Biblija

 

Izlazak 12

Studija

   

1 Jahve reče Mojsiju i Aronu u zemlji egipatskoj:

2 "Ovaj mjesec neka vam bude početak mjesecima; neka vam bude prvi mjesec u godini.

3 Ovo objavite svoj zajednici izraelskoj: Desetog dana ovoga mjeseca neka svatko za obitelj pribavi jedno živinče. Tako, jedno na obitelj.

4 Ako je obitelj premalena da ga potroši, neka se ona priključi svome susjedu, najbližoj kući, prema broju osoba. Podijelite živinče prema tome koliko koja osoba može pojesti.

5 Živinče neka bude bez mane, od jedne godine i muško. Možete izabrati bilo janje bilo kozle.

6 Čuvajte ga do četrnaestoga dana ovoga mjeseca. A onda neka ga sva izraelska zajednica zakolje kad se spusti suton.

7 Neka uzmu krvi i poškrope oba dovratnika i nadvratnik kuće u kojoj se bude blagovalo.

8 Meso, pečeno na vatri, neka se pojede te iste noći sa beskvasnim kruhom i gorkim zeljem.

9 Da ništa sirovo ili na vodi skuhano od njega niste jeli, nego na vatri pečeno: s glavom, nogama i ponutricom.

10 Ništa od njega ne smijete ostaviti za sutradan: što bi god do jutra ostalo, morate na vatri spaliti.

11 A ovako ga blagujte: opasanih bokova, s obućom na nogama i sa štapom u ruci. Jedite ga žurno: to je Jahvina pasha.

12 Te ću, naime, noći ja proći egipatskom zemljom i pobiti sve prvorođence u zemlji egipatskoj - i čovjeka i životinju. Ja, Jahve, kaznit ću i sva egipatska božanstva.

13 Krv neka označuje kuće u kojima vi budete. Gdje god spazim Krv, proći ću vas; tako ćete vi izbjeći biču zatornomu kad se oborim na zemlju egipatsku."

14 "Taj dan neka vam bude spomen-dan. Slavite ga kao blagdan u čast Jahvi. Svetkujte ga po trajnoj uredbi od koljena do koljena.

15 Sedam dana jedite beskvasan kruh. Prvoga već dana uklonite kvasac iz svojih kuća. Jer, tko bi god od prvoga do sedmoga dana jeo ukvasan kruh, taj se ima iskorijeniti između Izraelaca.

16 Prvoga dana držite sveto zborovanje, a tako i sedmoga dana. Nikakva posla tih dana nemojte raditi. Jedino jelo, što kome treba, možete pripraviti.

17 Držite blagdan beskvasnog kruha! Toga sam, naime, dana izveo vaše čete iz zemlje egipatske. Držite zato taj dan kao blagdan od koljena do koljena: to je vječna naredba.

18 Od večeri četrnaestoga dana prvoga mjeseca pa do večeri dvadeset prvoga dana toga mjeseca jedite beskvasan kruh.

19 Sedam dana ne smije biti kvasca u vašim domovima. Tko bi god jeo bilo što ukvasano, taj neka se ukloni iz izraelske zajednice, bio stranac ili domorodac.

20 Ništa ukvasano ne smijete jesti: u svim svojim prebivalištima jedite nekvasan kruh."

21 Zatim sazva Mojsije sve starješine Izraelaca te im reče: "Idite i pribavite janje za svoje obitelji i žrtvujte Pashu.

22 Onda uzmite kitu izopa, zamočite je u krv što je u zdjeli i poškropite krvlju iz zdjele nadvratnik i oba dovratnika. Neka nitko ne izlazi preko kućnih vrata do jutra.

23 Kad Jahve bude prolazio da pobije Egipćane, zapazit će krv na nadvratniku i na oba dovratnika, pa će mimoići ta vrata i neće dopustiti da Zatornik uđe u vaše kuće da hara.

24 Ovu uredbu držite u svim vremenima kao zakon za se i djecu svoju.

25 I kad dođete u zemlju koju će vam Jahve dati kako je obećao, vršite ovaj obred.

26 Kad vas vaša djeca zapitaju: Što vam taj obred označuje?

27 odgovorite im: Ovo je pashalna žrtva u čast Jahvi koji je prolazio mimo kuće Izraelaca kad je usmrćivao Egipćane, a naše kuće pošteđivao." Tada narod popada ničice i pokloni se.

28 Potom Izraelci odu i poslušaju: kako je Jahve Mojsiju i Aronu naredio, tako i učine.

29 U ponoći Jahve pobije sve prvorođence po zemlji egipatskoj: od prvorođenca faraonova, koji je imao sjediti na prijestolju, do prvorođenca sužnja u tamnici, a tako i sve prvine od stoke.

30 Noću ustane faraon, on pa svi njegovi dvorani i svi Egipćani, jer se strašan jauk razlijegao Egiptom: ne bijaše kuće u kojoj nije ležao mrtvac.

31 Faraon pozva u noći Mojsija i Arona te im reče: "Ustajte i odlazite od moga naroda i vi i vaši Izraelci! Idite! Odajte štovanje Jahvi, kako ste tražili.

