¹ Kralj Nabukodonozor odredi da se načini zlatni kip, visok šezdeset lakata i širok šest, i da ga postave u ravnici Duri, u pokrajini babilonskoj.

² Kralj Nabukodonozor pozva satrape, namjesnike, upravitelje, savjetnike, rizničare, suce i zakonoznance i sve namjesnike pokrajina da dođu na posvetu kipa što ga podiže kralj Nabukodonozor.

³ Tada se sakupiše satrapi, namjesnici, upravitelji, savjetnici, rizničari, suci i zakonoznanci i svi namjesnici pokrajinske vlasti na posvetu kipa što ga podiže kralj Nabukodonozor. I stadoše pred kip što podiže Nabukodonozor.

⁴ Glasnik proglasi: "O narodi, plemena i jezici, evo što vam se naređuje:

⁵ u času kad začujete zvuke roga, frule, citre, sambuke, psaltira, gajda i svakovrsnih drugih glazbala, bacite se na tlo i poklonite se zlatnome kipu što ga podiže kralj Nabukodonozor!

⁶ Tko se ne baci na tlo i ne pokloni, bit će smjesta bačen u peć užarenu."

⁷ Zato, čim začuše zvuk roga, frule, citre, sambuke, psaltira, gajda i svakovrsnih drugih glazbala, baciše se na tlo svi narodi, plemena i jezici klanjajući se zlatnome kipu što ga podiže kralj Nabukodonozor.

⁸ Uto dođoše neki Kaldejci i optužiše Judejce.

⁹ Rekoše kralju Nabukodonozoru: "O kralju, živ bio dovijeka!

¹⁰ Ti si, kralju, naredio svakom čovjeku koji začuje zvuke roga, frule, citre, sambuke, psaltira, gajda i svakovrsnih drugih glazbala da se baci na tlo i da se pokloni zlatnome kipu;

¹¹ a tko se ne baci na tlo i ne pokloni, da bude bačen u peć užarenu.

¹² A evo, ovdje su Judejci koje si postavio za upravitelje pokrajine babilonske: Šadrak, Mešak i Abed Nego. Ti ljudi ne mare za te, o kralju; oni ne štuju tvojih bogova i nisu se poklonili zlatnome kipu što si ga podigao."

¹³ Nabukodonozor, bijesan i gnjevan, pozva Šadraka, Mešaka i Abed Nega. Odmah ih dovedoše pred kralja.

¹⁴ A Nabukodonozor im reče: "Je li istina, Šadrače, Mešače i Abed Nego, da vi ne štujete mojih bogova i da se ne klanjate zlatnome kipu što ga podigoh?

¹⁵ Jeste li voljni, čim začujete zvuk roga, frule, citre, sambuke, psaltira, gajda i svakovrsnih drugih glazbala, baciti se na tlo i pokloniti se kipu što ga načinih? Ako li mu se ne poklonite, bit ćete smjesta bačeni u peć užarenu; i koji je taj bog koji bi vas izbavio iz ruke moje?"

¹⁶ Šadrak, Mešak i Abed Nego odgovoriše kralju Nabukodonozoru: "Ne treba da ti odgovorimo na to.

¹⁷ Bog naš, kome služimo, može nas izbaviti iz užarene peći i od ruke tvoje, kralju; on će nas i izbaviti.

¹⁸ No ako toga i ne učini, znaj, o kralju: mi nećemo služiti tvojemu bogu niti ćemo se pokloniti kipu što si ga podigao."

¹⁹ Na te riječi kralj Nabukodonozor uskipje bijesom, a lice mu se iznakazi na Šadraka, Mešaka i Abed Nega.

²⁰ On naredi da se peć ugrije sedam puta jače no inače i jakim ljudima iz svoje vojske zapovjedi da svežu Šadraka, Mešaka i Abed Nega i bace u peć punu žarkoga ognja.

²¹ Svezaše ih, dakle, i u plaštevima, obući i kapama baciše u zažarenu peć.

²² Kako kraljeva zapovijed bijaše žurna a peć preko mjere užarena, plamen ubi ljude koji su bacali Šadraka, Mešaka i Abed Nega.

²³ A tri čovjeka - Šadrak, Mešak i Abed Nego - padoše svezani u zažarenu peć.

