The Bible

 

Postanak 24

Study

   

1 A Avram beše star i vremenit, i Gospod beše blagoslovio Avrama u svemu;

2 I reče Avram sluzi svom najstarijem u kući svojoj, koji beše nad svim dobrom njegovim: Metni ruku svoju pod stegno moje,

3 Da te zakunem Gospodom Bogom nebeskim i Bogom zemaljskim da nećeš dovesti žene sinu mom između kćeri ovih Hananeja, među kojima živim;

4 Nego da ćeš otići u zemlju moju i u rod moj i dovesti ženu sinu mom Isaku.

5 A sluga mu reče: i ako devojka ne htedbude poći sa mnom u ovu zemlju; hoću li odvesti sina tvog u zemlju iz koje si se iselio?

6 A Avram mu reče: Pazi da ne odvedeš sina mog onamo.

7 Gospod Bog nebeski, koji me je uzeo iz doma oca mog i iz zemlje roda mog, i koji mi je rekao i zakleo mi se govoreći: Semenu ću tvom dati zemlju ovu, On će poslati anđela svog pred tobom da dovedeš ženu sinu mom odande.

8 Ako li devojka ne htedbude poći s tobom, onda da ti je prosta zakletva moja; samo sina mog nemoj odvesti onamo.

9 I metnu sluga ruku svoju pod stegno Avramu gospodaru svom, i zakle mu se za ovo.

10 Tada sluga uze deset kamila između kamila gospodara svog da ide, jer sve blago gospodara njegovog beše pod njegovom rukom; i otišavši dođe u Mesopotamiju do grada Nahorovog.

11 I pusti kamile da poležu iza grada kod studenca pred veče kad izlaze građanke da zahvataju vode;

12 I reče: Gospode Bože gospodara mog Avrama, daj mi sreću danas i učini milost gospodaru mom Avramu.

13 Evo, ja ću stajati kod ovog studenca, a građanke će doći da zahvataju vode.

14 Kojoj devojci kažem: Nagni krčag svoj da se napijem, a ona reče: Na pij, i kamile ću ti napojiti; daj to da bude ona koju si namenio sluzi svom Isaku; i po tome da poznam da si učinio milost gospodaru mom.

15 I on još ne izgovori, a to Reveka, kći Vatuila sina Melhe žene Nahora brata Avramovog, dođe s krčagom na ramenu.

16 I beše vrlo lepa, još devojka, još je čovek ne beše poznao. Ona siđe na izvor, i natoči krčag, i pođe;

17 A sluga iskoči pred nju, i reče; daj mi da se napijem malo vode iz krčaga tvog.

18 A ona reče: Na pij, gospodaru. I brže spusti krčag na ruku svoju, i napoji ga.

19 I kad ga napoji, reče: i kamilama ću tvojim naliti neka se napiju.

20 I brže izruči krčag svoj u pojilo, pa opet otrča na studenac da nalije, i nali svim kamilama njegovim.

21 A čovek joj se divljaše, i ćutaše, neće li poznati je li Gospod dao sreću putu njegovom ili nije.

22 A kad se kamile napiše, izvadi čovek zlatnu grivnu od po sikala i metnu joj oko čela, i dve narukvice metnu joj na ruke od deset sikala zlata.

23 I reče: Čija si kći? Kaži mi. Ima li u kući oca tvog mesta za nas da prenoćimo?

24 A ona mu reče: Ja sam kći Vatuila sina Melšinog, koga rodi Nahoru.

25 Još reče: Ima u nas mnogo slame i piće i mesta za noćište.

26 Tada čovek savivši se pokloni se Gospodu,

27 I reče: Blagosloven da je Gospod Bog gospodara mog Avrama, što ne ostavi milost svoju i veru svoju prema gospodaru mom, i putem dovede me Gospod u dom rodbine gospodara mog.

28 A devojka otrča i sve ovo kaza u domu matere svoje.

29 A Reveka imaše brata, kome ime beše Lavan; i istrča Lavan k čoveku na studenac,

30 Kako vide grivnu i narukvice na rukama sestre svoje i ču gde Reveka sestra mu reče: Tako mi kaza čovek; dođe k čoveku; a on stajaše kod kamila na studencu.

31 I reče: Hodi, koji si blagosloven od Gospoda; što bi stajao napolju? Spremio sam kuću, ima mesta i za kamile.

32 I dovede čoveka u kuću, i rastovari kamile; i dodaše slame i piće kamilama, i donesoše vode za noge njemu i ljudima što behu s njim;

33 I postaviše mu da jede; ali on reče: Neću jesti dokle ne kažem stvar svoju. A Lavan mu reče: Govori.

34 Tada reče: Ja sam sluga Avramov.

35 A Gospod je blagoslovio gospodara mog veoma, te je postao velik, i dao mu je ovaca i goveda, i srebra i zlata, i sluga i sluškinja, i kamila i magaraca.

36 I još Sara žena gospodara mog rodi sina gospodaru mom u starosti njegovoj, i on mu dade sve što ima.

37 A mene zakle gospodar moj govoreći: Nemoj dovesti sinu mom žene između kćeri ovih Hananeja, među kojima živim;

38 Nego idi u dom oca mog i u rod moj, da dovedeš ženu sinu mom.

39 A ja rekoh gospodaru svom:

40 Može biti da devojka neće hteti poći sa mnom.

41 A on mi reče: Gospod, po čijoj volji svagda živeh, poslaće anđela svog s tobom, i daće sreću tvom putu da dovedeš ženu sinu mom od roda mog, iz doma oca mog.

