirce, za vojsku Faraona Nehaona cara misirskog, koja beše na reci Efratu kod Harkemisa, i razbi je Navuhodonosor car vavilonski četvrte godine Joakima sina Josijinog cara Judinog.

3 Pripravite štite i štitiće, i idite u boj;

4 Prežite konje, i pojašite, konjici; postavite se sa šlemovima; utrite koplja, oblačite se u oklope.

5 Zašto ih vidim gde se poplašiše, vraćaju se natrag, junaci njihovi polomiše se i beže bez obzira? Strah je od svuda, govori Gospod.

6 Da ne uteče laki, niti se izbavi jaki; da se na severu na bregu reke Efrata spotaknu i padnu.

7 Ko je to što se diže kao potok, i vode mu se kolebaju kao reke?

8 Misir se diže kao potok i njegove se vode kolebaju kao reke; i veli: Idem, pokriću zemlju, zatrću grad i one koji žive u njemu.

9 Izlazite, konji, besnite, kola; i neka izađu junaci, Husi i Fudi, koji nose štitove, i Ludeji, koji nose i natežu luk.

10 Jer je ovaj dan Gospodu Gospodu nad vojskama dan osvete, da se osveti neprijateljima svojim; mač će ih proždreti i nasitiće se i opiće se krvlju njihovom; jer će biti žrtva Gospoda Gospoda nad vojskama u zemlji severnoj na reci Efratu.

11 Iziđi u Galad i uzmi balsama, devojko kćeri misirska; zaludu su ti mnogi lekovi, nećeš se izlečiti.

12 Narodi čuše sramotu tvoju, i vike tvoje puna je zemlja, jer se spotiču junak o junaka, te obojica padaju.

13 Reč koju reče Gospod Jeremiji proroku o dolasku Navuhodonosora cara vavilonskog da potre zemlju misirsku:

14 Javite u Misiru, i oglasite u Migdolu, oglasite i u Nofu i u Tafnesu, i recite: Stani i pripravi se, jer mač proždre šta je oko tebe.

15 Zašto se povaljaše junaci tvoji? Ne stoje, jer ih Gospod obara.

16 Čini, te se mnogi spotiču i padaju jedan na drugog, i govore: Ustani da se vratimo k narodu svom i na postojbinu svoju ispred mača nasilnikovog.

17 Viču onde: Faraon car misirski propade, prođe mu rok.

18 Tako da sam ja živ, govori car, kome je ime Gospod nad vojskama; kao Tavor među gorama i kao Karmil na moru doći će.

19 Spremi šta ti treba da se seliš, stanovnice, kćeri misirska; jer će Nof opusteti i spaliće se da neće niko živeti u njemu.

20 Misir je lepa junica; ali pogibao ide, ide sa severa.

21 I najamnici su njegovi usred njega kao teoci ugojeni, ali se i oni obrnuše i pobegoše, ne ostaše, jer dođe na njih dan nesreće njihove, vreme pohođenja njihovog.

22 Glas će njihov ići kao Glas zmijinji, jer oni idu s vojskom i doći će sa sekirama na nj kao oni koji seku drva.

23 I oni će poseći šumu njegovu, govori Gospod, ako joj i nema mere, jer ih je više nego skakavaca i nema im broja.

24 Posrami se kći misirska, predana je u ruke narodu severnom.

25 Govori Gospod nad vojskama, Bog Izrailjev: Evo, ja ću pohoditi ljudstvo u Noji, i Faraona i Misir i bogove njegove i careve njegove, Faraona i sve koji se uzdaju u nj.

26 I daću ih u ruke onima koji traže dušu njihovu, u ruke Navuhodonosoru caru vavilonskom i u ruke slugama njegovim; a posle će biti naseljen kao pre, govori Gospod.

27 A ti se ne boj, slugo moj Jakove, i ne plaši se, Izrailju, jer evo ja ću te izbaviti iz daleke zemlje i seme tvoje iz zemlje ropstva njegovog; i Jakov će se vratiti i počivaće, i biće miran i niko ga neće plašiti.

28 Ti se ne boj, slugo moj Jakove, govori Gospod, jer sam ja s tobom; jer ću učiniti kraj svim narodima, u koje te prognah, ali tebi neću učiniti kraja, nego ću te pokarati s merom, a neću te ostaviti sasvim bez kara.

   

Commentary

 

The Lord

  
The Ascension, by Benjamin West

The Bible refers to the Lord in many different ways seemingly interchangeably. Understood in the internal sense, though, there are important differences. To some degree, the meanings all start with "Jehovah," which is the Lord's actual name. It represents the perfect, eternal, infinite love which is the Lord's actual essence. As such it also represents the good will that flows from the Lord to us and His desire for us to be good. "God," meanwhile, represents the wisdom of the Lord and the true knowledge and understanding He offers to us. The term "the Lord" is very close in meaning to "Jehovah," and in many cases is interchangeable (indeed, translators have a tendency to go back and forth). When the two are used together, though, "the Lord" refers to the power of the Lord's goodness, the force it brings, whereas "Jehovah" represents the goodness itself. In the New Testament, the name "Jehovah" is never used; the term "the Lord" replaces it completely. There are two reasons for that. First, the Jews of the day considered the name "Jehovah" too holy to speak or write. Second, they would not have been able to grasp the idea that the Lord -- who was among them in human form at the time -- was in fact Jehovah Himself. This does ultimately lead to a difference in the two terms by the end of the Bible. Thought of as "Jehovah," the Lord is the ultimate human form and has the potential for assuming a physical human body; thought of as "the Lord" He actually has that human body, rendered divine by the events of his physical life.