Jevanðelje po Luki 8

Studio

   

1 Posle toga iđaše On po gradovima i po selima učeći i propovedajući jevanđelje o carstvu Božijem, i dvanaestorica s Njim.

2 I neke žene koje behu isceljene od zlih duhova i bolesti: Marija, koja se zvaše Magdalina, iz koje sedam đavola iziđe,

3 I Jovana, žena Huze pristava Irodovog, i Susana, i druge mnoge koje služahu Njemu imanjem svojim.

4 A kad se sabra naroda mnogo, i iz svih gradova dolažahu k Njemu, kaza u priči:

5 Iziđe sejač da seje seme svoje; i kad sejaše, jedno pade kraj puta, i pogazi se, i ptice nebeske pozobaše ga,

6 A drugo pade na kamen, i iznikavši osuši se, jer nemaše vlage.

7 I drugo pade u trnje, i uzraste trnje, i udavi ga.

8 A drugo pade na zemlju dobru, i iznikavši donese rod sto puta onoliko. Govoreći ovo povika: Ko ima uši da čuje neka čuje.

9 A učenici Njegovi pitahu Ga govoreći: Šta znači priča ova?

10 A On reče: Vama je dano da znate tajne carstva Božijeg; a ostalima u pričama, da gledajući ne vide, i čujući ne razumeju.

11 A priča ova znači: Seme je reč Božija.

12 A koje je kraj puta to su oni koji slušaju, ali potom dolazi đavo, i uzima reč iz srca njihovog, da ne veruju i da se ne spasu.

13 A koje je na kamenu to su oni koji kad čuju s radosti primaju reč; i ovi korena nemaju koji za neko vreme veruju, a kad dođe vreme kušanja otpadnu.

14 A koje u trnje pade, to su oni koji slušaju, i otišavši, od brige i bogatstva i slasti ovog života zaguše se, i rod ne sazri.

15 A koje je na dobroj zemlji to su oni koji reč slušaju, i u dobrom i čistom srcu drže, i rod donose u trpljenju. Ovo govoreći povika: Ko ima uši da čuje neka čuje.

16 Niko, pak, sveće ne poklapa sudom kad je zapali, niti meće pod odar, nego je metne na svećnjak da vide svetlost koji ulaze.

17 Jer nema ništa tajno što neće biti javno, ni sakriveno što se neće doznati i na videlo izići.

18 Gledajte, dakle, kako slušate; jer ko ima, daće mu se, a ko nema, uzeće se od njega i ono što misli da ima.

19 Dođoše pak k Njemu mati i braća Njegova, i ne mogahu od naroda da govore s Njim.

20 I javiše Mu govoreći: Mati Tvoja i braća Tvoja stoje napolju, hoće da Te vide.

21 A On odgovarajući reče im: Mati moja i braća moja oni su koji slušaju reč Božiju i izvršuju je.

22 I dogodi se u jedan dan On uđe s učenicima svojim u lađu, i reče im: Da pređemo na one strane jezera. I pođoše.

23 A kad iđahu oni On zaspa. I podiže se oluja na jezeru, i topljahu se, i behu u velikoj nevolji.

24 I pristupivši probudiše Ga govoreći: Učitelju! Učitelju! Izgibosmo. A On ustade, i zapreti vetru i valovima; i prestadoše i posta tišina.

25 A njima reče: Gde je vera vaša? A oni se poplašiše, i čuđahu se govoreći jedan drugom: Ko je Ovaj što i vetrovima i vodi zapoveda, i slušaju Ga?

26 I dođoše u okolinu gadarinsku koja je prema Galileji.

27 A kad iziđe On na zemlju, srete Ga jedan čovek iz grada u kome behu đavoli od mnogo godina, i u haljine ne oblačaše se, i ne življaše u kući, nego u grobovima.

28 A kad vide Isusa, povika i pripade k Njemu i reče zdravo: Šta je tebi do mene, Isuse, Sine Boga Najvišeg? Molim Te, ne muči me.

29 Jer Isus zapovedi duhu nečistom da iziđe iz čoveka: jer ga mučaše odavno, i metahu ga u verige i u puta da ga čuvaju, i iskida sveze, i teraše ga đavo po pustinji.

30 A Isus ga zapita govoreći: Kako ti je ime? A on reče: Legeon; jer mnogi đavoli behu ušli u nj.

31 I moljahu Ga da im ne zapovedi da idu u bezdan.

32 A onde pasaše po gori veliko krdo svinja, i moljahu Ga da im dopusti da u njih uđu. I dopusti im.

33 Tada iziđoše đavoli iz čoveka i uđoše u svinje; i navali krdo s brega u jezero, i utopi se.

34 A kad videše svinjari šta bi, pobegoše i javiše u gradu i po selima.

35 I iziđoše ljudi da vide šta je bilo, i dođoše k Isusu, i nađoše čoveka iz koga đavoli behu izišli, a on sedi obučen i pametan kod nogu Isusovih; i uplašiše se.

36 A oni što su videli kazaše im kako se isceli besni.

37 I moli Ga sav narod iz okoline gadarinske da ide od njih; jer se behu vrlo uplašili. A On uđe u lađu i otide natrag.

38 Čovek, pak, iz koga iziđoše đavoli moljaše da bi s Njim bio; ali ga Isus otpusti govoreći:

39 Vrati se kući svojoj, i kazuj šta ti učini Bog. I otide propovedajući po svemu gradu šta mu Isus učini.

40 A kad se vrati Isus, srete Ga narod, jer Ga svi očekivahu.

41 I gle, dođe čovek po imenu Jair, koji beše starešina u zbornici, i pade pred noge Isusove, i moljaše Ga da uđe u kuću njegovu;

42 Jer u njega beše jedinica kći od dvanaest godina, i ona umiraše. A kad iđaše Isus, turkaše Ga narod.

43 I beše jedna bolesna žena od tečenja krvi dvanaest godina, koja je sve svoje imanje potrošila na lekare i nijedan je nije mogao izlečiti,

44 I pristupivši sastrag dotače se skuta od haljine Njegove, i odmah stade tečenje krvi njene.

45 I reče Isus: Ko je to što se dotače mene? A kad se svi odgovarahu, reče Petar i koji behu s njim: Učitelju! Narod Te opkolio i turka Te, a Ti kažeš: Ko je to što se dotače mene?

46 A Isus reče: Neko se dotače mene; jer ja osetih silu koja iziđe iz mene.

47 A kad vide žena da se nije sakrila, pristupi drhćući, i pade pred Njim, i kaza Mu pred svim narodom zašto Ga se dotače i kako odmah ozdravi.

48 A On joj reče: Ne boj se, kćeri! Vera tvoja pomože ti; idi s mirom.

49 Dok On još govoraše, dođe neko od kuće starešine zborničkog govoreći mu: Umre kći tvoja, ne trudi učitelja.

50 A kad ču Isus, odgovori mu govoreći: Ne boj se, samo veruj, i oživeće.

51 A kad dođe u kuću, ne dade nijednome ući osim Petra i Jovana i Jakova, i devojčinog oca i matere.

52 A svi plakahu i jaukahu za njom; a On reče: Ne plačite, nije umrla nego spava.

53 I podsmevahu Mu se znajući da je umrla.

54 A On izagnavši sve uze je za ruku, i zovnu govoreći: Devojko! Ustani!

55 I povrati se duh njen, i ustade odmah; i zapovedi da joj daju neka jede.

56 I diviše se roditelji njeni. A On im zapovedi da nikome ne kazuju šta je bilo.

   
Scroll to see more.