The Bible

 

Postanak 21

Study

   

1 I Gospod pohodi Saru, kao što beše rekao i učini Gospod Sari kao što beše kazao.

2 Jer zatrudne i rodi Sara Avramu sina u starosti njegovoj u isto vreme kad kaza Gospod.

3 I Avram nadede ime sinu koji mu se rodi, kog mu rodi Sara, Isak.

4 I obreza Avram sina svog Isaka kad bi od osam dana, kao što mu zapovedi Bog.

5 A Avramu beše sto godina kad mu se rodi sin Isak.

6 A Sara reče: Bog mi učini smeh; ko god čuje, smejaće mi se.

7 I reče: Ko bi rekao Avramu da će Sara dojiti decu? Ipak mu rodih sina u starosti njegovoj.

8 A kad dete doraste da se odbije od sise, učini Avram veliku gozbu onaj dan kad odbiše Isaka od sise.

9 I Sara vide sina Agare Misirke, koja ga rodi Avramu, gde se podsmeva;

10 Pa reče Avramu: Oteraj ovu robinju sa sinom njenim, jer sin ove robinje neće biti naslednik s mojim sinom, s Isakom.

11 A to Avramu bi vrlo krivo radi sina njegovog.

12 Ali Bog reče Avramu: Nemoj da ti je krivo radi deteta i radi robinje tvoje. Šta ti je god kazala Sara, poslušaj; jer će ti se u Isaku seme prozvati.

13 Ali ću i od sina robinjinog učiniti narod, jer je tvoje seme.

14 I Avram ustav ujutru rano, uze hleba i mešinu vode, i dade Agari metnuvši joj na leđa, i dete, i otpusti je. A ona otišavši lutaše po pustinji virsavskoj.

15 A kad nesta vode u mešini, ona baci dete pod jedno drvo,

16 Pa otide koliko se može strelom dobaciti, i sede prema njemu; jer govoraše: Da ne gledam kako će umreti dete. I sedeći prema njemu stade glasno plakati.

17 A Bog ču glas detinji, i anđeo Božji viknu s neba Agaru, i reče joj: Šta ti je Agaro? Ne boj se, jer Bog ču glas detinji odande gde je.

18 Ustani, digni dete i uzmi ga u naručje; jer ću od njega učiniti velik narod.

19 I Bog joj otvori oči, te ugleda studenac; i otišavši napuni mešinu vode, i napoji dete.

20 I Bog beše s detetom, te odraste, i živeše u pustinji i posta strelac.

21 A živeše u pustinji Faranu. I mati ga oženi iz zemlje misirske.

22 U to vreme reče Avimeleh i Fihol vojvoda njegov Avramu govoreći: Bog je s tobom u svemu što radiš.

23 Zakuni mi se sada Bogom da nećeš prevariti mene ni sina mog ni unuka mog nego da ćeš dobro onako kako sam ja tebi činio i ti činiti meni i zemlji u kojoj si došljak.

24 A Avram reče: Hoću se zakleti.

25 Ali Avram prekori Avimeleha za studenac, koji uzeše na silu sluge Avimelehove.

26 A Avimeleh reče: Ne znam ko je to učinio; niti mi ti kaza, niti čuh do danas.

27 Tada Avram uze ovaca i goveda, i dade Avimelehu, i uhvati veru među sobom.

28 A Avram odluči sedam jaganjaca iz stada.

29 A Avimeleh reče Avramu: Šta će ono sedam jaganjaca što si odlučio?

30 A on odgovori: Da primiš iz moje ruke ono sedam jaganjaca, da mi bude svedočanstvo da sam ja iskopao ovaj studenac.

31 Otuda se prozva ono mesto Virsaveja, jer se onde zakleše obojica.

32 Tako uhvatiše veru na Virsaveji. Tada se diže Avimeleh i Fihol vojvoda njegov, i vratiše se u zemlju filistejsku.

33 A Avram posadi lug na Virsaveji, i onde prizva ime Gospoda Boga Večnog.

34 I Avram živeše kao došljak u zemlji filistejskoj mnogo vremena.

   

From Swedenborg's Works

 

Arcana Coelestia #2619

Study this Passage

  
/ 10837  
  

2619. As He had spoken. That this signifies as He had thought, is evident from the signification of “speaking,” as being to think (see n. 2271, 2287). The perception which is signified by “Jehovah said” was from the Divine celestial; but the thought which is signified by “Jehovah spoke” was from the Divine celestial through the Divine spiritual; and there is therefore an apparent repetition in the sense of the letter, namely, “as He said,” and “as He spake.” But what it is to perceive from the Divine celestial and to think from the Divine celestial through the Divine spiritual, does not fall into even the most enlightened apprehension by means of things that belong to the light of the world. This shows how infinite the rest of the Word may be. (That thought is from perception may be seen above, n. 1919, 2515.) With man the case is this: it is good from which he perceives, but it is truth by means of which he thinks. Good is of love and its affections, consequently from it is perception; but truth is of faith, consequently this is of thought. The former is signified in the historic parts of the Word by “saying,” but the latter by “speaking.” But when “saying” is found alone, it then sometimes signifies perceiving, and sometimes thinking; because “saying” involves both.

  
/ 10837  
  

Thanks to the Swedenborg Foundation for the permission to use this translation.