The Bible

 

Postanak 30

Study

   

1 Vidjevši Rahela da Jakovu ne rađa djece, postade zavidna svojoj sestri pa reče Jakovu: "Daj mi djecu! Inače ću svisnuti!"

2 Jakov se razljuti na Rahelu te reče. "Zar sam ja namjesto Boga koji ti je uskratio plod utrobe?"

3 A ona odgovori: "Evo moje sluškinje Bilhe: uđi k njoj, pa neka rodi na mojim koljenima, da tako i ja steknem djecu po njoj."

4 Dade mu dakle svoju sluškinju Bilhu za ženu, i Jakov priđe k njoj.

5 Bilha zače te Jakovu rodi sina.

6 Tada Rahela reče: "Jahve mi je dosudio pravo. Uslišao je moj glas i dao mi sina." Stoga mu nadjenu ime Dan.

7 Rahelina sluškinja Bilha opet zače i rodi Jakovu drugoga sina.

8 Tada Rahela reče: "Žestoko sam se borila sa sestrom, ali sam pobijedila." Tako mu nadjenu ime Naftali.

9 A vidjevši Lea da je prestala rađati, uzme svoju sluškinju Zilpu pa je dade Jakovu za ženu.

10 I kad je Leina sluškinja Zilpa rodila Jakovu sina,

11 Lea uskliknu: "Koje sreće!" Tako mu nadjenu ime Gad.

12 Leina sluškinja Zilpa rodi Jakovu i drugog sina,

13 i Lea opet uskliknu: "Blago meni! Žene će me zvati blaženom!" Tako mu nadjenu ime Ašer.

14 Jednoga dana, u vrijeme pšenične žetve, namjeri se Ruben u polju na ljubavčice te ih donese svojoj majci Lei. I Rahela reče Lei: "Daj mi od ljubavčica svoga sina!"

15 A Lea odgovori: "Zar ti nije dosta što si mi oduzela muža pa još hoćeš da od mene uzmeš i ljubavčice moga sina?" Rahela odgovori: "Pa dobro, neka s tobom noćas leži u zamjenu za ljubavčice tvog sina."

16 Kad je Jakov navečer stigao iz polja, Lea mu iziđe u susret pa reče: "Treba da dođeš k meni, jer sam te unajmila za ljubavčice moga sina." One je noći on s njom ležao.

17 Bog usliša Leu; ona zače te Jakovu rodi petog sina.

18 Onda Lea reče: "Bog mi je uzvratio nagradom što sam ustupila svoju sluškinju svome mužu." Stoga sinu nadjenu ime Jisakar.

19 Lea opet zače i rodi Jakovu šestoga sina.

20 Onda Lea reče: "Bog me obdari dragocjenim darom; sada će mi moj muž dati darove: tÓa rodila sam mu šest sinova." Tako mu nadjenu ime Zebulun.

21 Zatim rodi kćer te joj nadjenu ime Dina.

22 Uto se Bog sjeti Rahele: Bog je usliša i otvori njezinu utrobu.

23 Ona zače i rodi sina te reče: "Ukloni Bog moju sramotu!"

24 Nadjene mu ime Josip, rekavši: "Neka mi Jahve pridoda drugog sina!"

25 Pošto je Rahela rodila Josipa, Jakov reče Labanu: "Pusti me da idem u svoj zavičaj!

26 Daj mi moje žene za koje sam te služio i moju djecu da mogu otići: tÓa dobro znaš kako sam te služio."

27 A Laban mu odgovori: "Ne idi, ako si mi prijatelj. Znam da me Jahve blagoslivljao zbog tebe."

28 I nadoda: "Odredi plaću koju želiš od mene, i dat ću ti."

29 On mu odgovori: "Ti dobro znaš što je moja služba značila za te i kako je tvome blagu bilo sa mnom.

30 Malenkost što si je imao prije nego sam ja došao povećala se vrlo mnogo, jer kuda god sam prolazio Jahve te blagoslivljao na mojim koracima. A sad je vrijeme da poradim i za svoj dom."