²⁴ I hodahu posred plamena hvaleći Boga, slaveći Gospoda. Tada se kralj Nabukodonozor zaprepasti i brzo ustade. Zapita svoje savjetnike: "Nismo li bacili ova tri čovjeka svezana u oganj?" Oni odgovoriše: "Jesmo, kralju!"

²⁵ Stavši Azarja otvori usta i pomoli se usred ognja ovako: On reče: "Ali ja vidim četiri čovjeka, odriješeni šeću po vatri i ništa im se zlo ne događa; četvrti je sličan sinu Božjemu."

²⁶ "Blagoslovljen i hvaljen budi, Gospode, Bože otaca naših, i neka ime tvoje bude slavljeno dovijeka! Nabukodonozor priđe vratima užarene peći i viknu: "Šadrače, Mešače i Abed Nego, sluge Boga Višnjega, iziđite i dođite ovamo!" Tada iziđoše iz ognja Šadrak, Mešak i Abed Nego.

²⁷ Pravedan si u svemu što učini nama, sva su tvoja djela istinita, svi tvoji putovi pravi, svi tvoji sudovi istina. Sakupiše se satrapi, starješine, upravitelji i kraljevi savjetnici da vide te ljude: oganj ne bijaše naudio njihovu tijelu, kosa im na glavi neopaljena, plaštevi im neoštećeni, nikakav se zadah ognja ne bijaše uhvatio njih.

²⁸ Po pravdi si presudio u svemu što si poslao na nas i na sveti grad otaca naših, Jeruzalem: zbog naših si grijeha ovako postupio s nama, u istini i pravednosti. Nabukodonozor viknu: "Blagoslovljen bio Bog Šadrakov, Mešakov i Abed Negov, koji je poslao svog anđela i izbavio svoje sluge, one koji se uzdahu u njega te se ne pokoriše kraljevoj naredbi, već radije predadoše svoje tijelo ognju negoli da štuju ili se klanjaju drugome osim svome Bogu!

²⁹ Zgriješili smo i počinili bezakonje odmetnuvši se od tebe, sagriješili teško; ne slušasmo naredbe tvoje. Naređujem dakle: O narodi, plemena i jezici, svatko između vas tko bi pogrdio Boga Šadrakova, Mešakova i Abed Negova neka bude raskomadan, a njegova kuća pretvorena u smetlište, jer nema boga koji bi mogao izbaviti kao ovaj."

³⁰ Nismo ih čuvali i nismo vršili što nam bijaše naređeno za naše dobro. Tada kralj uzvisi Šadraka, Mešaka i Abed Nega na visoke položaje u pokrajini babilonskoj.

³¹ Sve što si poslao na nas, sve što si nam učinio, pravedno si učinio. Nabukodonozor, kralj, svim plemenima, narodima i jezicima po svoj zemlji: Obilovali mirom!

³² Kad si nas predao u ruke bezakonika, dušmana naših, najgorih odmetnika, i kralju nepravednom, najgorem na zemlji, Svidjelo mi se obznaniti vam znakove i čudesa što ih na meni učini Bog Svevišnji.

³³ te danas ne smijemo otvoriti usta: sramota i ruglo pokrivaju one koji ti služe i tebi se klanjaju. Znakovi njegovi kako su veliki! Čudesa njegova kako silna! Kraljevstvo njegovo - kraljevstvo vječno! Vlast njegova za sva pokoljenja!

³⁴ O, ne zapusti nas zauvijek, zbog imena svoga, i ne razvrgni Saveza svoga,

³⁵ ne uskrati nam svoje milosrđe zbog Abrahama, miljenika svoga; zbog Izaka, sluge svojega; zbog Izraela, sveca svojega,

³⁶ kojima si obećao umnožit' potomstvo kao zvijezde nebeske i kao pijesak na obali morskoj.

³⁷ Gospode, postadosmo najmanji među narodima, prezreni po svoj zemlji poradi grijeha svojih.

³⁸ Nemamo sada vojvode, proroka, kneza, paljenice, klanice, prinosa, kada, ni mjesta gdje da prinesemo prvence tebi

³⁹ Üi da nađemo milosrđe. No primi nas slomljene duše, duha ponizna!

⁴⁰ Kao paljenice ovnova i bikova, kao tisuće pretilih janjaca - takva nek' bude žrtva naša pred tobom danas da nas pomiri s tobom - jer se neće postidjeti oni koji se u te uzdaju.

