The Bible

 

Postanak 30

Study

   

1 Vidjevši Rahela da Jakovu ne rađa djece, postade zavidna svojoj sestri pa reče Jakovu: "Daj mi djecu! Inače ću svisnuti!"

2 Jakov se razljuti na Rahelu te reče. "Zar sam ja namjesto Boga koji ti je uskratio plod utrobe?"

3 A ona odgovori: "Evo moje sluškinje Bilhe: uđi k njoj, pa neka rodi na mojim koljenima, da tako i ja steknem djecu po njoj."

4 Dade mu dakle svoju sluškinju Bilhu za ženu, i Jakov priđe k njoj.

5 Bilha zače te Jakovu rodi sina.

6 Tada Rahela reče: "Jahve mi je dosudio pravo. Uslišao je moj glas i dao mi sina." Stoga mu nadjenu ime Dan.

7 Rahelina sluškinja Bilha opet zače i rodi Jakovu drugoga sina.

8 Tada Rahela reče: "Žestoko sam se borila sa sestrom, ali sam pobijedila." Tako mu nadjenu ime Naftali.

9 A vidjevši Lea da je prestala rađati, uzme svoju sluškinju Zilpu pa je dade Jakovu za ženu.

10 I kad je Leina sluškinja Zilpa rodila Jakovu sina,

11 Lea uskliknu: "Koje sreće!" Tako mu nadjenu ime Gad.

12 Leina sluškinja Zilpa rodi Jakovu i drugog sina,

13 i Lea opet uskliknu: "Blago meni! Žene će me zvati blaženom!" Tako mu nadjenu ime Ašer.

14 Jednoga dana, u vrijeme pšenične žetve, namjeri se Ruben u polju na ljubavčice te ih donese svojoj majci Lei. I Rahela reče Lei: "Daj mi od ljubavčica svoga sina!"

15 A Lea odgovori: "Zar ti nije dosta što si mi oduzela muža pa još hoćeš da od mene uzmeš i ljubavčice moga sina?" Rahela odgovori: "Pa dobro, neka s tobom noćas leži u zamjenu za ljubavčice tvog sina."

16 Kad je Jakov navečer stigao iz polja, Lea mu iziđe u susret pa reče: "Treba da dođeš k meni, jer sam te unajmila za ljubavčice moga sina." One je noći on s njom ležao.

17 Bog usliša Leu; ona zače te Jakovu rodi petog sina.

18 Onda Lea reče: "Bog mi je uzvratio nagradom što sam ustupila svoju sluškinju svome mužu." Stoga sinu nadjenu ime Jisakar.

19 Lea opet zače i rodi Jakovu šestoga sina.

20 Onda Lea reče: "Bog me obdari dragocjenim darom; sada će mi moj muž dati darove: tÓa rodila sam mu šest sinova." Tako mu nadjenu ime Zebulun.

21 Zatim rodi kćer te joj nadjenu ime Dina.

22 Uto se Bog sjeti Rahele: Bog je usliša i otvori njezinu utrobu.

23 Ona zače i rodi sina te reče: "Ukloni Bog moju sramotu!"

24 Nadjene mu ime Josip, rekavši: "Neka mi Jahve pridoda drugog sina!"

25 Pošto je Rahela rodila Josipa, Jakov reče Labanu: "Pusti me da idem u svoj zavičaj!

26 Daj mi moje žene za koje sam te služio i moju djecu da mogu otići: tÓa dobro znaš kako sam te služio."

27 A Laban mu odgovori: "Ne idi, ako si mi prijatelj. Znam da me Jahve blagoslivljao zbog tebe."

28 I nadoda: "Odredi plaću koju želiš od mene, i dat ću ti."

29 On mu odgovori: "Ti dobro znaš što je moja služba značila za te i kako je tvome blagu bilo sa mnom.

30 Malenkost što si je imao prije nego sam ja došao povećala se vrlo mnogo, jer kuda god sam prolazio Jahve te blagoslivljao na mojim koracima. A sad je vrijeme da poradim i za svoj dom."

31 On upita: "Koliko da ti platim?" Jakov odgovori: "Nemoj mi platiti ništa! Ako mi učiniš ovo, opet ću na pašu goniti i čuvati tvoje stado.

