Biblija

 

Izlazak 30

Studija

   

1 Još načini oltar kadioni, od drveta sitima načini ga.

2 Dužina neka mu bude lakat, i širina lakat, četvorouglast da bude, i dva lakta visok; iz njega neka mu izlaze rogovi.

3 I pokuj ga čistim zlatom, ozgo sa strana unaokolo, i rogove njegove; i načini mu venac zlatan unaokolo.

4 I načini mu po dva biočuga zlatna ispod venca na dva ugla njegova s obe strane, i kroz njih ćeš provući poluge da se može nositi.

5 A poluge načini od drveta sitima, i okuj ih u zlato.

6 I metni ga pred zaves koji visi pred kovčegom od svedočanstva prema zaklopcu koji je nad svedočanstvom, gde ću se s tobom sastajati.

7 I neka kadi na njemu Aron kadom mirisnim; svako jutro neka kadi kad spremi žiške.

8 I kad zapali Aron žiške uveče, neka kadi; neka bude kad svagdašnji pred Gospodom od kolena do kolena vašeg.

9 Ne prinosite na njemu kad tuđi niti žrtvu paljenicu niti prinos; ni naliv ne lijte na njemu.

10 Samo očišćenje neka čini nad rogovima njegovim Aron jednom u godini; krvlju od žrtve za greh u dan očišćenja jednom u godini činiće očišćenja na njemu od koljena do koljena vašeg; jer je to svetinja nad svetinjama Gospodu.

11 Još reče Gospod Mojsiju govoreći:

12 Kad staneš brojati sinove Izrailjeve, između onih koji idu u broj svaki neka dade otkup za život svoj Gospodu, kad ih staneš brojati, da ne bi došlo na njih kakvo zlo kad ih staneš brojati.

13 A neka da svaki koji ide u broj pola sikla, po siklu svetom (a taj je sikal dvadeset novčića); pola sikla biće prilog Gospodu.

14 Ko god ide u boj, od dvadeset godina i više, neka da prilog Gospodu.

15 Bogati da ne da više a siromah da ne da manje od po sikla, kad daju prilog Gospodu na očišćenje duša vaših.

16 I uzevši novce za očišćenje od sinova Izrailjevih ostavi ih za potrebu u šatoru od sastanka, i biće sinovima Izrailjevim spomen pred Gospodom za očišćenje duša vaših.

17 Još reče Gospod Mojsiju govoreći:

18 Načini i umivaonicu od bronze i podnožje joj od bronze za umivanje; i metni je između šatora od sastanka i oltara, i nalij u nju vode.

19 Da iz nje pere Aron i sinovi njegovi ruke svoje i noge svoje.

20 Kad idu u šator od sastanka, neka se umivaju vodom, da ne izginu, ili kad pristupaju k oltaru da služe i da pale žrtvu ognjenu Gospodu.

21 Tada neka peru ruke svoje i noge svoje da ne izginu. To neka im bude uredba večna Aronu i semenu njegovom od kolena do kolena.

22 Još reče Gospod Mojsiju govoreći:

23 Uzmi mirisa najboljih: smirne najčistije pet stotina sikala i cimeta mirisavog pola toliko, dvesta pedeset, i iđirota takođe dvesta pedeset,

24 I kasije pet stotina merom svetom, i ulja maslinovog jedan in.

25 I od toga načini ulje za sveto pomazanje, ulje najbolje veštinom apotekarskom; to da bude ulje svetog pomazanja.

26 I njim pomaži šator od sastanka i kovčeg od svedočanstva,

27 I sto i sve sprave njegove, i svećnjak i sprave njegove, i oltar kadioni,

28 I oltar na kome se prinosi žrtva paljenica, i sve sprave njegove, i umivaonicu i podnožje njeno.

29 Tako ćeš ih osvetiti, te će biti svetinja nad svetinjom, i šta ih se god dotakne biće sveto.

30 Pomaži i Arona i sinove njegove, i osvetićeš ih da mi budu sveštenici.

31 A sinovima Izrailjevim kaži i reci: Ovo neka mi bude ulje svetog pomazanja od kolena do kolena vašeg.

32 Telo čovečje neka se ne maže njim, niti pravite takvo ulje kakvo je ono; sveto je, neka vam bude sveto.

33 Ako li bi ko načinio tako ulje ili namazao njim drugog, istrebiće se iz naroda svog.

34 I reče Gospod Mojsiju: Uzmi mirisa, stakte, oniha i halvana mirisavog, i tamjana čistog, koliko jednog toliko drugog.

35 I od toga načini kad, sastavljen veštinom apotekarskom, čist i svet.

36 I istucavši ga nasitno, metaćeš ga pred svedočanstvom u šatoru od sastanka, gde ću se sastajati s tobom; to neka vam bude svetinja nad svetinjama.