⁴¹ Odsada ćemo svim srcem slijediti tebe, tebe se bojati i tražiti lice tvoje.

⁴² Ne postidi nas, već postupaj s nama po blagosti svojoj, po velikoj ljubavi svojoj!

⁴³ Izbavi nas, kao nekoć, čudesima svojim, proslavi ime svoje, Gospode!

⁴⁴ Neka se postide oni koji zlo čine slugama tvojim: neka se postide svoga nasilja i neka im sila skršena bude!

⁴⁵ Nek' znaju da si ti jedini Bog i Gospod, slavan po svoj zemlji!" Anđeo Gospodnji u užarenoj peći

⁴⁶ Kraljeve sluge koje ih bijahu bacile u peć neprestano poticahu oganj zemnim uljem, smolom, kučinama i vinjagom,

⁴⁷ tako te plamen lizaše četrdeset i devet lakata iznad peći.

⁴⁸ Buknuvši, spali Kaldejce koji se nađoše oko peći.

⁴⁹ No Anđeo Gospodnji siđe u peć k Azarji i njegovim drugovima; izagna plamen ognja iz peći

⁵⁰ te usred peći puhaše kao rosni lahor, a oganj ih ne dodirnu niti im zadade bol ili kakvu neugodnost. Pjesma triju mladića

⁵¹ Tada sva trojica zapjevaše u peći jednim glasom, slaveći i blagoslivljajući Boga:

⁵² "Blagoslovljen budi, Gospodine, Bože otaca naših, hvaljen i uzvisivan dovijeka! Blagoslovljeno, slavno i sveto ime tvoje, hvaljeno i uzvisivano dovijeka!

⁵³ Blagoslovljen budi u Domu svete slave svoje, hvaljen i slavljen dovijeka!

⁵⁴ Blagoslovljen budi na prijestolju kraljevstva svoga, hvaljen i uzvisivan dovijeka!

⁵⁵ Blagoslovljen, ti što istražuješ bezdane i sjediš nad kerubima, hvaljen i uzvisivan dovijeka!

⁵⁶ Blagoslovljen budi na svodu nebeskom, hvaljen i slavljen dovijeka!

⁵⁷ Sva djela Gospodnja, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka!

⁵⁸ Anđeli Gospodnji, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka!

⁵⁹ Nebesa, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka!

⁶⁰ Sve vode nad nebesima, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka!

⁶¹ Sve sile Gospodnje, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka!

⁶² Sunce i mjeseče, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka!

⁶³ Zvijezde nebeske, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka!

⁶⁴ Sve kiše i rose, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka!

⁶⁵ Svi vjetrovi, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka!

⁶⁶ Ognju i žare, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka!

⁶⁷ Studeni i vrućino, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka!

⁶⁸ Rose i mrazovi, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka!

⁶⁹ Lede i studeni, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka!

⁷⁰ Tuče i snijezi, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka!

⁷¹ Noći i dani, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka!

⁷² Svjetlo i tmino, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka!

⁷³ Munje i oblaci, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka!

⁷⁴ Zemlja neka blagoslivlje Gospoda: neka ga hvali i uzvisuje dovijeka!

⁷⁵ Bregovi i brežuljci, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka!

⁷⁶ Sve raslinstvo na zemlji, blagoslivljaj Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka!

⁷⁷ Izvori, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka!

⁷⁸ Mora i rijeke, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka!

⁷⁹ Kitovi i sve što se miče u vodama, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka!

⁸⁰ Ptice nebeske, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka!

⁸¹ Sve divlje i pitome životinje, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka!

⁸² Sinovi ljudski, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka!

⁸³ Izraele, blagoslivljaj Gospoda: hvali i uzvisuj ga dovijeka!

⁸⁴ Svećenici Gospodnji, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka!

⁸⁵ Sluge Gospodnje, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka!

⁸⁶ Dusi i duše pravednih, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka!

⁸⁷ Sveti i ponizni srcem, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka!

⁸⁸ Hananijo, Azarjo, Mišaele, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka! Jer on nas je spasio od Podzemlja, on nas je istrgao iz ruke smrti, on nas je izbavio iz peći užarene, on nas je izbavio iz plamena.

⁸⁹ Slavite Gospoda jer je dobar, jer je vječna ljubav njegova!

