1
Spomen na Jošiju je kao smjesa mirisa, pripravljena umijećem mirisarskim; svačijim je ustima kao med sladak i kao glazba na vinskoj gozbi.
2
Pravim je putem kročio da obrati narod i zatro je gnusnu bezbožnost.
3
Srce je svoje upravio prema Gospodu i u bezbožno je vrijeme osnažio pobožnost.
4
Osim Davida, Ezekije i Jošije, svi ostali gomilahu opačinu na opačinu. Jer napustiše Zakon Svevišnjega, nestalo je kraljeva judejskih.
5
Snagu svoju dadoše drugima i slavu svoju tuđinskom narodu.
6
Spališe sveti izabrani Grad i opustošiše ceste njegove,
7
po riječi Jeremijinoj, jer ga zlostavljahu, iako bijaše prorok posvećen u utrobi materinoj, da istrijebi i obara, zatire, ali i da sagradi i utvrđuje.
8
Ezekiel je vidio prizor slave koji mu je Bog pokazao na kolima kerubinskim.
9
Jer se sjetio neprijatelja pred likom nevremena, na korist onih koji se drže putova pravednih.
10
A što se tiče dvanaest proroka, procvale im kosti iz rake njihove, jer su utješili Jakova i izbavili ga vjerom i nadom.
11
Kako proslaviti Zerubabela? On bijaše kao pečatnjak na desnici.
12
A takav bi i Jošua, sin Josedekov: oni u svoje vrijeme sagradiše Dom i podigoše Gospodu sveti Hram, određen za vječnu slavu.
13
Velik je i spomen na Nehemiju, koji je podigao naše zidove razvaljene, postavio vrata i prijevornice i obnovio naše domove.
14
Malo ih je bilo stvorenih na zemlji kao Henok, on je bio uznesen sa zemlje.
15
A je li se ipak rodio čovjek kao Josip? Vođa braći svojoj, potpora narodu svojem. Kosti su mu posjećene.
16
Još i Šem i Šet bijahu slavljeni među ljudima, ali je Adam iznad svih živih stvorova.