37 A takav kad kakav načiniš nemojte sebi praviti; to neka ti je svetinja za Gospoda.

38 Ako li bi ko načinio takav da ga miriše, istrebiće se iz naroda svog.

   

Iz Swedenborgovih djela

 

Nebeske Tajne #10243

Proučite ovaj odlomak

  
/ 10837  
  

10243. Neka se umivaju vodom. Da ovo označava očišćenje pomoću istina vere, vidi se iz značenja umivanja , što označava očišćenje od zala i obmana, vidi gore, br. 10237; i iz značenja vode koja označava istine vere, vidi br. 10238. Onaj ko ne zna šta je označeno pranjem, a šta nogama i rukama, ne može da zna na šta se odnose ove reči kod Jovana, po tom Isus usu vodu u umvaonicu, i p0če prati noge učenicima i otirati ubrusm kojim beše zapregnut. Onda dođe k Simonu Petru, koji mu reče: zar ti da pereš moje noge? Isus odgovori: Ono što ja činim sada ti ne znaš, ali ćeš doznati kasnije. Petar mu reče: nikad ti ne ćeš oprati mojijeh nogu. Isus mu odgovori: ako te ne operem, nemaš dela sa mnom. Reče mu Simon Petar: Gospode, ne samo noge, nego i ruke i glavu. Isus mu reče: opranome ne treba do samo noge prati, jer je sav čist Jovan 13:5-10. Ko može da zna na šta se odnosi ono što je Gospod rekao, Ono što ja činim, ti sada ne znaš? tako isto, ako te ne operem, nemaš dela sa mnom? isto tako, Onaj ko je opran, njemu treba samo noge prati, jer je sav čist? Da je predmet o kome se ovde govori očišćenje od zala i obmana, može se znati samo iz unutrašnjeg smisla; iz kojega postaje očito da se pranjem označava očišćenje od zala i obmana; vodom u umivaonici, istina vere u prirodnom; lanenim ubrusom, kojim je Gospod bio zaogrnut, i kojim je otirao njihove noge, Božanska istina koja proističe iz Njega; nogama, čovekovo Prirodno; pranjem glave, ruku i nogu, preporod; slično i onim koji je opran. Stoga se pranjem označava očišćenje čovekovog Prirodnog, jer ako se ovo ne opere i ne očisti dok je čovek u prirodnom svetu, to se više ne može učiniti u večnosti; jer on ostaje u onome stanju Prirodnog u kome umre. Nema popravka kasnije, jer je to podloga u koju se ulivaju unutrašnje to jest duhovne stvari kao u svoj prijemnik; kad je to izokrenuto, izokreću se isto tako i unutrašnje stvari kda se uliju. Isto je kada je oko povređeno, ili neki čulni organ iii telesni ud, jer unutrašnje stvari osećaju i deluju kroz ove u skladu s njihovim primanjem. Da se čovek ne moče očistiti u večnosti ako se njegovo prirodno nije očistilo u prirodnom svetu, označeno je Gospodovim rečima, Ono što ja činim sada, doznaćeš kasnije. Da onaj ko je preporođen treba da samo očišćava prirodno, označeno je ovim rečima, Opranome ne treba do samo noge oprati, jer je sav čist. A da Gospod sam očišćava, označeno je ovim rečima, Ako te ne operem, nemaš dela sa mnom. A da se ovo vrši preko Božanske Istine koja proističe od Gospoda, označeno je Njegovoim otiranjem lanenim ubrusom kojim je bio zaogrnut. Da laneni ubrus označava istinu od Božanskog, vidi br. 7601; stoga laneni ubrus kojim je Gospod bio zaogrnut označava Božansku Istinu od Njega. Da voda označava istinu vere, vidi br. 10238; da umivaonica, koj adrži vodu, označava Prirodno, vidi br. 10235; da pranje glave, ruku i nogu, ili celoga tela, označava preporod, br. 10239. I da noge označavaju čovekovo Prirodno, br. 10241. Iz svega ovoga opet je očito da je Gospod govorio u korespondencijama (saobraznostima), stoga od unutrašnjeg smisla, jer od neba, gde je taj smisao. Stoga ako se Gospodova Reč ne razume u tome smislu, može se razumeti samo malo (prim. prev. na drugim mestima, kao u raspravi o Sv. Pismu br. 55, autor navodi da se ono što je nužno za izbaljenje vidi u Sv. Pismu kao što se vidi lice i ruke na čoveku. Uz to treba napomenuti da je unutrašnji smisao slojevit; prvi po redu je istorijski unutrašnji smisao koji govori o razvoju Božije crkve u svetu; drugi je u utrašnjim ili duhovnim koji govori o očišćenju i preporodu čovek, a treći je i najviši onaj koji govori o tome kako je Gospod proslavio Svoje Ljudsko. Ovi smislovi su poznati u tri neba, prirodnom, duhovnom i nebeskom kao smislovi koje razumeju duhovi, to jest, anđeli u tim nebesima, popraćeni stanjima osećanja sreće i blaženstva, kao i opažanja istine, koji rastu što su nebesa viša, odnosno dublja).

