1
Zborovođi. Po Jedutunu. Asafov. Psalam.
2
Glasom svojim Bogu vapijem, glas mi se Bogu diže i on me čuje.
3
U dan nevolje tražim Gospodina, noću mi se ruka neumorno pruža k njemu, ne može se utješit' duša moja.
4
Spominjem se Boga i uzdišem; kad razmišljam, daha mi nestane.
5
Vjeđe moje držiš, potresen sam, ne mogu govoriti.
6
Mislim na drevne dane i sjećam se davnih godina;
7
razmišljam noću u srcu, mislim, i duh moj ispituje:
8
"Hoće li Gospodin odbaciti zauvijek i hoće li ikad još biti milostiv?
9
Je li njegova dobrota minula zauvijek, njegovo obećanje propalo za sva pokoljenja?
10
Zar Bog je zaboravio da se smiluje, ili je gnjevan zatvorio smilovanje svoje?"
11
I govorim: "Ovo je bol moja: promijenila se desnica Višnjega."
12
Spominjem se djela Jahvinih, sjećam se tvojih pradavnih čudesa.
13
Promatram sva djela tvoja, razmatram ono što si učinio.
14
Svet je tvoj put, o Bože: koji je bog tako velik kao bog naš?
15
Ti si Bog koji čudesa stvaraš, na pucima si pokazao silu svoju.
16
Mišicom si izbavio narod svoj, sinove Jakovljeve i Josipove.
17
Vode te ugledaše, Bože, ugledaše te vode i ustuknuše, bezdani se uzburkaše.
18
Oblaci prosuše vode, oblaci zatutnjiše gromom i tvoje strijele poletješe.
19
Grmljavina tvoja u vihoru zaori, munje rasvijetliše krug zemaljski, zemlja se zatrese i zadrhta.
20
Kroz more put se otvori tebi i tvoja staza kroz vode goleme, a tragova tvojih nitko ne vidje.
