Biblija

 

Izlazak 30

Studija

   

1 Još načini oltar kadioni, od drveta sitima načini ga.

2 Dužina neka mu bude lakat, i širina lakat, četvorouglast da bude, i dva lakta visok; iz njega neka mu izlaze rogovi.

3 I pokuj ga čistim zlatom, ozgo sa strana unaokolo, i rogove njegove; i načini mu venac zlatan unaokolo.

4 I načini mu po dva biočuga zlatna ispod venca na dva ugla njegova s obe strane, i kroz njih ćeš provući poluge da se može nositi.

5 A poluge načini od drveta sitima, i okuj ih u zlato.

6 I metni ga pred zaves koji visi pred kovčegom od svedočanstva prema zaklopcu koji je nad svedočanstvom, gde ću se s tobom sastajati.

7 I neka kadi na njemu Aron kadom mirisnim; svako jutro neka kadi kad spremi žiške.

8 I kad zapali Aron žiške uveče, neka kadi; neka bude kad svagdašnji pred Gospodom od kolena do kolena vašeg.

9 Ne prinosite na njemu kad tuđi niti žrtvu paljenicu niti prinos; ni naliv ne lijte na njemu.

10 Samo očišćenje neka čini nad rogovima njegovim Aron jednom u godini; krvlju od žrtve za greh u dan očišćenja jednom u godini činiće očišćenja na njemu od koljena do koljena vašeg; jer je to svetinja nad svetinjama Gospodu.

11 Još reče Gospod Mojsiju govoreći:

12 Kad staneš brojati sinove Izrailjeve, između onih koji idu u broj svaki neka dade otkup za život svoj Gospodu, kad ih staneš brojati, da ne bi došlo na njih kakvo zlo kad ih staneš brojati.

13 A neka da svaki koji ide u broj pola sikla, po siklu svetom (a taj je sikal dvadeset novčića); pola sikla biće prilog Gospodu.

14 Ko god ide u boj, od dvadeset godina i više, neka da prilog Gospodu.

15 Bogati da ne da više a siromah da ne da manje od po sikla, kad daju prilog Gospodu na očišćenje duša vaših.

16 I uzevši novce za očišćenje od sinova Izrailjevih ostavi ih za potrebu u šatoru od sastanka, i biće sinovima Izrailjevim spomen pred Gospodom za očišćenje duša vaših.

17 Još reče Gospod Mojsiju govoreći:

18 Načini i umivaonicu od bronze i podnožje joj od bronze za umivanje; i metni je između šatora od sastanka i oltara, i nalij u nju vode.

19 Da iz nje pere Aron i sinovi njegovi ruke svoje i noge svoje.

20 Kad idu u šator od sastanka, neka se umivaju vodom, da ne izginu, ili kad pristupaju k oltaru da služe i da pale žrtvu ognjenu Gospodu.

21 Tada neka peru ruke svoje i noge svoje da ne izginu. To neka im bude uredba večna Aronu i semenu njegovom od kolena do kolena.

22 Još reče Gospod Mojsiju govoreći:

23 Uzmi mirisa najboljih: smirne najčistije pet stotina sikala i cimeta mirisavog pola toliko, dvesta pedeset, i iđirota takođe dvesta pedeset,

24 I kasije pet stotina merom svetom, i ulja maslinovog jedan in.

25 I od toga načini ulje za sveto pomazanje, ulje najbolje veštinom apotekarskom; to da bude ulje svetog pomazanja.

26 I njim pomaži šator od sastanka i kovčeg od svedočanstva,

27 I sto i sve sprave njegove, i svećnjak i sprave njegove, i oltar kadioni,

28 I oltar na kome se prinosi žrtva paljenica, i sve sprave njegove, i umivaonicu i podnožje njeno.

29 Tako ćeš ih osvetiti, te će biti svetinja nad svetinjom, i šta ih se god dotakne biće sveto.

30 Pomaži i Arona i sinove njegove, i osvetićeš ih da mi budu sveštenici.

31 A sinovima Izrailjevim kaži i reci: Ovo neka mi bude ulje svetog pomazanja od kolena do kolena vašeg.

32 Telo čovečje neka se ne maže njim, niti pravite takvo ulje kakvo je ono; sveto je, neka vam bude sveto.

33 Ako li bi ko načinio tako ulje ili namazao njim drugog, istrebiće se iz naroda svog.

34 I reče Gospod Mojsiju: Uzmi mirisa, stakte, oniha i halvana mirisavog, i tamjana čistog, koliko jednog toliko drugog.

35 I od toga načini kad, sastavljen veštinom apotekarskom, čist i svet.

36 I istucavši ga nasitno, metaćeš ga pred svedočanstvom u šatoru od sastanka, gde ću se sastajati s tobom; to neka vam bude svetinja nad svetinjama.

