The Bible

 

Danilo 10

Study

   

1 Treće godine Kira, cara persijskog, objavi se reč Danilu, koji se zvaše Valtasar; i reč beše istinita i o velikim stvarima; i razabra reč i razume utvaru.

2 U to vreme ja Danilo bejah u žalosti tri nedelje dana.

3 Jela ugodna ne jedoh, ni meso ni vino ne uđe u moja usta, niti se namazah uljem dok se ne navršiše tri nedelje dana.

4 A dvadeset četvrtog dana prvog meseca bejah na bregu velike reke Hidekela.

5 I podigoh oči svoje i videh, a to jedan čovek obučen u platno, i pojas beše oko njega od čistog zlata iz Ufaza;

6 A telo mu beše kao hrisolit, i lice mu kao munja, a oči mu kao lučevi zapaljeni, a ruke i noge kao bronza uglađena, a glas od reči njegovih kao glas mnogog ljudstva.

7 I ja Danilo sam videh utvaru, a ljudi što behu sa mnom ne videše je, ali ih popade strah velik, te pobegoše i sakriše se.

8 I ostah sam i videh tu veliku utvaru, i ne osta snage u meni, i lepota mi se nagrdi, i ne imah snage.

9 I čuh glas od reči njegovih, i kad čuh glas od reči njegovih, izvan sebe padoh ničice licem na zemlju.

10 I gle, ruka me se dotače i podiže me na kolena moja i na dlanove moje.

11 I reče mi: Danilo, mili čoveče! Slušaj reči koje ću ti kazati, i stani pravo, jer sam sada poslan k tebi. I kad mi reče tu reč, ustah drhćući.

12 I reče mi: Ne boj se, Danilo, jer prvog dana kad si upravio srce svoje da razumevaš i da mučiš sebe pred Bogom svojim, uslišene biše reči tvoje, i ja dođoh tvojih reči radi.

13 Ali knez carstva persijskog staja mi nasuprot dvadeset i jedan dan; ali, gle, Mihailo jedan od prvih knezova dođe mi u pomoć; tako ja ostah onde kod careva persijskih.

14 I dođoh da ti kažem šta će biti tvom narodu posle; jer će još biti utvara za te dane.

15 I kad mi govoraše tako, oborih oči svoje na zemlju i zanemeh.

16 I gle, kao čovek dotače se usana mojih, i otvorih usta svoja, i progovorih i rekoh onom koji stajaše prema meni: Gospodaru moj, od ove utvare navališe moji bolovi na mene i nema snage u meni.

17 A kako može sluga mog gospodara govoriti s gospodarem mojim? Jer od ovog časa u meni nesta snage i ni dihanje ne osta u meni.

18 Tada onaj što beše kao čovek opet me se dotače i ohrabri me.

19 I reče: Ne boj se, mili čoveče; mir da ti je! Ohrabri se, ohrabri se. I dokle mi govoraše, ohrabrih se i rekoh: Neka govori gospodar moj, jer si me ohrabrio.

20 A on reče: Znaš li zašto sam došao k tebi? A sada ću se vratiti da vojujem na kneza persijskog; potom ću otići, i gle, doći će knez grčki.

21 Ali ću ti kazati šta je napisano u knjizi istinitoj. Nema nikoga da junački radi sa mnom u tom osim Mihaila, kneza vašeg.

   

Commentary

 

Mouth

  

In most cases, "mouth" in the Bible represents thought and logic, especially the kind of active, concrete thought that is connected with speech. The reason for this is pretty obvious, but it also holds when people, for instance, remove a stone from the mouth of a well, which represents gaining access to spiritual ideas. The mouth is used for eating as well as speaking, of course. In those circumstances, it represents our first, most external perception of a new spiritual idea or desire. This also makes sense, mirroring the way tasting food in the mouth gives us an instant impression of the quality of the food.

Commentary

 

Voice

  

'Voice' signifies what is announced from the Word. 'Voice' often refers and is applied to things that cannot have a voice, as in Exodus 4, Nahum 3:2, Psalms 93:3-4.

A 'voice' signifies annunciation, and in a positive sense, annunciation from the Word, which is called 'the voice of Jehovah,' as is shown in Psalms 29:3-9 and Psalms 68:33, where 'voice' denotes divine truth, so the Word and annunciation from it.

'Voice' signifies the quality of interior things.

'Voice,' as in Revelation 19, signifies joy in worship, confession, and celebration of the Lord.

'A great voice heard in heaven,' as in Revelation 12:10, signifies the joy of the angels of heaven from the light and wisdom.

'A great voice,' as in Revelation 16:1, signifies the divine command.

'A great voice out of the temple of heaven,' as in Revelation 16:17, signifies a manifestation from the Lord out of the inmost of heaven.

'A great voice,' as in Revelation 21:3, signifies speech proceeding from love.

'One voice,' as in Revelation 9:13, signifies a divine command.

(References: Apocalypse Explained 16, 19; Arcana Coelestia 6971; Psalms 93, 93: 3-4)