The Bible

 

Postanak 6

Study

   

1 A kad se ljudi počeše množiti na zemlji, i kćeri im se narodiše.

2 Videći sinovi Božji kćeri čovečije kako su lepe uzimaše ih za žene koje hteše.

3 A Gospod reče: Neće se duh moj do veka preti s ljudima, jer su telo; neka im još sto dvadeset godina.

4 A beše tada divova na zemlji; a i posle, kad se sinovi Božji sastajahu sa kćerima čovečijim, pa im one rađahu sinove; to behu silni ljudi, od starine na glasu.

5 I Gospod videći da je nevaljalstvo ljudsko veliko na zemlji, i da su sve misli srca njihovog svagda samo zle,

6 Pokaja se Gospod što je stvorio čoveka na zemlji, i bi mu žao u srcu.

7 I reče Gospod: Hoću da istrebim sa zemlje ljude, koje sam stvorio, od čoveka do stoke i do sitne životinje i do ptica nebeskih; jer se kajem što sam ih stvorio.

8 Ali Noje nađe milost pred Gospodom.

9 Ovo su događaji Nojevi: Noje beše čovek pravedan i bezazlen svog veka; po volji Božjoj svagda življaše Noje.

10 I rodi Noje tri sina: Sima, Hama i Jafeta.

11 A zemlja se pokvari pred Bogom, i napuni se zemlja bezakonja.

12 I pogleda Bog na zemlju, a ona beše pokvarena; jer svako telo pokvari put svoj na zemlji.

13 I reče Bog Noju: Kraj svakom telu dođe preda me, jer napuniše zemlju bezakonja; i evo hoću da ih zatrem sa zemljom.

14 Načini sebi kovčeg od drveta gofera, i načini pregratke u kovčegu; i zatopi ga smolom iznutra i spolja.

15 I načini ga ovako; u dužinu neka bude trista lakata, u širinu pedeset lakata, i u visinu trideset lakata;

16 Pusti dosta svetlosti u kovčeg; i krov mu svedi ozgo od lakta; i udari vrata kovčegu sa strane; i načini ga na tri boja: donji, drugi i treći.

17 Jer evo pustiću potop na zemlju da istrebim svako telo u kome ima živa duša pod nebom; šta je god na zemlji sve će izginuti.

18 Ali ću s tobom učiniti zavet svoj: i ući ćeš u kovčeg ti i sinovi tvoji i žena tvoja i žene sinova tvojih s tobom.

19 I od svega živog, od svakog tela, uzećeš u kovčeg po dvoje, da sačuvaš u životu sa sobom, a muško i žensko neka bude.

20 Od ptica po vrstama njihovim, od stoke po vrstama njenim, i od svega što se miče na zemlji po vrstama njegovim, od svega po dvoje neka uđe s tobom, da ih sačuvaš u životu.

21 I uzmi sa sobom svega što se jede, i čuvaj kod sebe, da bude hrane tebi i njima.

22 I Noje učini, kako mu zapovedi Bog, sve onako učini.

   

From Swedenborg's Works

 

Arcana Coelestia #573

Study this Passage

  
/ 10837  
  

573. That 'Jehovah said, My spirit will not reprove man for ever' means that man would be led in this fashion no longer is clear from what comes before and after. From what comes before it is clear that by immersing doctrinal matters or truths concerning faith in evil desires, they became people who could no longer be reproved, that is, no longer know what evil is. All ability to perceive truth and good had been wiped out by their persuasions; only that which was in keeping with their persuasions did they believe to be true. From what comes after it is clear that after the Flood the member of the Church was constituted differently. With him perception was replaced by conscience through which he could be reproved. Consequently 'reproof by the spirit of Jehovah' means an inner dictate, perception or conscience, and 'the spirit of Jehovah' the influx of truth and good, as in Isaiah also,

I will not contend eternally, nor will I be angry for ever; for the spirit from before Me would overwhelm, and I have made souls. Isaiah 57:16.

  
/ 10837  
  

Thanks to the Swedenborg Society for the permission to use this translation.