37 A takav kad kakav načiniš nemojte sebi praviti; to neka ti je svetinja za Gospoda.

38 Ako li bi ko načinio takav da ga miriše, istrebiće se iz naroda svog.

   

Iz Swedenborgovih djela

 

Nebeske Tajne #10243

Proučite ovaj odlomak

  
/ 10837  
  

10243. Neka se umivaju vodom. Da ovo označava očišćenje pomoću istina vere, vidi se iz značenja umivanja , što označava očišćenje od zala i obmana, vidi gore, br. 10237; i iz značenja vode koja označava istine vere, vidi br. 10238. Onaj ko ne zna šta je označeno pranjem, a šta nogama i rukama, ne može da zna na šta se odnose ove reči kod Jovana, po tom Isus usu vodu u umvaonicu, i p0če prati noge učenicima i otirati ubrusm kojim beše zapregnut. Onda dođe k Simonu Petru, koji mu reče: zar ti da pereš moje noge? Isus odgovori: Ono što ja činim sada ti ne znaš, ali ćeš doznati kasnije. Petar mu reče: nikad ti ne ćeš oprati mojijeh nogu. Isus mu odgovori: ako te ne operem, nemaš dela sa mnom. Reče mu Simon Petar: Gospode, ne samo noge, nego i ruke i glavu. Isus mu reče: opranome ne treba do samo noge prati, jer je sav čist Jovan 13:5-10. Ko može da zna na šta se odnosi ono što je Gospod rekao, Ono što ja činim, ti sada ne znaš? tako isto, ako te ne operem, nemaš dela sa mnom? isto tako, Onaj ko je opran, njemu treba samo noge prati, jer je sav čist? Da je predmet o kome se ovde govori očišćenje od zala i obmana, može se znati samo iz unutrašnjeg smisla; iz kojega postaje očito da se pranjem označava očišćenje od zala i obmana; vodom u umivaonici, istina vere u prirodnom; lanenim ubrusom, kojim je Gospod bio zaogrnut, i kojim je otirao njihove noge, Božanska istina koja proističe iz Njega; nogama, čovekovo Prirodno; pranjem glave, ruku i nogu, preporod; slično i onim koji je opran. Stoga se pranjem označava očišćenje čovekovog Prirodnog, jer ako se ovo ne opere i ne očisti dok je čovek u prirodnom svetu, to se više ne može učiniti u večnosti; jer on ostaje u onome stanju Prirodnog u kome umre. Nema popravka kasnije, jer je to podloga u koju se ulivaju unutrašnje to jest duhovne stvari kao u svoj prijemnik; kad je to izokrenuto, izokreću se isto tako i unutrašnje stvari kda se uliju. Isto je kada je oko povređeno, ili neki čulni organ iii telesni ud, jer unutrašnje stvari osećaju i deluju kroz ove u skladu s njihovim primanjem. Da se čovek ne moče očistiti u večnosti ako se njegovo prirodno nije očistilo u prirodnom svetu, označeno je Gospodovim rečima, Ono što ja činim sada, doznaćeš kasnije. Da onaj ko je preporođen treba da samo očišćava prirodno, označeno je ovim rečima, Opranome ne treba do samo noge oprati, jer je sav čist. A da Gospod sam očišćava, označeno je ovim rečima, Ako te ne operem, nemaš dela sa mnom. A da se ovo vrši preko Božanske Istine koja proističe od Gospoda, označeno je Njegovoim otiranjem lanenim ubrusom kojim je bio zaogrnut. Da laneni ubrus označava istinu od Božanskog, vidi br. 7601; stoga laneni ubrus kojim je Gospod bio zaogrnut označava Božansku Istinu od Njega. Da voda označava istinu vere, vidi br. 10238; da umivaonica, koj adrži vodu, označava Prirodno, vidi br. 10235; da pranje glave, ruku i nogu, ili celoga tela, označava preporod, br. 10239. I da noge označavaju čovekovo Prirodno, br. 10241. Iz svega ovoga opet je očito da je Gospod govorio u korespondencijama (saobraznostima), stoga od unutrašnjeg smisla, jer od neba, gde je taj smisao. Stoga ako se Gospodova Reč ne razume u tome smislu, može se razumeti samo malo (prim. prev. na drugim mestima, kao u raspravi o Sv. Pismu br. 55, autor navodi da se ono što je nužno za izbaljenje vidi u Sv. Pismu kao što se vidi lice i ruke na čoveku. Uz to treba napomenuti da je unutrašnji smisao slojevit; prvi po redu je istorijski unutrašnji smisao koji govori o razvoju Božije crkve u svetu; drugi je u utrašnjim ili duhovnim koji govori o očišćenju i preporodu čovek, a treći je i najviši onaj koji govori o tome kako je Gospod proslavio Svoje Ljudsko. Ovi smislovi su poznati u tri neba, prirodnom, duhovnom i nebeskom kao smislovi koje razumeju duhovi, to jest, anđeli u tim nebesima, popraćeni stanjima osećanja sreće i blaženstva, kao i opažanja istine, koji rastu što su nebesa viša, odnosno dublja).

