¹ Kako obastre Gospod oblakom u gnevu svom kćer sionsku! Svrže s neba na zemlju slavu Izrailjevu, i ne opomenu se podnožja nogu svojih u dan gneva svog!

² Gospod potre nemilice sve stanove Jakovljeve, razvali u gnevu svom gradove kćeri Judine, i na zemlju obori, oskvrni carstvo i knezove njegove.

³ Odbi u žestokom gnevu sav rog Izrailju, obrati natrag desnicu svoju od neprijatelja, i raspali se na Jakova kao oganj plameni, koji proždire sve oko sebe.

⁴ Nateže luk svoj kao neprijatelj, podiže desnicu svoju kao protivnik, i pobi sve što beše drago očima; na šator kćeri sionske prosu kao oganj gnev svoj.

⁵ Gospod posta kao neprijatelj; potre Izrailja, potre sve dvore njegove, raskopa sve gradove njegove, i umnoži kćeri Judinoj žalost i jad.

⁶ Razvali mu ogradu kao vrtu; potre mesto sastancima njegovim; Gospod vrže u zaborav na Sionu praznike i subotu, i u žestini gneva svog odbaci cara i sveštenika.

⁷ Odbaci Gospod oltar svoj, omrze na svetinju svoju, predade u ruke neprijateljima zidove dvora sionskih; stade ih vika u domu Gospodnjem kao na praznik.

⁸ Gospod naumi da raskopa zid kćeri sionske, rasteže uže, i ne odvrati ruke svoje da ne zatre, i ojadi opkop i zid, iznemogoše skupa.

⁹ Utonuše u zemlju vrata njena, polomi i potre prevornice njene; car njen i knezovi njeni među narodima su; zakona nema, i proroci njeni ne dobijaju utvare od Gospoda.

¹⁰ Starešine kćeri sionske sede na zemlji i ćute, posule su prahom glavu i pripasale kostret; oborile su k zemlji glave svoje devojke jerusalimske.

¹¹ Iščileše mi oči od suza, utroba se moja uskolebala, prosipa se na zemlju jetra moja od pogibli kćeri naroda mog, jer deca i koja sisaju obamiru na ulicama gradskim.

¹² Govore materama svojim: Gde je žito i vino? Obamiru kao ranjenici na ulicama gradskim, i ispuštaju dušu svoju u naručju matera svojih.

¹³ Koga ću ti uzeti za svedoka? S čim ću te izjednačiti, kćeri jerusalimska? Kakvu ću ti priliku naći, da te utešim, devojko, kćeri sionska? Jer je nesreća tvoja velika kao more, ko će te isceliti?

¹⁴ Proroci tvoji prorokovaše ti laž i bezumlje, i ne otkrivaše bezakonja tvog da bi odvratili ropstvo tvoje; nego ti kazivaše utvare lažne i koje će te prognati.

¹⁵ Pljeskaju rukama nad tobom svi koji prolaze, zvižde i mašu glavom za kćerju jerusalimskom: To li je grad, za koji govorahu da je prava lepota, radost svoj zemlji?

¹⁶ Razvaljuju usta na te svi neprijatelji tvoji, zvižde i škrguću zubima govoreći: Proždresmo; ovo je doista dan koji čekasmo; dočekasmo, videsmo.

¹⁷ Učini Gospod šta naumi, ispuni reč svoju, koju kaza odavna; razori nemilice i razveseli tobom neprijatelja, podiže rog protivnicima tvojim.

¹⁸ Viče srce njihovo ka Gospodu: Zide kćeri sionske, prolivaj potokom suze dan i noć, ne daj sebi mira, i zenica oka tvog da ne staje.

¹⁹ Ustani, viči obnoć, u početku straže, prolivaj srce svoje kao vodu pred Gospodom, podiži k Njemu ruke svoje za dušu dece svoje koja obamiru od gladi na uglovima svojih ulica.

²⁰ Pogledaj, Gospode, i vidi, kome si ovako učinio. Eda li žene jedu porod svoj, decu koju nose u naručju? Eda li se ubija u svetinji Gospodnjoj sveštenik i prorok?

²¹ Leže na zemlji po ulicama deca i starci, devojke moje i mladići moji padoše od mača, pobio si ih u dan gneva svog i poklao ne žaleći.

²² Sazvao si kao na praznik strahote moje od svuda, i u dan gneva Gospodnjeg niko ne uteče niti osta. Koje na ruku nosih i othranih, njih mi neprijatelj moj pobi.

¹ Dvadeset i jedna godina beše Sedekiji kad poče carovati, i carova jedanaest godina u Jerusalimu. Materi mu beše ime Amutala, kći Jeremijina, iz Livne.

² On činjaše što je zlo pred Gospodom sasvim kako je činio Joakim.

³ Jer od gneva Gospodnjeg zbi se Jerusalimu i Judi, te ih odbaci ispred sebe. A Sedekija se odmetnu od cara vavilonskog.