⁹⁰ Svi štovatelji Gospodnji, blagoslivljajte Boga nad bogovima, hvalite i zahvaljujte, jer vječna je ljubav njegova!"]

¹ There is therefore now no condemnation to those who are in Christ Jesus, who don't walk according to the flesh, but according to the Spirit.

² For the law of the Spirit of life in Christ Jesus made me free from the law of sin and of death.

³ For what the law couldn't do, in that it was weak through the flesh, God did, sending his own Son in the likeness of sinful flesh and for sin, he condemned sin in the flesh;

⁴ that the ordinance of the law might be fulfilled in us, who walk not after the flesh, but after the Spirit.

⁵ For those who live according to the flesh set their minds on the things of the flesh, but those who live according to the Spirit, the things of the Spirit.

⁶ For the mind of the flesh is death, but the mind of the Spirit is life and peace;

⁷ because the mind of the flesh is hostile towards God; for it is not subject to God's law, neither indeed can it be.

⁸ Those who are in the flesh can't please God.

⁹ But you are not in the flesh but in the Spirit, if it is so that the Spirit of God dwells in you. But if any man doesn't have the Spirit of Christ, he is not his.

¹⁰ If Christ is in you, the body is dead because of sin, but the spirit is alive because of righteousness.

¹¹ But if the Spirit of him who raised up Jesus from the dead dwells in you, he who raised up Christ Jesus from the dead will also give life to your mortal bodies through his Spirit who dwells in you.

¹² So then, brothers, we are debtors, not to the flesh, to live after the flesh.

¹³ For if you live after the flesh, you must die; but if by the Spirit you put to death the deeds of the body, you will live.

¹⁴ For as many as are led by the Spirit of God, these are children of God.

¹⁵ For you didn't receive the spirit of bondage again to fear, but you received the spirit of adoption, by whom we cry, "Abba! Father!"

¹⁶ The Spirit himself testifies with our Spirit that we are children of God;

¹⁷ and if children, then heirs; heirs of God, and joint heirs with Christ; if indeed we suffer with him, that we may also be glorified with him.

¹⁸ For I consider that the sufferings of this present time are not worthy to be compared with the glory which will be revealed toward us.

¹⁹ For the creation waits with eager expectation for the children of God to be revealed.

²⁰ For the creation was subjected to vanity, not of its own will, but because of him who subjected it, in hope

²¹ that the creation itself also will be delivered from the bondage of decay into the liberty of the glory of the children of God.

²² For we know that the whole creation groans and travails in pain together until now.

²³ Not only so, but ourselves also, who have the first fruits of the Spirit, even we ourselves groan within ourselves, waiting for adoption, the redemption of our body.

²⁴ For we were saved in hope, but hope that is seen is not hope. For who hopes for that which he sees?

²⁵ But if we hope for that which we don't see, we wait for it with patience.

²⁶ In the same way, the Spirit also helps our weaknesses, for we don't know how to pray as we ought. But the Spirit himself makes intercession for us with groanings which can't be uttered.

²⁷ He who searches the hearts knows what is on the Spirit's mind, because he makes intercession for the saints according to God.

²⁸ We know that all things work together for good for those who love God, to those who are called according to his purpose.

²⁹ For whom he foreknew, he also predestined to be conformed to the image of his Son, that he might be the firstborn among many brothers.

³⁰ Whom he predestined, those he also called. Whom he called, those he also justified. Whom he justified, those he also glorified.

³¹ What then shall we say about these things? If God is for us, who can be against us?

³² He who didn't spare his own Son, but delivered him up for us all, how would he not also with him freely give us all things?

³³ Who could bring a charge against God's chosen ones? It is God who justifies.

³⁴ Who is he who condemns? It is Christ who died, yes rather, who was raised from the dead, who is at the right hand of God, who also makes intercession for us.

³⁵ Who shall separate us from the love of Christ? Could oppression, or anguish, or persecution, or famine, or nakedness, or peril, or sword?

³⁶ Even as it is written, "For your sake we are killed all day long. We were accounted as sheep for the slaughter."

³⁷ No, in all these things, we are more than conquerors through him who loved us.

³⁸ For I am persuaded, that neither death, nor life, nor angels, nor principalities, nor things present, nor things to come, nor powers,

³⁹ nor height, nor depth, nor any other created thing, will be able to separate us from the love of God, which is in Christ Jesus our Lord.