  
/ 10837  
  

Iz Swedenborgovih djela

 

Nebeske Tajne #4255

Proučite ovaj odlomak

  
/ 10837  
  

4255. Jer samo sa štapom prijeđoh Jordan, a sada sam gospodar od dvije čete. Da ovo označava da je od malo postalo mnogo, jasno je iz značenja čete, što je sila, i što se to odnosi na istinu (vidi br. 4013, 4015); iz značenja Jordana, što je uvođenje (upućivanje) u spoznaje dobra i istine (o čemu u onome što sledi), i iz značenja dvije čete, što su dobra i istine (kao u br. 4250); jer dve čete ovde su momci, stado, stoka, i kamile, koji su bil prepolovljeni. Iz ovoga jasno je šta j značeno ovim rečima u približnom smislu, naime, da je On imao malo istine kada je bio uveden u spoznaje, i da je On kasnije imao mnoge istine i dobra; ili, što je isto, da je od malo, On stekao mnogo. Iz onoga što je već objašnjeno, jasno je da je predmet, u unutrašnjem smislu, način na koji je Gospod učinio Svoje Ljudsko Božanskim – a to je bilo kroz uzastopne faze, u skladu s redom - pa tako i Njegovo napredovanje u inteligenciji i mudrosti, i na kraju i u Božanskoj inteligenciji i mudrosti. Iz ovoga se vidi šta je označeno rečima od malo, mnogo.

2. Da Jordan označava uvođenje (inicijaciju) u spoznaje dobra i istine, to je stoga što je to bila granica zemlje Hananske. Da su sve granice te zemlje označavale stvari prve i poslednje Gospodovog carstva, i prve i poslednje stvari crkve, pa tako i prve i poslednje stvari nebeske i duhovne stvari koje sačinjavaju Gospodovo carstvo i Njegovu crkvu, može se videti gore (br. 1585, 1866, 4116, 4240). Otuda je Jordan, pošto je bio granica, označavao uvođenje u spoznaje dobra i istine, jer ovo su prve stvari; i na kraju, kad čovek postane crkva, ili Gospodovo carstvo, one postanu poslednje (stvari).

3. Da Jordan označava ovo, može se videti iz odlomaka u Reči, kao kod Davida: Klonula je duša moja za to što te pominjem u zemlji Jordanskoj, na Ermonu, na gori maloj (Psalam 42:6) Pominjati u zemlji Jordanskoj označava da je to od onoga što je poslednje, a to je od poniznosti.

Opet: Judeja posta svetinja Božija, Izrailj oblast njegova. More vidje, i pobježe; Jordan se obrati natrag. Što ti bi, more, te pobježe i tebi Jordane, te se obrati natrag? (Psalam 114:2, 3, 5), gde Judeja označava dobro nebeske ljubavi, a Izrael dobro duhovne ljubavi (br. 3654); more označava spoznanja istine (br. 28); Jordan spoznanja dobra, za koja se kaže su se obratila natrag, kad je dobro ljubavi počelo da vlada; jer se tada na spoznanja gleda od ovoga dobra, a ne da se gleda dobro od njih – u skladu s onim što je više puta gore rečeno.

4. U Knjizi Sudija: Galad osta s onu stranu Jordana, a Dan što se zabavi kod lađa? Sudije 5:17. Galad označava čulno dobro, ili zadovoljstvo, preko kojega se čovek uvodi kad počne da se rađa nanovo (br. 4117, 4124); ostati s onu stranu Jordana označava ostati u onim stvarima koje služe za uvođenje, i koje su stoga prve i poslednje stvari crkve i Gospodovog carstva. Ove su bile predstavljene Jordanom kad su sinovi Izrailjevi ušli u zemlju Hanansku(Jošua 3:14 do kraja; 4:1 do kraja). Jer je zemljom Hananskom bilo predstavljeno Gospodovo carstvo (br. 1413, 1437, 1607, 3038, 3481, 3686, 3705). A time što je Jordan razdeljen, i što u prešli po suvoj zemlji, označeno je uklanjanj ala i obmana, i primanje onih koji su u dobrima i istinama. Značenje vode Jordanske koju je Ilija razdvojio kada je bio uznesen u nebo, slično je (2 o Carevima 2:8); i kada je Eliša ušao u proročku službu umesto Ilije (stih 14).

5. Namanom koji se bio izlečio od lepre kad se okupao sedam puta u Jordanu po nalogu Eliše (2 o cravima 5:1-14), predstavljeno je krštenje; jer krštenje predstavlja uvođenje u crkvu i u preporod. Ne da se iko preporađa krštenjem, nego da je to znak toga, koji treba da se pamti. A pošto su stvari crkve označene krštenjem, a iste su označene i Jordanom, kao što je gore rečeno, ovde je Jovan u Jordanu krštavao ljude (Mateja 3:6; Marko 1:5); a i Gospod je hteo da Ga Jovan krsti (Mateja 3:13-17; Marko 1:9).

6. Za to što je Jordan predstavljao prve i poslednje stvari Gospodovog carstva i crkve, kao što su spoznaje dobra i istine (jer se čovek uvodi preko ovih), stoga se Jordan spominje kao granica nove zemlje ili svete zemlje kod Jezikilja Jezekilj 47:18. Da je nova zemlja ili sveta zemlja Gospodovo Carstvo, i Nova crkva, koja je Gospodovo carstvo na zemlji, može se videti gore (br. 1733, 1850, 2117{ign95} 2118e, 3355e).

  
/ 10837