⁴ I tako, devete godine njegova carovanja, desetog dana dođe Navuhodonosor car vavilonski sa svom vojskom svojom na Jerusalim; i stadoše u logor pod njim, i načiniše opkope oko njega.

⁵ I grad bi opkoljen do jedanaeste godine carovanja Sedekijinog.

⁶ I devetog dana, četvrtog meseca, nasta velika glad u gradu, te narod zemaljski nemaše hleba.

⁷ Tada grad bi provaljen, i vojnici svi pobegoše i iziđoše iz grada noću na vrata između dva zida uz vrt carev, a Haldejci behu svuda oko grada; i otidoše putem k pustinji.

⁸ Ali vojska haldejska potera cara, i stigoše Sedekiju u polju jerihonskom, a sva vojska što beše s njim razbeže se od njega.

⁹ I uhvatiše cara i odvedoše ga k caru vavilonskom u Rivlu u zemlji ematskoj; i onde mu sudi.

¹⁰ I pokla car vavilonski sinove Sedekijine na njegove oči, i sve knezove Judine pokla u Rivli.

¹¹ I Sedekiji iskopa oči, i svezav ga u dvoje verige bronzane odvede ga car vavilonski u Vavilon i metnu ga u tamnicu gde osta do smrti svoje.

¹² A desetog dana petog meseca godine devetnaeste carovanja Navuhodonosora cara vavilonskog dođe u Jerusalim Nevuzardan, zapovednik stražarski, koji služaše caru vavilonskom.

¹³ I popali dom Gospodnji i dom carski i sve domove u jerusalimu; sve velike kuće popali ognjem.

¹⁴ I sve zidove jerusalimske u naokolo razvali sva vojska haldejska što beše sa zapovednikom stražarskim.

¹⁵ A narod siromašni i ostatak naroda što osta u gradu, i prebege što prebegoše k caru vavilonskom, i ostali prosti narod, odvede Nevuzardan, zapovednik stražarski.

¹⁶ Samo od siromašnog naroda u zemlji ostavi Nevuzardan zapovednik stražarski koji će biti vinogradari i ratari.

¹⁷ I stupove bronzane što behu u domu Gospodnjem, i podnožja i more bronzano koje beše u domu Gospodnjem, izlomiše Haldejci, i bronzu od njih odnesoše u Vavilon.

¹⁸ I lonce i lopate i viljuške i kotliće i kadionice i sve sve sudove bronzane kojima služahu, uzeše.

¹⁹ I umivaonice i klešta s kotlićima i loncima i svećnjacima i kadionicama i čašama, šta god beše zlatno i šta god beše srebrno, uze zapovednik stražarski.

²⁰ Dva stupa, jedno more, i dvanaest volova bronzanih što behu pod podnožjima, što načini car Solomun za dom Gospodnji, ne beše mere bronzi od svih tih sudova.

²¹ A stupovi behu svaki od osamnaest lakata u visinu, a u naokolo od dvanaest lakata, a četiri prsta beše svaki debeo i šupalj;

²² I ozgo na njemu beše oglavlje bronzano, i oglavlje beše visoko pet lakata, i pletenica i šipci oko oglavlja, sve od bronze; takav beše i drugi stup sa šipcima.

²³ I beše devedeset i šest šipaka sa svake strane; svega šipaka na pletenici u naokolo beše sto.

²⁴ Uze zapovednik stražarski i Seraju, prvog sveštenika, i Sofoniju, drugog sveštenika, i tri vratara.

²⁵ A iz grada uze jednog dvoranina, koji beše nad vojnicima, i sedam ljudi koji stajahu pred carem, koji se nađoše u gradu, i prvog pisara vojničkog, koji popisivaše narod po zemlji u vojsku, i šezdeset ljudi iz naroda zemaljskog, koji se nađoše u gradu.

²⁶ Uze ih Nevuzardan zapovednik stražarski i odvede k caru vavilonskom u Rivlu.

²⁷ A car ih vavilonski pobi i pogubi u Rivli u zemlji ematskoj. Tako bi preseljen Juda iz zemlje svoje.

²⁸ Ovo je narod što ga preseli Navuhodonosor: sedme godine tri hiljade i dvadeset i tri Judejca;

²⁹ Godine osamnaeste Navuhodonosorove preseli iz Jerusalima osam stotina i trideset i dve duše;

³⁰ Godine dvadeset treće Navuhodonosorove preseli Nevuzardan zapovednik stražarski Judejaca sedam stotina i četrdeset i pet duša; svega četiri hiljade i šest stotina duša.

³¹ A trideset sedme godine od kako se zarobi Joahin car Judin, dvanaestog meseca, dvadeset petog dana, Evil-Merodah car vavilonski iste godine zacarivši se izvadi iz tamnice Joahina, cara Judinog.

³² I lepo govori s njim, i namesti mu presto više prestola drugih careva koji behu kod njega u Vavilonu.

³³ I promeni mu haljine tamničke, i on jeđaše svagda s njim svega veka svog.

³⁴ I hrana mu se jednako davaše od cara vavilonskog, svaki dan, svega veka njegovog do smrti njegove.