32 Daj da prođem danas kroz tvoje stado i od njega izlučim svaku garavu ovcu i svaku šarenu ili napruganu kozu! Neka to bude moja plaća!

33 A ubuduće kad budeš svojim očima provjeravao moju naplatu, moje će poštenje biti svjedok za mene: nađe li se među mojim kozama ijedna koja ne bude šarena ili naprugana, ili među ovcama koja ne bi bila garava, neka se smatra ukradenom!"

34 Laban reče: "Dobro, neka bude kako si kazao."

35 Ali toga dana Laban izluči naprugane i šarene jarce i sve riđaste i šarene koze - svaku koja je na sebi imala bijelo - i sve garave ovce pa ih preda svojim sinovima.

36 I odande gdje je Jakov pasao ostatak Labanova stada udalji se za koja tri dana hoda.

37 A Jakov uzme zelenih mladica od topola, badema i platana; na njima izreza bijele pruge, otkrivši bjeliku na mladicama.

38 Pruće tako isprugano postavi u korita, u pojila iz kojih se stoka napajala. A kako se stoka parila kad je na vodu dolazila,

39 to su se jarci parili uz pruće, pa su koze kozile prugaste, riđaste i šarene kozliće.

40 Tako je i ovce Jakov bio izlučio i glave im okrenuo prema prugastima ili posve garavima što su bile u Labanovu stadu. Tako je za se namicao posebna stada koja nije miješao s Labanovim stadima.

41 Osim toga, kad bi se god dobro uzrasla stoka parila, Jakov bi stavio pruće u korita, baš pred oči živine, tako da se pari pred prućem.

42 Ali ga pred kržljavu marvu nije stavljao. Tako je kržljava zapadala Labana, a dobro razvijena Jakova.

43 Čovjek se tako silno obogatio, stekao mnogu stoku, sluge i sluškinje, deve i magarad.

   

From Swedenborg's Works

 

Arcana Coelestia #3982

Study this Passage

  
/ 10837  
  

3982. And he said, Signify to me thy reward, and I will give it. That this signifies that it would of itself give that which was desired, may be seen without explication. What has been said thus far is of such a nature as cannot be unfolded to the understanding in a clear manner, not only because the mind cannot be turned away in a moment from the historicals about Laban and Jacob to the spiritual things that are treated of in the internal sense (for the historical meaning always adheres and fills the idea, and yet must become null in order that what is not historical may be comprehended in a series and connection), but also because it is necessary to have a clear notion of the goods represented by both Laban and Jacob; and it must be remembered that the good represented by Laban is of such a nature as to be useful merely to introduce genuine goods and truths; and that when it has performed this useful service it is left behind. The quality of this good has already been described. It is like what is immature in unripe fruits, by means of which the juice is introduced; and when it has served this purpose it is afterwards absorbed, and the fruit ripens by means of other fibers, and at last by those of the genuine juice.

[2] It is known that a man learns many things in infancy and childhood for the sole use that by them as means he may learn those which are more useful; and successively by these such as are still more useful, until at last he learns those of eternal life; and when he learns these, the former are almost blotted out. In like manner when a man is being born anew by the Lord, he is led by various affections of good and truth which are not affections of genuine good and truth, but are of use merely to enable us to apprehend these, and then to enable us to become imbued with them; and when this has been done the previous affections are forgotten and left behind, because they had served merely as means. The case is the same with the collateral good signified by “Laban,” in respect to the good of truth signified by “Jacob,” as well as by the “flock” of each (concerning which hereafter).

[3] These are the arcana contained in these words and in those which follow; but they are delivered in an historical form in order that the Word may be read with delight, even by children and by simple-minded persons, to the end that when they are in holy delight from the historical sense, the angels who are with them may be in the holiness of the internal sense; for this sense is adapted to the intelligence of the angels, while the external sense is adapted to that of men. By this means there is a consociation of man with the angels, of which the man knows nothing at all, but only perceives a kind of delight from it that is attended with a holy feeling.

  
/ 10837  
  

Thanks to the Swedenborg Foundation for the permission to use this translation.