Bibliorum

 

Jezekilj 23

Study

   

1 Opet mi dođe reč Gospodnja govoreći:

2 Sine čovečji, behu dve žene, kćeri jedne matere.

3 One se kurvahu u Misiru, u mladosti svojoj kurvahu se, onde im pipaše grudi, i onde im zgnječiše dojke devojačke.

4 A imena im behu, starijoj Ola, a sestri joj Oliva; one postaše moje, i rodiše sinove i kćeri. imena im behu Ola Samariji, a Oliva Jerusalimu.

5 I Ola kad beše moja kurvaše se, i upaljivaše se za svojim milosnicima, Asircima susedima,

6 Koji nošahu porfiru, i behu knezovi i vlastelji, sve lepi mladići, vitezovi, koji jahahu na konjima.

7 I udari u kurvanje s njima, koji svi behu najlepši između sinova asirskih, i za kojima se god upaljivaše, skvrnjaše se o sve gadne bogove njihove.

8 A ni s Misircima ne okani se kurvanja svog, jer spavahu s njom od mladosti njene i oni joj gnječiše devojačke dojke i s njom se kurvaše.

9 Zato je dadoh u ruke milosnicima njenim, u ruke Asircima, za kojima se upaljivaše.

10 Oni otkriše golotinju njenu, uzeše joj sinove i kćeri, a nju mačem ubiše; i ona izađe na glas među ženama kad sudove izvršiše na njoj.

11 A sestra njena Oliva, videći to, upaljivaše se još gore nego ona, i kurvarstvo njeno beše gore od kurvarstva sestre joj.

12 Upaljivaše se za Asircima, knezovima i vlasteljima, susedima, krasno odevenim, vitezima koji jahahu na konjima i svi behu lepi mladići.

13 I videh gde se oskvrni, i gde obe idu jednim putem.

14 I ova se još više kurvaše; jer kad bi videla ljude napisane na zidu, likove haldejske napisane crvenilom,

15 Opasane pojasima po bedrima, sa šarenim kapama na glavi, koji svi behu na oči kao vojvode nalik na sinove vavilonske iz zemlje haldejske, svoje postojbine,

16 Upaljivaše se za njima čim ih viđaše očima svojim, i slaše poslanike k njima u haldejsku.

17 I Vavilonjani dolažahu k njoj na postelju ljubavnu, i skvrnjahu je kurvarstvom svojim, i pošto bi se oskvrnila s njima, odvraćaše se duša njena od njih.

18 I kad otkri kurvarstva svoja i otkri golotinju svoju, odvrati se duša moja od nje kao što se odvrati duša moja od sestre njene.

19 Jer umnoži kurvarstva svoja opominjući se dana mladosti svoje kad se kurvaše u zemlji misirskoj,

20 I upaljivaše se za svojim milosnicima, u kojih je telo kao u magarca, i tečenje kao u konja.

21 I tako si se vratila na nevaljalstvo mladosti svoje kad ti pipahu grudi u Misiru radi devojačkih dojaka tvojih.

22 Za to, Olivo, ovako veli Gospod Gospod: Evo, ja ću podignuti milosnike tvoje na te, one od kojih se odvratila duša tvoja, i dovešću ih na te od svuda,

23 Vavilonjane i sve Haldejce, Fekođane i Sojane i Kojane, sve Asirce s njima, lepe mladiće, knezove i vlastelje sve, vitezove i ljude čuvene, koji svi jašu na konjima.

24 I doći će na te s kolima i s kolicima i s točkovima i s mnoštvom naroda, i opkoliće te sa štitovima i štitićima i šlemovima; i njima ću dati sud da ti sude svojim sudom.

25 I staviću revnost svoju tebi na suprot, te će raditi s tobom gnevno, nos i uši odseći će ti, i šta te ostane pašće od mača, i uzeće sinove tvoje i kćeri tvoje, i šta te ostane proždreće oganj.

26 I svući će s tebe haljine, i uzeće krasni nakit tvoj.

27 Tako ću učiniti kraj grdilu tvom i tvom kurvanju u zemlji misirskoj, te nećeš podignuti očiju svojih k njima i nećeš se više sećati Misiraca.

28 Jer ovako veli Gospod Gospod: Evo, ja ću te dati u ruke onima na koje mrziš, u ruke onima od kojih se odvratila duša tvoja.

29 I oni će raditi s tobom neprijateljski, i uzeće svu muku tvoju, i ostaviće te golu nagu, te će se otkriti golotinja kurvarstva tvog, i grdilo tvoje i kurvarstvo tvoje.

30 To ću ti učiniti što si se kurvala za narodima, što si se oskvrnila o njihove gadne bogove.

31 Putem sestre svoje išla si, zato ću dati čašu njenu tebi u ruku.

32 Ovako veli Gospod Gospod: Čašu sestre svoje ispićeš duboku i široku, bićeš podsmeh i rug, jer čaša mnogo bere.

33 Napunićeš se pijanstva i žalosti čašom pustošenja i zatiranja, čašom sestre svoje Samarije.

34 I ispićeš je i iscediti, i razbićeš je, i dojke ćeš svoje pokidati, jer ja rekoh, govori Gospod Gospod.

35 Zato ovako veli Gospod Gospod: Što si me zaboravila i bacila me za leđa svoja, za to i ti nosi grdilo svoje i kurvarstva svoja.