42 Onda će ti biti prosta zakletva moja, kad otideš u rod moj; ako ti je i ne dadu, opet će ti biti prosta zakletva moja.

43 I kad dođoh danas na studenac, rekoh: Gospode Bože gospodara mog Avrama, ako si dao sreću putu mom, kojim idem,

44 Evo, ja ću stajati kod studenca: koja devojka dođe da zahvati vode, i ja joj kažem: Daj mi da se napijem malo vode iz krčaga tvog,

45 A ona mi odgovori: i ti pij i kamilama ću tvojim naliti; to neka bude žena koju je namenio Gospod sinu gospodara mog.

46 Ja još ne izgovorih u srcu svom, a dođe Reveka s krčagom na ramenu, i sišavši na izvor zahvati; i ja joj rekoh: Daj mi da se napijem.

47 A ona brže spustivši sa sebe krčag reče: Na pij, i kamile ću ti napojiti. I kad se napih, napoji i kamile moje.

48 I zapitah je govoreći: Čija si kći? A ona odgovori: Ja sam kći Vatuila sina Nahorovog, kog mu rodi Melha. Tada joj metnuh grivnu oko čela i narukvice na ruke;

49 I padoh i poklonih se Gospodu, i zahvalih Gospodu Bogu gospodara mog Avrama, što me dovede pravim putem da nađem kćer brata gospodara svog za sina njegovog.

50 Ako ćete dakle učiniti ljubav i veru gospodaru mom, kažite mi; ako li nećete, kažite mi, da idem na desno ili na levo.

51 A Lavan i Vatuilo odgovarajući rekoše: Od Gospoda je ovo došlo; mi ti ne možemo kazati ni zlo ni dobro. Eto, Reveka je u tvojoj vlasti, uzmi je pa idi, i neka bude žena sinu tvog gospodara, kao što kaza Gospod.

52 A kad ču sluga Avramov reči njihove, pokloni se Gospodu do zemlje;

53 I izvadi zaklade srebrne i zlatne i haljine, i dade Reveci; takođe i bratu njenom i materi njenoj dade darove.

54 Potom jedoše i piše on i ljudi koji behu s njim, i prenoćiše. A kad ujutru ustaše, reče sluga: Pustite me gospodaru mom.

55 A brat i mati njena rekoše: Neka ostane devojka kod nas koji dan, barem deset dana, pa onda neka ide.

56 A on im reče: Nemojte me zadržavati, kad je Gospod dao sreću mom putu; pustite me da idem gospodaru svom.

57 Tada rekoše: Da zovemo devojku, i upitamo šta ona veli.

58 I dozvaše Reveku i rekoše joj: Hoćeš ići s ovim čovekom? A ona odgovori: Hoću.

59 I pustiše Reveku sestru svoju i dojkinju njenu sa slugom Avramovim i ljudima njegovim.

60 I blagosloviše Reveku i rekoše joj: Sestro naša, da se namnožiš na hiljade hiljada, i seme tvoje da nasledi vrata svojih neprijatelja!

61 I podiže se Reveka s devojkama svojim, i posedaše na kamile, i pođoše s čovekom; i sluga uzevši Reveku otide.

62 A Isak iđaše vraćajući se od studenca Živoga koji me vide jer življaše u južnom kraju;

63 A beše izašao Isak u polje pred veče da se pomoli Bogu; i podigavši oči svoje ugleda kamile gde idu.

64 I Reveka podigavši oči svoje ugleda Isaka, te skoči s kamile,

65 I reče sluzi: Ko je onaj čovek što ide preko polja pred nas? A sluga reče: Ono je gospodar moj. I ona uze pokrivalo i pokri lice.

66 I pripovedi sluga Isaku sve što je svršio.

67 I odvede je Isak u šator Sare matere svoje; i uze Reveku, i ona mu posta žena, i omile mu. I Isak se uteši za materom svojom.

   

From Swedenborg's Works

 

Arcana Coelestia #3084

Study this Passage

  
/ 10837  
  

3084. 'And went up' means a raising up. This is clear from the meaning of 'going up' as being raised up. The expression 'raised up' is used to describe from what is lower to what is higher, and because it is used to describe this it is also used to describe from what is exterior to what is interior, for the two are one and the same. Indeed what is lower and higher in human thought is exterior and interior in angelic thought, as with the idea of heaven. By men heaven is seen as that which is higher, but by angels as that which is interior. It is similarly so with the natural with man. In relation to his spiritual it is exterior, while the spiritual in turn is exterior in relation to the celestial. Or what amounts to the same, factual knowledge which belongs to the natural man is exterior in relation to truth, while truth is exterior in relation to good. Therefore also factual knowledge in relation to truth is called a covering as well as a garment, and so in a similar way is truth in relation to good.

[2] This explains why the expressions 'going up' to Jerusalem, but 'coming down' from Jerusalem are used; also 'going up' from Jerusalem to Zion, and 'coming down' from Zion to Jerusalem; for the parts surrounding Jerusalem mean the exterior features of the Church, Jerusalem meaning the more interior features and Zion the inmost. Since in the internal sense this verse describes the initial stage in the raising up of truth from the natural man to the rational man, therefore it is first of all said here that the affection for truth represented by Rebekah 'went down to the spring' and shortly after that 'went up'. For as stated above in 3074, Divine love flows into the affection for good, and from there into the affection for truth, and in so doing brings life and light to the things that are in the natural man, and at the same time orders them. This is the meaning of 'going down'. In this way truths are raised up from the natural man into the rational man where they are joined to good. This is the meaning of 'going up'.

  
/ 10837  
  

Thanks to the Swedenborg Society for the permission to use this translation.