  
/ 10837  
  

Iz Swedenborgovih djela

 

Nebeske Tajne #9323

Proučite ovaj odlomak

  
/ 10837  
  

9323. I on će blagosloviti hljeb tvoj i vodu tvoju. Da ovo označava uvećanje dobra ljubavi i istine vere, vidi se iz značenja biti blagosloven od Jehove, što je biti plodonosan u dobrima, i umnožen u istinama (vidi br. 2846, 3406{ign95} 4r981, 8939),

stoga uvećanje u stvarima koje pripadaju ljubavi i veri; iz značenja hljeba, što je dobro ljubavi (vidi br. 276, 680, 2165, 2177, 6118, 8410), i iz značenja vode, što je istina vere, u kompleksu, a biti blagosloven od Jehove, označava povećanje u ovima, pa je stoga bio običaj ku drevnim crkvama poželeti da Jehova blagoslovi hljeb i vodu; a bila je uobičajena forma u govoru kazati hjeb i voda da bi se izrazilo prirodna hrana i prirodno piće, i da se time označi svo duhovno dobro i svaduhovna istina; jer ove hrane duhovni život, kao što hleb i voda hrane prirodni život (vidi br. 4976).

[2] Takv o je značenja hleba i bode u sledećim odlomcima.

Kod Isaije: Jer gle, Jehova nad vojskama uzeće Jerusalimu i Judi potporu i pomoć, i svaku potrebu u hljebu i svaku potporu u vodi (Isa. (3:1). potpora u hljebu označava moć i život dobra; a potpora u vodi označava moć i život od istine.

Kod Jezekilja: Za tijem reče mi: Evo, slomiću potporu u hljebu u Jerusalimu, te će jesti hljeb na mjeru i u brizi, i vodu će piti na mjeru i u brizi. Jer će im nestati hljeba i vode da će se čuditi među sobom (brat sa bratom) i sasušiće se sa bezakonja svojega (Jezek. 4:16-17); da nestati će hljeba i vode označava biti lišen dobra ljubavi i istine vere, jasno je; jer se kaže da će se čuditi među sobom (brat sa bratom, jedan s drugim), i da će se sasušiti zbog bezakonja.

[3] Na sličan način u sledećim odlomcima: Hljeb će svoj jesti u brizi i vodu će svoju piti prepadajući se, jer će zemlja opustjeti i ostati bez svega što je u njoj za bezakonje svijeh koji žive u njoj (Jezek. 12:19). Gle, idu dani, govori Jehova Gospod, kad ću pustiti glad na zemlju, ne glad hljeba ni žeđ vode, nego slušanja riječi Jehovinih (Amos 8:11). A čovjek Božiji reče Jeroboamu, da mi daš po kuće svoje, ne bih išao s tobom niti bih jeo hljeba ni vodu pio u ovome mjestu. I otide drugim putem. Ali on odgovori: ne moguse vratiti s tobom ni ići s tobom; niti ću jesti hljeba ni piti vode s tobom u ovome mjestu. Jer mi je rečeno: ne jedi hljeba ni pij vode ondje, niti se vraćaj putem kojim otideš. A on mi reče; ja sam prorok kao ti, i anđeo Jehovin reče mi: vrati ga sa sobom u svoju kuću neka jede hljeba i neka pije vode. Ali mu slaga. I vrati se s njim, te jede hljeba u njegovoj kući i pi vode. Za to ga udesi lav na putu i zakla (1 o Carevima 13:8, 9, 16-19, 24); da ne jede hljeba i da ne pije bvode u Jerusalimu označavalo je da treba da se užasava dobra tamo, i isto tako i istine, jer su ovi bili profanisani (osvetogrđeni); jer je Jerusalim profanisao oltar i sve svete stvari bogoštovanja, vidi se i historijskih iskaza Reči utome poglavlju.

[4] Nedostatak duhovnog dobra i istine bio je označen time što bije bilo kiše tri i po godin za vladavine Ahaba, tako da je nestal leba i vode; a tada je Ilija otišao ženi u Sareptu i zatražio malo vode da pije i komad hleba da jede (1 o Carevima 17 and 18); jer, kao što je rečeno, hljebom se označavalo dobro crkve, a vodom istina crkve. A pošto su u to vreme stvari bile pretstavljene jer je među njima bila reprezentativna crkva, i stoga što je Reč, čak i u istorijskim delovima, morala biti napisana u reprezentativima, stoga je pustošenje dobra i istine bilo pretstavljeneo nedostatkom hleba i vode. Pošto je hleb označavao svo dobro ljubavi u kompleksu, to su se žrtve nazivale hlebom(br. 2165); a Gospod sam se nazivao hlebom koji silazi s neba (Jovan 6:48, 560, 51); jer Gospod je dobro ljubavi samo.

  
/ 10837