32 Pokupite svoju i sitnu i krupnu stoku, kako ste zahtijevali: idite pa i mene blagoslovite!"

33 Egipćani nagonili narod da brže ide iz zemlje, "jer izgibosmo svi", govorahu oni.

34 Tako narod ponese svoje još neukislo tijesto; naćve, uvijene u ogrtače, ponesoše na ramenima.

35 I učiniše Izraelci kako im je Mojsije bio rekao: zatražiše od Egipćana srebrnine, i zlatnine, i odjeće.

36 Jahve je učinio te Egipćani bijahu naklonjeni narodu pa davahu. Tako su Egipćane oplijenili.

37 Pođu tako Izraelci iz Ramsesa prema Sukotu. Bilo je oko šest stotina tisuća pješaka, osim žena i djece.

38 A mnogo i drugoga svijeta pođe s njima, i mnoga stoka, krupna i sitna.

39 Ispeku beskvasne prevrte od tijesta što su ga iz Egipta ponijeli: nije se bilo ukvasalo. A kako su bili tjerani iz Egipta, nisu mogli odgađati, i tako nisu sebi spremili poputninu.

40 Vrijeme što su ga Izraelci proveli u Egiptu iznosilo je četiri stotine i trideset godina.

41 I kad se navrši četiri stotine i trideset godina - točno onoga dana - sve čete Jahvine iziđoše iz zemlje egipatske.

42 Ona noć koju je Jahve probdio da njih izbavi iz Egipta, odonda je svima Izraelcima, u sve naraštaje njihove, noć bdjenja u čast Jahvi.

43 Reče Jahve Mojsiju i Aronu: "Neka je ovo pravilo za pashalnu žrtvu: ni jedan stranac ne smije od nje jesti!

44 Svaki rob, kupljen novcem i obrezan, može je jesti.

45 Ni gost ni najamnik ne smiju je jesti!

46 Blagujte je u jednoj te istoj kući; iz kuće ne smijete iznositi mesa niti na žrtvi smijete koju kost slomiti.

47 Sva zajednica Izraelaca neka je prikazuje!

48 Ako bi stranac koji među vama boravi htio svetkovati Pashu u čast Jahvi, svi se njegovi muški moraju obrezati. Tek tada neka pristupi i slavi je, jer je tada kao i domorodac zemlje. Ali neobrezani ne smije od nje jesti.

49 Neka vrijedi isto pravilo za domoroca i pridošlicu koji među vama boravi."

50 Svi Izraelci poslušaju: kako je Jahve naredio Mojsiju i Aronu, tako su i učinili.

51 Toga istog dana izbavio je Jahve Izraelce u njihovim četama iz zemlje egipatske.

   

Iz Swedenborgovih djela

 

Arcana Coelestia #7946

Proučite ovaj odlomak

  
/ 10837  
  

7946. Verses 29-34 And it happened at midnight, that Jehovah struck all the firstborn in the land of Egypt, from Pharaoh's firstborn who was to sit on his throne even to the firstborn of the prisoner who was in the dungeon, 1 [and all the firstborn of the beasts]. And Pharaoh rose that night, and all his servants, and all the Egyptians; and there was a great cry in Egypt, for there was no house where there was not one dead. And he called Moses and Aaron by night, and said, Rise, go out from the midst of my people, both you and the children of Israel; and go, serve Jehovah, in accordance with what you have spoken. Take both your flocks and your herds, as you have spoken, and go; and may you also bless me. And Egypt pressed the people, in a hurry to send them away from the land; for they said, We are all dying. And the people carried their dough before the yeast was added, their kneading bowls bound up in their clothes on their shoulder.

'And it happened at midnight' means a state of nothing but falsity arising from evil. 'That Jehovah struck all the firstborn in the land of Egypt' means the damnation of faith separated from charity. 'From Pharaoh's firstborn who was to sit on his throne' means falsified truths of faith that occupy the first place. 'Even to the firstborn of the prisoner who was in the dungeon' means falsified truths of faith that occupy the last place of all. 'And all the firstborn of the beasts' means adulterated good of faith. 'And Pharaoh rose that night, and all his servants, and all the Egyptians' means that when all the damned without exception were brought into a state of nothing but falsity arising from evil they felt a loathing and fear of those belonging to the spiritual Church. 'And there was a great cry in Egypt' means deep grief. 'For there was no house where there was not one dead' means because there was none who was not damned. 'And he called Moses and Aaron by night' means the afflux of truth from God in that state. 'And said, Rise, go out from the midst of my people' means that they should depart from them. 'Both you and the children of Israel' means together with their truth from God, and with truth that leads to good and truth which springs from good. 'Go, serve Jehovah' means in order to worship the Lord. 'In accordance with what you have spoken' means in accordance with their will. 'Take both your flocks and your herds' means interior forms and exterior forms of the good of charity. 'As you have spoken' means in accordance with their will. 'And go' means that they should altogether depart. 'And may you also bless me' means that they should intercede. 'And Egypt pressed the people, in a hurry to send them away from the land' means that because of their loathing and fear of them they were urging them to depart. 'For they said, We are all dying' means for the reason that hell was facing them. 'And the people carried their dough before the yeast was added' means the first state of truth from good, in which there is no falsity at all. 'Their kneading bowls bound up in their clothes' means delights that belong to affections and cling to truths. 'On their shoulder' means supported with all the power they had.

Bilješke:

1. literally, in the house of the pit

  
/ 10837  
  

Thanks to the Swedenborg Society for the permission to use this translation.