31 On upita: "Koliko da ti platim?" Jakov odgovori: "Nemoj mi platiti ništa! Ako mi učiniš ovo, opet ću na pašu goniti i čuvati tvoje stado.

32 Daj da prođem danas kroz tvoje stado i od njega izlučim svaku garavu ovcu i svaku šarenu ili napruganu kozu! Neka to bude moja plaća!

33 A ubuduće kad budeš svojim očima provjeravao moju naplatu, moje će poštenje biti svjedok za mene: nađe li se među mojim kozama ijedna koja ne bude šarena ili naprugana, ili među ovcama koja ne bi bila garava, neka se smatra ukradenom!"

34 Laban reče: "Dobro, neka bude kako si kazao."

35 Ali toga dana Laban izluči naprugane i šarene jarce i sve riđaste i šarene koze - svaku koja je na sebi imala bijelo - i sve garave ovce pa ih preda svojim sinovima.

36 I odande gdje je Jakov pasao ostatak Labanova stada udalji se za koja tri dana hoda.

37 A Jakov uzme zelenih mladica od topola, badema i platana; na njima izreza bijele pruge, otkrivši bjeliku na mladicama.

38 Pruće tako isprugano postavi u korita, u pojila iz kojih se stoka napajala. A kako se stoka parila kad je na vodu dolazila,

39 to su se jarci parili uz pruće, pa su koze kozile prugaste, riđaste i šarene kozliće.

40 Tako je i ovce Jakov bio izlučio i glave im okrenuo prema prugastima ili posve garavima što su bile u Labanovu stadu. Tako je za se namicao posebna stada koja nije miješao s Labanovim stadima.

41 Osim toga, kad bi se god dobro uzrasla stoka parila, Jakov bi stavio pruće u korita, baš pred oči živine, tako da se pari pred prućem.

42 Ali ga pred kržljavu marvu nije stavljao. Tako je kržljava zapadala Labana, a dobro razvijena Jakova.

43 Čovjek se tako silno obogatio, stekao mnogu stoku, sluge i sluškinje, deve i magarad.

   

From Swedenborg's Works

 

Arcana Coelestia #2157

Study this Passage

  
/ 10837  
  

2157. If I pray I have found grace in Thine eyes. That this signifies the deference of the Lord’s state when He observed that perception, may be seen from the affection of humiliation which there is in these very words; and also in those which directly follow—“Pass not I pray from over Thy servant”—in which likewise there is humiliation. In every particular in the Word there are both affection and subject matter. The celestial angels perceive the Word such as it is in the internal sense as to the affection; but the spiritual angels perceive it such as it is in the internal sense as to the matter. Those who perceive the Word in the internal sense as to the affection, pay no attention to the words which belong to the matter, but form for themselves ideas from the affection and its series, and this with endless variety. Here for example at the words, “If I pray I have found grace in Thine eyes, pass not I pray from over Thy servant,” they perceive the Lord’s state of humiliation in the Human, but only the affection of the humiliation. From this, in a manner, variety, and abundance inexpressible, they form for themselves celestial ideas, which can scarcely be called ideas, but rather so many lights of affections and perceptions, which follow in a continuous series, in accordance with the series of the affection of the things contained in the Word that is being read.

[2] This shows that the perception, thought, and speech of the celestial angels are more ineffable and much richer than the perception, thought, and speech of the spiritual angels, the latter being simply determined to the subject matter [rem], in accordance with the series of the expressions. (That the speech of the celestial angels is of this nature, may be seen in Part First,n. 1647.) Hence it is that these words, “If I pray I have found grace in Thine eyes,” in the celestial sense signify the deference of the Lord’s state when He observed that perception. Moreover to “find grace in thine eyes” was a customary mode of speech for every expression of deference; as may be seen from Laban’s deference to Jacob:

Laban said unto him, If I pray I have found grace in thine eyes (Genesis 30:27);

also from Jacob’s deference to Esau:

Jacob said, Nay, I pray, if I pray I have found grace in thine eyes (Genesis 33:10); and in like manner elsewhere in the Word.

  
/ 10837  
  

Thanks to the Swedenborg Foundation for the permission to use this translation.