The Bible

 

Postanak 4

Study

   

1 Čovjek pozna svoju ženu Evu, a ona zače i rodi Kajina, pa reče: "Muško sam čedo stekla pomoću Jahve!"

2 Poslije rodi Abela, brata Kajinova; Abel postane stočar, a Kajin zemljoradnik.

3 I jednoga dana Kajin prinese Jahvi žrtvu od zemaljskih plodova.

4 A prinese i Abel od prvine svoje stoke, sve po izbor pretilinu. Jahve milostivo pogleda na Abela i njegovu žrtvu,

5 a na Kajina i žrtvu njegovu ni pogleda ne svrati. Stoga se Kajin veoma razljuti i lice mu se namrgodi.

6 I Jahve reče Kajinu: "Zašto si ljut? Zašto ti je lice namrgođeno?

7 Jer ako pravo radiš, vedrinom odsijevaš. A ne radiš li pravo, grijeh ti je kao zvijer na pragu što na te vreba; još mu se možeš oduprijeti."

8 Kajin pak reče svome bratu Abelu: "Hajdemo van!" I našavši se na polju, Kajin skoči na brata Abela te ga ubi.

9 Potom Jahve zapita Kajina: "Gdje ti je brat Abel?" "Ne znam", odgovori. "Zar sam ja čuvar brata svoga?"

10 Jahve nastavi: "Što si učinio? Slušaj! Krv brata tvoga iz zemlje k meni viče.

11 Stoga budi proklet na zemlji koja je rastvorila usta da proguta s ruke tvoje krv brata tvoga!

12 Obrađivat ćeš zemlju, ali ti više neće davati svoga roda. Vječni ćeš skitalica na zemlji biti!"

13 A Kajin reče Jahvi: "Kazna je moja odviše teška da se snosi.

14 Evo me tjeraš danas s plodnoga tla; moram se skrivati od tvoga lica i biti vječni lutalac na zemlji - tko me god nađe, može me ubiti."

15 A Jahve mu reče: "Ne! Nego tko ubije Kajina, sedmerostruka osveta na njemu će se izvršiti!" I Jahve stavi znak na Kajina, da ga tko, našavši ga, ne ubije.

16 Kajin ode ispred lica Jahvina u zemlju Nod, istočno od Edena, i ondje se nastani.

17 Kajin pozna svoju ženu te ona zače i rodi Henoka. Podigao je grad i grad prozvao imenom svoga sina - Henok.

18 Henoku se rodio Irad, a od Irada potekao Mehujael; od Mehujaela poteče Metušael, od Metušaela Lamek.

19 Lamek uzme dvije žene. Jedna se zvala Ada, a druga Sila.

20 Ada rodi Jabala, koji je postao praocem onih što pod šatorima žive sa stokom.

21 Bratu mu bijaše ime Jubal. On je praotac svih koji sviraju na liru i sviralu.

22 Sila rodi Tubal-Kajina, praoca onih koji kuju bakar i željezo. Tubal-Kajinovoj sestri bijaše ime Naama.

23 Lamek prozbori svojim ženama: "Ada i Sila, glas moj poslušajte! Žene Lamekove, čujte mi besjedu: Čovjeka sam ubio jer me ranio i dijete jer me udarilo.

24 Ako će Kajin biti osvećen sedmerostruko, Lamek će sedamdeset i sedam puta!"

25 Adam pozna svoju ženu te ona rodi sina i nadjenu mu ime Šet. Reče ona: "Bog mi dade drugo dijete mjesto Abela, koga ubi Kajin."

26 Šetu se rodi sin, komu on nadjenu ime Enoš. Tada se počelo zazivati ime Jahvino.

   

From Swedenborg's Works

 

Arcana Coelestia #398

Study this Passage

  
/ 10837  
  

398. 'Going out from the face 1 of Jehovah' means being separated from good present in faith and flowing from love - see what has been mentioned already at verse 14. 'He dwelt in the land of Nod' means outside truth and good. This is clear from the meaning of the name Nod, which is being a wanderer and a fugitive. As for a wanderer and a fugitive meaning someone who has been divested of truth and good, again see what has been mentioned already. 'Towards the east of Eden' means close to the understanding part of the mind, where love had reigned previously, and also close to the rational part, where charity had reigned previously. This is clear from what has been stated already about the meaning of 'the east of Eden', namely that 'the east' is the Lord and 'Eden' love. With members (vir) of the Most Ancient Church, the mind, consisting of will and understanding, was one. In fact the will was everything, and the understanding consequently part of that will, the reason being that no division existed between love which belongs to the will and faith which belongs to the understanding. For love was everything, and faith part of that love. But after faith had been separated from love, as happened with those called Cain, it was no longer the will that reigned. But because the understanding ruled in that mind instead of the will, that is, faith instead of love, it is said that 'he dwelt towards the east of Eden'; for, as has just been stated, faith was distinguished in a special way. that is, 'had a sign placed on it', to preserve it for the use it still had to serve to the human race.

Footnotes:

1. literally, the faces

  
/ 10837  
  

Thanks to the Swedenborg Society for the permission to use this translation.