36 Po tom reče mi Gospod: Sine čovečji, hoćeš li suditi Oli i Olivi? Pokaži im gadove njihove,

37 Da su činile preljubu i da je krv na rukama njihovim i da su činile preljubu s gadnim bogovima svojim i vodile kroz oganj sinove svoje koje su mi rodile, da ih jedu.

38 Još i ovo mi činiše: Skvrniše svetinju moju u isti dan, i subote moje przniše.

39 Jer zaklavši sinove svoje gadnim bogovima svojim dolaziše u svetinju moju istog dana da je oskvrne; i gle, tako činiše usred doma mog.

40 I još slaše po ljude da bi došli iz daleka, i oni, čim poslanik bi poslan k njima, gle, odmah dolaziše, i njih radi si se kupala, mazala oči svoje i kitila si se nakitom.

41 I sedala si na krasan odar, pred kojim beše sto postavljen, i na nj si metala kad moj i ulje moje.

42 I beše onde vika veselog mnoštva, i osim ljudi iz gomile dovođahu Saveje iz pustinje, koji im metahu narukvice na ruke i krasne vence na glave.

43 I rekoh za ostarelu u kurvarstvu: Još će se kurvati.

44 I dolažahu k njoj kao što idu k ženi kurvi; tako dolažahu k Oli i Olivi, ženama nevaljalim.

45 Zato će im pravedni ljudi suditi kao što se sudi ženama preljubočinicama i kao što se sudi onima koje prolivaju krv; jer su preljubočinice i krv je na rukama njihovim.

46 Zato ovako govori Gospod Gospod: Dovešću na njih ljudstvo, i daću ih da se zlostave i oplene.

47 I ljudstvo će ih zasuti kamenjem, i iseći će ih mačevima svojim; sinove će njihove i kćeri njihove pobiti, i kuće će njihove spaliti ognjem.

48 I tako ću ukinuti nevaljalstvo u zemlji, i naučiće se sve žene da ne rade po vašem nevaljalstvu.

49 I vrći će vaše nevaljalstvo na vas, i nosićete grehe gadnih bogova svojih, i poznaćete da sam ja Gospod Gospod.

   

from the Writings of Emanuel Swedenborg

 

Apocalypse Revealed #601

Studere hoc loco

  
/ 962  
  

601. Telling those dwelling upon the earth to make an image of the beast that was injured by the sword and lived. This symbolically means that the clergy induce people in the church to accept as doctrine that faith is the only means of salvation, because no one can do good of himself without its being merit-seeking, and because no one can fulfill the law and in that way be saved.

Those dwelling upon the earth mean people in the Protestant Reformed Church, as in no. 600 above. The image symbolizes the doctrine of that church, as explained below. And the image of the beast that was injured by the sword and lived symbolizes this tenet of the doctrine, that faith is the only means of salvation, because no one can do good of himself without its being merit-seeking, and because no one can fulfill the law and in that way be saved (see nos. 576, 577ff. above).

[2] Every church appears to the Lord as a person. If it is governed by truths from the Word, it appears as an attractive person. But if it is caught up in truths falsified, it appears as a hideous person. The church appears as it does in keeping with its doctrine and in keeping with its life in accordance with that doctrine. It follows from this that a church's doctrine presents an image of the church.

This can also be seen from the fact that every person embodies his own goodness and truth or his own evil and falsity. It is this and nothing else that makes a person human. Consequently it is doctrine and a life in accordance with it which produces the image of a person in the church - the image of an attractive person if the doctrine and his life in accordance with it conform with the Word's genuine truths, but the image of a hideous person if they accord with the Word's truths falsified.

[3] In the spiritual world, moreover, a person appears as a kind of animal, but it is his affection that so appears at a distance. People impelled by truths and goods from the Lord look like lambs and doves, while those caught up in falsified truths and adulterated goods look like owls and bats. People possessing a faith divorced from charity look like dragons and goats. Those caught up in falsities springing from evil look like basilisks 1 and crocodiles. And those who are of this character and yet have affirmed the teachings of the church look like fiery flying serpents.

It can be seen from this that the church's doctrine and a life in accordance with it are meant by the image of the beast which the people made for those dwelling upon the earth.

[4] But what eventually became of those who worshiped the image of the beast may be seen in Revelation 14:9-11; 19:20, cf. 20:4.

Images have similar symbolic meanings in the spiritual sense in Exodus 20:4-5, Leviticus 26:1, Deuteronomy 4:16-18, Isaiah 2:16, Ezekiel 7:20; 16:17; 23:14-16.

Among the ancients, idols and carved images were symbols of their religious faith. Consequently they symbolize doctrinal falsities and evils (no. 459).

V:

1. Legendary serpents or dragons, whose breath and glance were said to be lethal. Formerly identified in English translations of the Latin Vulgate with the cockatrice, and retained as such in the King James Bible.

  
/ 962  
  

Many thanks to the General Church of the New Jerusalem, and to Rev. N.B. Rogers, translator, for the permission to use this translation.