The Bible

 

Postanak 4

Study

   

1 Čovjek pozna svoju ženu Evu, a ona zače i rodi Kajina, pa reče: "Muško sam čedo stekla pomoću Jahve!"

2 Poslije rodi Abela, brata Kajinova; Abel postane stočar, a Kajin zemljoradnik.

3 I jednoga dana Kajin prinese Jahvi žrtvu od zemaljskih plodova.

4 A prinese i Abel od prvine svoje stoke, sve po izbor pretilinu. Jahve milostivo pogleda na Abela i njegovu žrtvu,

5 a na Kajina i žrtvu njegovu ni pogleda ne svrati. Stoga se Kajin veoma razljuti i lice mu se namrgodi.

6 I Jahve reče Kajinu: "Zašto si ljut? Zašto ti je lice namrgođeno?

7 Jer ako pravo radiš, vedrinom odsijevaš. A ne radiš li pravo, grijeh ti je kao zvijer na pragu što na te vreba; još mu se možeš oduprijeti."

8 Kajin pak reče svome bratu Abelu: "Hajdemo van!" I našavši se na polju, Kajin skoči na brata Abela te ga ubi.

9 Potom Jahve zapita Kajina: "Gdje ti je brat Abel?" "Ne znam", odgovori. "Zar sam ja čuvar brata svoga?"

10 Jahve nastavi: "Što si učinio? Slušaj! Krv brata tvoga iz zemlje k meni viče.

11 Stoga budi proklet na zemlji koja je rastvorila usta da proguta s ruke tvoje krv brata tvoga!

12 Obrađivat ćeš zemlju, ali ti više neće davati svoga roda. Vječni ćeš skitalica na zemlji biti!"

13 A Kajin reče Jahvi: "Kazna je moja odviše teška da se snosi.

14 Evo me tjeraš danas s plodnoga tla; moram se skrivati od tvoga lica i biti vječni lutalac na zemlji - tko me god nađe, može me ubiti."

15 A Jahve mu reče: "Ne! Nego tko ubije Kajina, sedmerostruka osveta na njemu će se izvršiti!" I Jahve stavi znak na Kajina, da ga tko, našavši ga, ne ubije.

16 Kajin ode ispred lica Jahvina u zemlju Nod, istočno od Edena, i ondje se nastani.

17 Kajin pozna svoju ženu te ona zače i rodi Henoka. Podigao je grad i grad prozvao imenom svoga sina - Henok.

18 Henoku se rodio Irad, a od Irada potekao Mehujael; od Mehujaela poteče Metušael, od Metušaela Lamek.

19 Lamek uzme dvije žene. Jedna se zvala Ada, a druga Sila.

20 Ada rodi Jabala, koji je postao praocem onih što pod šatorima žive sa stokom.

21 Bratu mu bijaše ime Jubal. On je praotac svih koji sviraju na liru i sviralu.

22 Sila rodi Tubal-Kajina, praoca onih koji kuju bakar i željezo. Tubal-Kajinovoj sestri bijaše ime Naama.

23 Lamek prozbori svojim ženama: "Ada i Sila, glas moj poslušajte! Žene Lamekove, čujte mi besjedu: Čovjeka sam ubio jer me ranio i dijete jer me udarilo.

24 Ako će Kajin biti osvećen sedmerostruko, Lamek će sedamdeset i sedam puta!"

25 Adam pozna svoju ženu te ona rodi sina i nadjenu mu ime Šet. Reče ona: "Bog mi dade drugo dijete mjesto Abela, koga ubi Kajin."

26 Šetu se rodi sin, komu on nadjenu ime Enoš. Tada se počelo zazivati ime Jahvino.

   

From Swedenborg's Works

 

Apocalypse Explained #838

Study this Passage

  
/ 1232  
  

838. To give them a mark on their right hand, or on their foreheads. That this signifies a testification of acknowledgment that they belong to the church, and are in the truths and goods, so called, of that faith, is evident from the signification of a mark, as denoting a sign or witness of acknowledgment, in this case that they belong to that church; and from the signification of the right hand, as denoting the truth of faith in its power (concerning which see above, n. 298); and from the signification of forehead, as denoting the good of love (concerning which see also above, n. 427). In this case, therefore, by the right hand and forehead are signified the truths and goods, so called, of that faith, which, nevertheless, are either not truths and goods, or falsities and evils. The acknowledgment of them, however, as being truths and goods, is signified by giving and receiving a mark upon their right hands and upon their foreheads.

A mark also signifies a sign of acknowledgment in the following passages in the Apocalypse (14:9, 11; 15:2; 16:2; 19:20; 20:4); the meaning of mark is similar to that of

"The sign" set by Jehovah upon Cain (Genesis 4:15).

Also

"The sign" which the prophet was commanded to set upon the foreheads of the men in the city of Jerusalem (Ezekiel 9:4).

As also by "the sign" in Moses:

"Thou shalt love Jehovah thy God with all thine heart, and with all thy soul, and with all thy might; thou shalt bind these words for a sign upon thine hand, and they shall be as frontlets between thine eyes" (Deuteronomy 6:5, 8; 11:18).

  
/ 1232  
  

Translation by Isaiah Tansley. Many thanks to the Swedenborg Society for the permission to use this translation.