The Bible

 

Postanak 2

Study

   

1 Tako bude dovršeno nebo i zemlja sa svom svojom vojskom.

2 I sedmoga dana Bog dovrši svoje djelo koje učini. I počinu u sedmi dan od svega djela koje učini.

3 I blagoslovi Bog sedmi dan i posveti, jer u taj dan počinu od svega djela svoga koje učini.

4 To je postanak neba i zemlje, tako su stvarani. Kad je Jahve, Bog, sazdao nebo i zemlju,

5 još nije bilo nikakva poljskoga grmlja po zemlji, još ne bijaše niklo nikakvo poljsko bilje, jer Jahve, Bog, još ne pusti dažda na zemlju i nije bilo čovjeka da zemlju obrađuje.

6 Ipak, voda je izvirala iz zemlje i natapala svu površinu zemaljsku.

7 Jahve, Bog, napravi čovjeka od praha zemaljskog i u nosnice mu udahne dah života. Tako postane čovjek živa duša.

8 I Jahve, Bog, zasadi vrt na istoku, u Edenu, i u nj smjesti čovjeka koga je napravio.

9 Tada Jahve, Bog, učini te iz zemlje nikoše svakovrsna stabla - pogledu zamamljiva a dobra za hranu - i stablo života, nasred vrta, i stablo spoznaje dobra i zla.

10 Rijeka je izvirala iz Edena da bi natapala vrt; odatle se granala u četiri kraka.

11 Prvom je ime Pišon, a optječe svom zemljom havilskom, u kojoj ima zlata.

12 Zlato je te zemlje dobro, a ima ondje i bdelija i oniksa.

13 Drugoj je rijeci ime Gihon, a optječe svu zemlju Kuš.

14 Treća je rijeka Tigris, a teče na istok od Ašura; četvrta je Eufrat.

15 Jahve, Bog, uzme čovjeka i postavi ga u edenski vrt da ga obrađuje i čuva.

16 Jahve, Bog, zapovjedi čovjeku: "Sa svakoga stabla u vrtu slobodno jedi,

17 ali sa stabla spoznaje dobra i zla da nisi jeo! U onaj dan u koji s njega okusiš, zacijelo ćeš umrijeti!"

18 I reče Jahve, Bog: "Nije dobro da čovjek bude sam: načinit ću mu pomoć kao što je on."

19 Tada Jahve, Bog, načini od zemlje sve životinje u polju i sve ptice u zraku i predvede ih čovjeku da vidi kako će koju nazvati, pa kako koje stvorenje čovjek prozove, da mu tako bude ime.

20 Čovjek nadjene imena svoj stoci, svim pticama u zraku i životinjama u polju. No čovjeku se ne nađe pomoć kao što je on.

21 Tada Jahve, Bog, pusti tvrd san na čovjeka te on zaspa, pa mu izvadi jedno rebro, a mjesto zatvori mesom.

22 Od rebra što ga je uzeo čovjeku napravi Jahve, Bog, ženu pa je dovede čovjeku.

23 Nato čovjek reče: "Gle, evo kosti od mojih kostiju, mesa od mesa mojega! Ženom neka se zove, od čovjeka kad je uzeta!"

24 Stoga će čovjek ostaviti oca i majku da prione uza svoju ženu i bit će njih dvoje jedno tijelo.

25 A bijahu oboje goli - čovjek i njegova žena - ali ne osjećahu stida.

   

From Swedenborg's Works

 

Arcana Coelestia #163

Study this Passage

  
/ 10837  
  

163. Verse 25 And they were both naked, the man and his wife, and they were not ashamed. 'They were naked and they were not ashamed' means that they were innocent. To be exact, the Lord had instilled innocence into their proprium to keep it from being unacceptable.

  
/ 10837  
  

Thanks to the Swedenborg Society for the permission to use this translation.