The Bible

 

Jezekilj 44

Study

   

1 I odvede me opet k vratima spoljašnjim od svetinje, koja gledaju na istok, a ona behu zatvorena.

2 I reče mi Gospod: Ova vrata neka budu zatvorena i da se ne otvaraju, i niko da ne ulazi na njih, jer je Gospod Bog Izrailjev ušao na njih; zato neka budu zatvorena.

3 Za kneza su; sam knez neka seda na njima da jede hleb pred Gospodom; kroz trem od ovih vrata neka ulazi i istim putem neka izlazi.

4 I odvede me k severnim vratima pred dom; i videh, i gle, dom Gospodnji beše pun slave Gospodnje, i padoh na lice svoje.

5 I reče mi Gospod: Sine čovečji, pazi srcem svojim i vidi očima svojim i slušaj ušima svojim šta ću ti kazati za sve uredbe doma Gospodnjeg i za sve zakone Njegove; pazi srcem svojim na sve ulaze u dom i na sve izlaze iz svetinje.

6 I reci odmetničkom domu Izrailjevom: Ovako veli Gospod Gospod: Dosta je gadova vaših, dome Izrailjev,

7 Što uvodiste tuđince neobrezanog srca i neobrezanog tela da budu u mojoj svetinji da skvrne dom moj, i prinosiste moj hleb, pretilinu i krv, i tamo prestupaše moj zavet osim svih gadova vaših;

8 I ne izvršavaste šta treba za moju svetinju, nego postaviste ljude po svojoj volji da izvršuju šta treba u mojoj svetinji.

9 Ovako veli Gospod Gospod: Ni jedan tuđin neobrezanog srca i neobrezanog tela da ne dolazi u moju svetinju, ni jedan od svih tuđinaca koji su među sinovima Izrailjevim.

10 A Leviti koji odstupaše od mene kad zađe Izrailj, koji zađoše od mene za gadnim bogovima svojim, nosiće bezakonje svoje.

11 I biće sluge u mojoj svetinji u službi na vratima od doma služeći domu; oni će klati žrtve paljenice i druge žrtve narodu, i stajaće pred njima služiće im.

12 Što im služiše pred gadnim bogovima njihovim i biše domu Izrailjevom spoticanje na bezakonje, zato podigoh ruku svoju na njih, govori Gospod Gospod, da će nositi bezakonje svoje,

13 I neće pristupati k meni da mi vrše svešteničku službu, niti kojoj svetinji mojoj, ni svetinji nad svetinjama neće pristupati, nego će nositi sramotu svoju i gadove svoje, koje činiše.

14 Nego ću ih postaviti za čuvare domu na svaku službu njegovu i na sve što biva u njemu.

15 A sveštenici Leviti sinovi Sadokovi, koji izvršavahu šta treba u mojoj svetinji, kad sinovi Izrailjevi zađoše od mene, oni će pristupati k meni da mi služe, i stajaće preda mnom prinoseći mi pretilinu i krv, govori Gospod Gospod.

16 Oni neka ulaze u moju svetinju i oni neka pristupaju k stolu mom da mi služe i neka izvršuju šta sam zapovedio da se izvršuje.

17 I kad ulaze na vrata unutrašnjeg trema, neka obuku lanene haljine, i ništa da ne bude na njima vuneno kad služe na vratima unutrašnjeg trema i u njemu.

18 Na glavama neka im budu kape lanene i gaće lanene po bedrima, i da se ne pašu ničim oda šta bi se znojili.

19 A kad izlaze u trem spoljašnji, u spoljašnji trem k narodu, neka svuku sa sebe haljine u kojima služe, i ostave ih u kletima svetim, pa neka obuku druge haljine, da ne osvećuju narod haljinama svojim.

20 I glave svoje da ne briju, a ni kose da ne ostavljaju, nego neka strižu glave svoje.

21 I vino da ne pije nijedan sveštenik kad hoće da uđe u unutrašnji trem.

22 I udovicom ni puštenicom da se ne žene, nego devojkom od semena doma Izrailjevog ili udovicom svešteničkom neka se žene.

23 I narod moj neka uče šta je sveto šta li nije sveto, i neka ih uče raspoznavati nečisto od čistog.

24 A u raspri neka stanu da sude, po mojim zakonima neka sude, i zakone moje i uredbe moje neka drže o svim praznicima mojim, i subote moje neka svetkuju.

25 I k mrtvacu da ne idu da se ne oskvrne; samo za ocem i za materom i za sinom i za kćerju, za bratom i za sestrom neudatom mogu se oskvrniti.

26 A kad se očisti, neka mu se broji sedam dana.

27 I u koji bi dan ušao u svetinju, u trem unutrašnji, da služi u svetinji, neka prinese žrtvu za greh svoj, govori Gospod Gospod.

28 A nasledstvo što će imati, ja sam njihovo nasledstvo; i vi im ne dajte dostojanja u Izrailju, ja sam njihovo dostojanje.

29 Dar i žrtvu za greh i žrtvu za krivicu oni će jesti; i sve zavetovano u Izrailju njihovo će biti.

30 I prvine od svakog prvog roda i svi prinosi podizani od svega između svih prinosa vaših biće sveštenicima; i prvine od testa svog davaćete svešteniku da bi počivao blagoslov na domovima vašim.

31 Sveštenici da ne jedu mrcino ni šta zverka raskine, bilo ptica ili šta od stoke.

   

From Swedenborg's Works

 

Arcana Coelestia #1250

Study this Passage

  
/ 10837  
  

1250. That 'the mountain of the east' means charity, indeed charity from the Lord, is clear from the meaning of 'a mountain' in the Word as love to the Lord and charity towards the neighbour, as shown already in 795. And that 'the east' means the Lord, and consequently the celestial things of love and charity, see again what has appeared already in 101, and also in the following places: In Ezekiel,

The cherubs lifted up their wings. The glory of Jehovah went up from over the midst of the city and stood upon the mountain, which is on the east of the city. Ezekiel 11:22-23.

Here 'the mountain which is on the east' means nothing other than the celestial manifestation of the love and the charity that is the Lord's, for it is said that 'the glory of Jehovah stood there'. In the same prophet,

He brought me to the gate, to the gate facing the way of the east. And behold, the glory of the God of Israel came from the way of the east. Ezekiel 43:1-2.

Here 'the east' has a similar meaning.

[2] In the same prophet,

And he brought me back by the way of the outer gate of the sanctuary, which faces the east, and it was shut. And Jehovah said to me, This gate shall be shut and not opened, and no man shall enter by it; but Jehovah, the God of Israel, will enter by it. Ezekiel 44:1-2.

Here similarly 'the east' stands for the celestial manifestation of the love that is the Lord's alone. In the same prophet,

When the prince makes a freewill offering, a burnt offering, and peace offerings, as a freewill offering to Jehovah, one shall open for him the gate facing towards the east, and he shall make his burnt offering and his peace offerings, as he shall do on the sabbath day Ezekiel 46:12.

Here similarly it stands for that which is celestial, which essentially is love to the Lord.

[3] In the same prophet,

He brought me back to the door of the house, and behold, waters were issuing out from below the threshold of the house towards the east, for the house faced east. Ezekiel 47:1, 8.

This refers to the new Jerusalem 'The east' stands for the Lord, and so for the celestial manifestation of love, while 'waters' means things that are spiritual. Here the same is meant by 'the mountain of the east'. Furthermore those who dwelt in Syria were called 'the sons of the east', who will in the Lord's Divine mercy be spoken of later on.

  
/ 10837  
  

Thanks to the Swedenborg Society for the permission to use this translation.